Oko 4.500 djece u Crnoj Gori živi u siromaštvu, a 15.000 ih je u zoni siromaštva. Prema djeci pogođenoj siromaštvom moramo pristupiti odgovorno i reagovati sistemski. Osim novčane pomoći i besplatnih servisa, moramo osigurati i jednake mogućnosti ostvarivanja njihovih prava, poručila je predsjednica Fondacije Banka Hrane Marina Medojević, povodom 20. novembra, Svjetskog dana djeteta.
Generalna skupština UN-a je 20. novembra 1959. godine usvojila Deklaraciju o pravima djeteta, a 1989. godine Konvenciju o pravima djetata, čiji je potpisnik i Crna Gora.
Konvencija, navodi niz dječijih prava, uključujući i pravo na život, na zdravlje, na obrazovanje i igru, kao i pravo na porodični život, na zaštitu od nasilja, protiv diskriminacije. Svako dijete ima pravo na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, hranu, igru, zaštitu i još mnogo toga. Dječja prava svakom djetetu treba da osiguraju mogućnost da dosegne najviše što može.
Medojević napominje da u Evropskoj uniji onaj ko ima manje od 60 odsto prosječnog dohotka mjesečno na raspolaganju ili je ugrožen siromaštvom ili siromašan. Ako neko ima manje od 50 odsto prosječnog dohotka, onda je veoma siromašan, piše Pobjeda.me.
– Kako je naša prosječna plata 718 eura, siromašnim bi se morali smatrati svi koji imaju manje od 430 eura mjesečno. U Crnoj Gori prag siromaštva za jednu osobu koja živi sama je 188 eura, a za četvoročlanu porodicu sa dva djeteta 395 eura, mjesečno. U oba slučaju dolazimo do sličnog iznosa tj .da je oko 400 eura donja granica, dohodovnog siromaštva porodice koja bi morala značiti državi kao podatak kome treba pomoći da zadovolji osnovne egzistencijalne potrebe. U grupe ugroženih spadaju korisnici socijalne pomoći, svi oni kojih nema u sistemu zbog posjedovanja neke vrste imovine od koje ne mogu prihodovati a grcaju u nemaštini, veliki broj nezaposlenih i penzioneri sa niskim primanjima. U ovim porodicama žive djeca, koja zbog loše socijalne politike, nemaju nikakva prava i pomoć – pojasnila je ona.
Prema minimalnoj potrošačkoj korpi Monstata, 350 eura je potrebno za hranu četvoročlanoj porodice kako bi dosegli 2.200 kalorija po osobi, neophodnih za biološko preživljavanje.
– Koliko djece žive u porodicama koje nemaju tih minimanih 350 eura za hranu, ne znamo. Znamo da oko 4.500 djece živi u siromaštvu, a 15,000 u zoni siromaštva – naglasila je Medojević.
Prema njenim riječima, ujednačen dječiji dodatak ne doprinosi umanjenju siromaštva djece i smanjenju socijalnog raslojavanja među njima. Ograničenju broja djece koja mogu koristiti dječiji dodatak, među socijalno ugroženom djecom, kako je rekla, nema mjesta.
– Dječiji dodatak (Kindergeld) u Njemačkoj je u visini egzistencijalnog minimuma jednog deteta (oko 200 eura) i nema ograničenja za broj djece koja će ga primati. Porodica kojoj je Banka hrane pomagala u Crnoj Gori sada živi u Njemačkoj. Na fotografiji koju šaljemo možete vidjeti koliko dječiji dodatak primaju njihova djeca. Veći je dječiji dodatak za jedno dijete tamo, nego čitav iznos materijalnog obezbjeđenja porodice koje je primala za čitavu porodica kazali su nam. Stan u kojem živi plaća im grad u kojem živi u Njemackoj kao i struju. Sve potrebno za školovanje djece je besplatno – knjige, školski pribor, dodatni časovi za predmete koji slabije idu djeci kao i ekskurzije – navela je Medojević.
U Crnoj Gori se, napominje ona, rađaju djeca u porodicama koje su generacijama pogođene siromaštvom zbog čega se njihov potencijal guši i nestaje.
– Prema djeci pogođenoj siromaštvom moramo pristupiti odgovorno i reagovati sistemski. Osim novčane pomoći i besplatnih servisa moramo osigurati i jednake mogućnosti ostvarivanja njihovih prava. Sva pomoć mora biti pod jednim okvirom, kako bi se pratili rezultati, a novac i materijalna dobra bila pod kontrolom – poručila je Medojević.
Dodaje da je kvalitet života djece, pored porodice, obaveza i države, lokalne zajednice, školstva, zdravstva i ostalih segmenata zajednice.
– Kada porodica ne može, držaava i lokalne zajednice bi trebalo da obezbijede djecu, siguran obrok barem u školi, besplatan prevoz i korišćenje udžbenika i školskog pribora, dok se školuju. Moralo bi se voditi računa o njihovim sportskim, kulturnim i opšte društvenim potrebama, da bi se izbjeglo njihovo marginalizovanje – naglasila je ona.
S tim u vezi, podsjeća da Banka hrane godinama predlaže uvođenje besplatne užine, prevoza i udžbenika za djecu u zoni siromaštva, osnivanje fonda za njihovo obrazovanje, dječijeg dodatka koji obezbjeđuje minimum egzistencije, besplatnih kilovata ekektrične energije, zapošljavanje jednog roditelja u stalni radni odnos, socijalnih stanova, socijalne penzije.
– U Crnoj Gori nemamo javno dostupan podatak koliko procentualno porodica u Crnoj Gori, koristi socijalnu pomoć, više od deceniju, kako bi ustanovili koji je uzrok toj pojavi i spremili mehanizme da spriječimo ciklicno siromaštvo, koje je odraz loše socijalne politike države. Neodgovorno je da nezaposlena porodilja dobija tokom godinu dana, mjesečno svega 121 eura i da od toga treba da hrani dijete i održava potrebnu higijenu. Nerijetko joj ta novčana pomoć, bude jedino sigurno primanje koje ima – istakla je Medojević.
Djeca koju država, uz porodicu ne pazi i njeguje, sklona su devijantnom ponašanju. U tim slučajevima država nema instituciju koja će brinuti o njima i vratiti ih na pravi put, potvrđeno je Banci hrane iz kancelarije Obdusmana.
Medojević ističe da bi strategija za borbu protiv dječijeg siromaštva doprinijela jednakom pristupu djeci, besplatnoj zdravstvenoj zaštiti, obrazovanju, pristojnom stanovanju i odgovarajućoj ishrani.
– Ipak sve strategije i analize, neće dati željene rezultate, ukoliko se ne sprovedu odgovorno. Za sve novca ima, osim za siromašne. Hvale se donisioci novog budžeta sa najvećim izdvajanjem za socijalnu zaštitu, a jedini izdatak za siromašne (MOP) su smanjili za dva i po milona eura. Žalosno – zaključila je Medojević.
