Mladi Vasilije Mićanović za CdM govori o životu pomorca na brodu, odvojenosti od porodice, izazovima, tom hljebu sa “sedam kora”. Vasilije ne potiče iz pomorske porodice, ali za CdM govori o odluci da se ipak otisne u te nepoznate vode. Iako nije znao šta ga čeka na pučini, u jedno je siguran – znao je da će biti pomorac još od malih nogu, i to već osnovnoj školi.
“Ne potičem iz pomorske porodice kao većina pomoraca, ali kako živim u gradu gdje većina prijatelja i komšija zarađuje taj “hljeb sa sedam kora “ i kako smo vezani za more, još u osnovnoj školi sam znao da ću biti pomorac. Volio sam geografiju i uvijek kada bi učili o nekoj zemlji u mislima bih “otplovio “ tamo. Ali nije sve tako kako sam zamišljao prije odlaska. Potrebna je čvrsta i jaka volja i snaga, naročito taj prvi put. Život na brodu je specifičan, prepun izazova, a to sam shvatio nakon prvih mjesec dana provedenih na brodu”, priča Mićanović.
Govori sa kakvim se sve izazovima suočavao kao pomorac.
“Neki od izazova su neredovni ritam spavanja, ekstremne temperature u radnom okruženju, stalne promjene vremenskih zona, ograničeno slobodno vrijeme, skučenost prostora za kretanje te kompleksnost brodskih sistema. Dodatno otežavajuće okolnosti došle su s izbijanjem pandemije koronavirusa, zbog čega pojedini pomorci nijesu imali mogućnost napustiti brod duže od godinu dana”, dodaje on u razgovoru za CdM.
