Operska diva Milica Raičević svojom pojavom i glasom dominira na pozornicama naše zemlje, regiona i Evrope.Iako je nailazila na teške izazove nikada nije pomislila da odustane od operskog pjevanja.Za naš portal otkriva koliko joj svoj poziv znači.
Nastupali ste van Crne Gore, koliko vam je to donijelo novo iskustvo u operskom pjevanju?
Neprocjenjivo je kada upoznate kolege sa kojima možete razmijeniti iskustva, dobiti savjet i
naučiti nešto novo, ostvariti saradnju koja vam otvara vrata za neke druge projekte. Lijep je
osjećaj kada u nekom gradu u Evropi stanete po prvi put ispred publike koju ne poznajete a ona
vas na pravi način osjeti; vas, vase muziciranje i energiju.
Koliko je cijenjeno opersko pjevanje kod nas?
Dugo godina unazad postojala je određena,da kažem, odbojnost prema operskom pjevanju,
pretpostavljam,najviše zbog neupućenosti u samu profesiju . Danas, situacija je znatno bolja jer je naša
mala-velika država iznjedrila dosta školovanih pjevača koji je predstavljaju na najbolji mogući način i sa
najljepšim glasovima.
Koliko često imate priliku da nastupate kod nas?
Nisam zagovornik da ste non stop na sceni…najviše, 3-4 puta godišnje. Publika se brzo zasiti jednog te
istog izvođača, a moja praksa je da , npr, svaki naredni koncerti budu po nečemu drugačiji nego
prethodni. Što se tiče repertoara, scenografije i izvođenja, novine su uvijek poželjne.
Kako se postaje operski pjevač i da li postoji interesovanje i talenat kod naše djece za ovom
profesijom?
Prije nego što počnem sa radom na vokalnoj tehnici, prvi savjet koji dam učeniku jeste: “Ako nisi
spreman da se posvetiš pozivu, na odricanje i vježbanje, odustani!”. Znam da ovo zvuči grubo,ali
moramo biti iskreni. Ovo nije samo profesija,ovo je stil/način života. Kao i u svemu,svaki početak je težak
i nužno je biti svjestan da je potrebno vrijeme dok se ne savladaju poteškoće sa kojima se jedan mladi
pjevač susreće. Mislim da ne postoji veća satisfakcija od one kada profesor vidi kako njegov učenik
napreduje i da su se sve emocije (dobre i lose) isplatile.
Zašto ste vi postali operska pjevačica?
Iskreno,nisam znala da ću se opredijeliti za klasiku,tj, operu. Imala sam “bazu” – voljela sam da pjevam.
A onda sam u srednjoj školi počela sa svojim vokalnim obrazovanjem i upoznavanjem sa čarolijom i
novom dimenzijom u koju te uvede opera.
Jeste li nekada razmišljali da napustite profesiju?
– Nikada! Čak i kada bih pred sobom imala ozbiljan pjevački izazov, nisam htjela sebi da priuštim luksuz
da kažem: “ E, ovo ne mogu. Odustajem!” .
Planovi za budućnost gdje vas vode?
Druga polovina godine rezervisana je za koncerte u Crnoj Gori i regionu dok u 2024.godini planiram
posjetiti Francusku i Španiju, što me itekako veseli.
Milica Raičević je rođena 1989. godine u Baru. Srednje muzičko obrazovanje stekla je u muzičkoj školi Vida Matjan (Kotor) i Vasa Pavić (Podgorica), tokom kojeg je osvojila brojne nagrade na takmičenjima mladih solo pjevača.2008. upisuje Muzičku akademiju u Splitu, u klasi prof. Nelli Manuilenko (Ukrajina). Uz veliki broj koncerata po Crnoj Gori i Hrvatskoj od posebnog značaja je njen debitantski operski nastup u Hrvatskom narodnom pozorištu u Splitu, u operi Adel i Mara (J.Hatze) gdje se publici predstavila sa ulogom Iviše. Nastupala je i u operama Slijepi miš (Strauss), Dioklecijan (Tjardović).Od 2011-2013 bila je zaposlena kao honorarni saradnik hora Hrvatskog narodnog pozorišta Split, sa kojim je učestvovala u radu na operama: La gioconda (Ponchielli), Nabucco (Verdi), Machbeth (Verdi), I vespri Siciliani (Verdi), Povratak mornara (Suppe), Ukleti Holandez (Wagner), Cavalleria Rusticana (Mascagni). Milica Raičević je 2013. godine stekla zvanje magistra opersko-koncertnog izvođenja.
