Milena Vučinić je još jedna od pjesnikinja, čija je pjesma zastupljena u trojezičnoj zbirci „Pjesnička svitanja“, koja je nedavno promovisana u KIC-u “Budo Tomović, koji je finasijski podržan od strane Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore.
Rođena je 1997. godine u Podgorici. Pored osnovne škole pohađala je nižu muzičku školu svirajući klavir, klarinet i flautu. Pored svog maternjeg jezika govori engleski, španski i italijanski uključujući čitanje i pisanje. U pripremi je prva zbirka poezije.
Za portal Preduzetnica.me sa Milenom smo razgovarali o umjetnosti, pisanju, književnosti ali i o njenim utiscima i očekivanjima u vezi sa zbirkom poezije „Pjesnička svitanja“….
Knjiga i Vi?
Pitanje je dosta složeno, ali u najkraćem knjige su važan dio procesa lične samospoznaje.
Kako je počela Vaša pjesnička priča?
Sa aktivnim pisanjem sam počela u svojoj 12. godini. Moje bavljenje drugim umjetničkim oblastima mi je omogućilo promišljanje na različite načine. Motive koji znalački postoje sa dosta ideja i nadahnuća sam najčešće uobličavala u pjesničku poetiku koja me najviše ispunjava. Pisanje sam bazirala na kontinuitetu i ličnom razvoju. Radi izbjegavanja mistifikacije, drugima prepuštam nivo dopadnosti.
Koji su Vaši najveći uspjesi?
Uspjeh je individualno odredljiv. Smatram da se postiže hrabrošću da ostvarimo ciljeve, prihvatimo rizike, da budemo dovoljno istrajni u tome da naučimo da vjerujemo u sopstvene potencijale. Glavno je pitanje značenja uspjeha i kako se on postiže. Sami pokušaj da se ostvari cilj je uspjeh. Lično svoj uspjeh pronalazim u sticanju samostalnosti, visokom obrazovanju, sticanju novih znanja i vještina kao i nadograđivanju postojećih u oblasti muzike, plesa, filma, književnosti, učenja o prevazilaženju prepreka i strpljenju nezavisno od sistema vrijednosti drugih.
Koja su pravila pisane riječi od kojih ne odstupate bez obzira na trendove?
Radoznalost za sticanje šireg znanja je uvijek prisutna radi boljeg razvoja i iskazivanja sopstvenog kritičkog mišljenja, bilo ono buntovno ili ne. Važno je uživati u svakom trenutku stvaranja u kome je ključni proces koji ne bi trebalo doživljavati kao trenutni proizvod. Odgovornost je u tom segmentu važna ali bez opsesivnosti vezane za percepciju okoline.
Koja su tri osnovna pravila koja svako ko se bavi pisanom riječju mora da ispoštuje?
Pojedinac treba imati dara onoliko koliko je nužno da bi se bavio umjetničkim stvaranjem uopšte.
Za umjetnika je važan proces ličnog razvoja i promjena pogleda na empirijsku stvarnost tokom sticanja novog znanja i vještina. Bitan je i osobeni pečat koji se temelji na iskrenosti prilikom kreiranja.
Šta svaka dama treba da učini za svoj izgled i koliko je on važan za Vašu profesiju?
Sklop čovjeka svakako nije potpun bez onog estetskog. Ljepota počiva u različitosti i autentičnosti pod pretpostavkom da smo sami definisali ono što jesmo. Nezavisno od profesije kojom se neko bavi, pravilno i zdravo vođenje životnih navika od ključnog je značaja za izgled. Fizička aktivnost, higijena i njega su neophodni za dobar kvalitet života.
Koliko ste zadovoljni trojezičnom zbirkom “Pjesnička svitanja”? Da li Vam je ranije objavljivana poezija na nekom od ova dva jezika? Šta Vas je posebno oduševilo u ovom projektu? Da li očekujete nastavak ili nešto slično? Da li bi se osvrnuli na nešto posebno kada je u pitanju ovaj projekat?
Rad je vrijedan svake pažnje i nešto iz čega možemo saznati dosta o našem senzibilitetu i čulnosti. Svakako je značajno djelo za život crnogorske kulture. Nisam ranije imala iskustva sa objavljivanjem radova na turskom i albanskom jeziku, stoga sam veoma zahvalna na pruženoj prilici za ovakvo ostvarenje.
Oduševljena sam time što se ovaj projekat može smatrati kao direktna opservacija crnogorske culture, pa nekim dijelom i regiona. Iskazuje se lokalni duh i tradicija internacionalnim razumljivim jezikom. Svaka pjesma nosi lični pečat i priču za sebe. Lična nadahnuća mogu usmjeriti čitaoce na afirmaciju sopstvenih ideja.
Ne mogu sa sigurnošcu očekivati nastavak konkretno ovog projekta i ako bih bila raspoložena za saradnju međutim, usuđujem se da vjerujem da će se kreirati slične ideje koje su jednako korisne i produktivne na ovakav način.
Kultura je vrsta ogledala stanja u društvu. O istoriji znamo kroz kulturu koja se javlja kao duhovna tvorevina sa pravilima koja se generacijski prenose i mijenjaju. Način na koji se izražavamo u kulturi će u budućnosti govoriti nešto o nama, zato je važna interakcija čitaoca sa ovim djelom. Posebno bih se htjela zahvaliti vama Editi Dautović na ukazanoj prilici i povjerenju.
Možete li napraviti paralelu između izdavačke industrije i tržišta, književnog ambijenta i podrške?
Individualni elan u stvaranju pojedinca u umjetnosti je visoko kvalitetan kod nas. Međutim opšte gledajući uslovi produkcije nisu na zavidnom nivou za savremeno umjetničko stvaranje. Sve male sredine teže ostvaruju kvalitetan ambijent za rad.
Na drugoj strani zainteresovanost publike je minimalna. Tijela menadžmenta u kulturi bi se trebala voditi sa više informativnosti, imaginacije i kreativnosti.
Vaš savjet kao spisateljice pjesnikinje bi glasio?
U potrazi smo za smislom koji postoji onda kada ga mi definišemo, a za to nam je potrebno ispoljavanje ljepote i kreativnosti u svemu što nas okružuje. Umjetnička poletnost je potrebna čovjeku da bi otkrio svoj put, na taj način uspostavljamo pravilan odnos sa našim tijelom, umom i srcem.
