Svestrana, energična, dobronamjerna, vesela… osobine su po kojima je prepoznata direktorica KIC-a ,,Budo Tomović“, novinarka, PR-menadžerka i jedna od najuspješnijih menadžerki u kulturi Crne Gore, Snežana Burzan Vuksanović.
Kao direktorica KIC-a ,,Budo Tomović“ uspjela je da promoviše mnoge mlade talente iz oblasti književnosti, slikarstva, muzike, plesa, da organizuje razne kreativne kulturno – umjetničke programe… Programskom politikom uspjela je instituciju kojom upravlja da vrati publici, KIC srce grada.
U intervjuu koji sljedi naša sagovornica govori o profesionalnim počecima, Podgorici, kulturi…
Rođena je u Titogradu. Koliko ju je taj grad oblikovao kao ličnost…
Obožavam Titograd, njegov duh, multikulturalnost, polet, energiju, druželjubivost, „Majske smotre“ i štafetu, pionirske instruktore, Dom omladine, Dom JNA, bioskop, ali i knjižaru „Kultura“, prve kafiće, korzo, koncerte u „Morači“, POINT maratone, i moj prekomorački najljepši Bulevar… U bezbrižno, divno vrijeme sam odrastala i stasavala i naravno da me je, uz porodično i školsko vaspitanje i obrazovanje, i duh Titograda umnogome oblikovalo kao ličnost. Zbog toga i danas za mene postoje ljudi i neljudi, vjerujem u ljubav i dobrotu, pravednost, iskrenost, znanje i rezultate rada, a ne u suprotno!
Odlučila je da svoj radni vijek započne u novinarskim vodama. Da li se sjeća presudnog momenta koji ju je inspirisao da mediji budu njen način života…
Uvijek sam voljela komunikaciju i ljude, što smatram da su preduslovi bavljenja novinarstvom. Odrasla sam u novinarskoj familiji (otac Danilo i stric Nikola poznati crnogorski i jugoslovenski novinari). Od malena sam pisala i baratala riječima, bila pred mikrofonom i kamerama. Na početku srednje škole sam znala da želim da studiram u Beogradu i to novinarstvo. Nije bilo sile koje bi me spriječile u tom naumu. Dakle, nije bilo presudnog momenta, već bih prije rekla životnih okolnosti i genetike.
Kako danas vidi profesiju novinara…
Mediji su, davno je rečeno, ogledalo društva. Novinarstvo se ne mijenja, ono bi trebalo da funkcioniše po dobro poznatim pravilima i postulatima profesije širom planete. Ipak, novinari su drugačiji, njihov odnos prema profesiji, prema istini, u zavisnosti od vlasnika medija… Danas se često dešava da mediji, odnosno novinari ne poštuju zanat, ne provjeravaju činjenice, ne traže mišljenje druge strane. U žurbi da budu aktuelni i prvi, česti su netačni i senzacionalistički naslovi ili najave koji ne odgovaraju istini. Profesija novinara često se svodi na kopi – pejst, a sve je manje pravog istraživačkog novinarstva u svim oblastima.
Ljudi koji se bave javnim poslom drugima, u neku ruku, djeluju atraktivno. Na pitanje može li nam približiti ,,čari“ njenog posla, odgovara…
Po prirodi sam radoholičarka. U doba, mimo korona virusa, radim ovaj lijep i odgovorni posao od 10 do 12 sati dnevno. On podrazumijeva razgovore sa desetinama ljudi tokom jednog radnog dana, kako sa zaposlenima na razne teme, tako i sa umjetnicima ili predstavnicima NVO-a ili institucija kulture, raznih organizacija, novinarima ili pak sugrađanima koji žele da popričaju sa mnom. Dnevno imam od pola sata do nekoliko sati administrativnih obaveza, nekada i više, oko pravnih stvari, računa, anketa, dopisa, prepisa, molbi i slično. Tu je i online komunikacija jer moram ispoštovati i sve one koji mi se obraćaju mejlom, na društvenim mrežama i slično.
Mnogi mi zavide na mogućnostima, koje jesu čari ovog posla, da lično upoznam brojne umjetnike, glumce, pjevače, muzičare, slikare, pisce, menadžere, novinare, ali i predstavnike diplomatskog kora i domaće zvaničnike koje srijećem kako u KIC-u “Budo Tomović“ tako i u njihovim rezidencijama povodom proslave praznika tih država. Ipak, sve to doživljam dijelom svojih uobičajenih, svakodnevnih poslovnih obaveza.
Mnogi govornici odnosno njihovi tekstovi imaju izuzetan vokabular, inspirativni su i nadahnjujući. Međutim, u javnom nastupu sva njihova ljepota se izgubi zbog loše dikcije ili govora tijela. Kako uspijeva da izbalansira to dvoje…
Moj profesionalni savjet svima koji imaju problem sa javnim nastupom, govorom pred nepoznatima i slično glasi da se to može naučiti, da se vježba, trenira. Uz nekoliko PR škola koje postoje u Podgorici, kao i kurseve koje organizuju Institut za medije, Uprava za kadrove zainteresovani mogu za početak pohađati i KIC-ovu školu retorike, koju vodi dr Radovan Radonjić. Neko je prirodno talentovaniji, neko je pročitao više knjiga pa mu je vokabular bogatiji, neko je smireniji, neko ima veću tremu… na svemu tome može da se radi, da se nedostaci otklone treningom.
Od malena nastupam javno, nemam tremu osim u izuzetnim neobičnim okolnostima. Na jeziku, govoru, pravopisu, akcentima radim cio život, kako zbog lijepog govora u životu tako i zbog javnih profesija kojima se bavim. Rad na raznim radio stanicama je takođe jedna velika škola, a i trenerica sam iz oblasti medija i odnosa sa javnošću, međutim zbog aktuelnog veoma odgovornog posla nemam vremena da se time bavim.
Da li ima određeni ritual pred izlaganje javne riječi…
Obavezno nekoliko puta pogledam pripremljeni tekst, provjerim disanje odnosno potrebne pauze, akcente… Pred sam izlazak na scenu, potreban mi je minut da budem sama sa sobom, udahnem duboko, nabacim osmijeh i krećem. Bitno je da se ne glumi! Javni govor nije gluma, i ako se pogriješi ljudski je, pa se treba izviniti.
Posebno zadovoljstvo u poslu kojim se bavi je…
Najveće zadovoljstvo pričinjava mi sam proces stvaranja KIC repertoara, kreiranja, komunikacije kako sa urednicima u ustanovi, tako i sa brojnim umjetnicima koji se interesuju za udruživanje za ,,Srcem kulture grada“ u projektima. Potom komunikacija sa organizacionim i logističkim timom da sve štima kao švajcarski sat u realizaciji. Uz stvaralači proces, veliki poslovni uspjeh predstavlja zadovoljna publika, osmijesi na licima ljudi, zahvalnost što smo organizovali baš taj koncert ili doveli neku predstavu, organizovali promociju knjige i slično.
Uz unutrašnje zadovoljstvo zbog nečeg što smo stvorili što je u umjetnosti veće od samog čovjeka, menadžera ili izvođača je nadogradnja duha ljudi, stvaranje kvaliteta više u našim životima, nečega što ostaje nakon odrađenog. Uživam kada vidim fantastične rezultate članova našeg Foruma mladih pisaca koji su prepoznati u regionu, potom zadovoljstvo onih koji su pohađali KIC-ove škole retorike, glume, kreativnog pisanja, folkloraše koji zaustavljaju dah igrom i kostimom širom svijeta, KIC pop horiste koji nijesu u jednom periodu mogli odgovoriti na brojne pozive za gostovanjima projekta ,,Bez dileme – antifašizam“, i drugo. Puno sugrađana se meni ili kolegama prethodnih godina zahvalilo što smo ih otvorenošću i pozitivnom pristupu poslu podspješili i podstakli da objave prve knjige, izlože prve slikarske radove, predsatave svoje muzičke projekte i drugo.
Prepoznata je kao osoba vesele, pozitivne prirode, kao energična, dobronamjerna, neko ko ima jasnu sliku šta znači ženska solidarnost i istu pruža. Takođe, kao direktorica koja je kroz aktivnosti KIC-a „Budo Tomović“ bila „vjetar u leđa“ mladim ljudima koji su tek trebali da se afirmišu. Kako uspjeva da uskladi sve obaveze i rokove brzog ritma koji joj nameće funkcija koju obavlja…
Dobra volja, znanje, komunikacija i organizacija su više od polovine svakog posla. Tako funkcionišem cijelog života. Takođe, okružena sam kalendarima ili planerima sa zapisanim obavezama, i na poslu i u kući, pa mi suprug često kaže da on ne spada u moje zaposlene, kad ga ,,zaposlim“ da pregledamo objave na medijima ili ,,skinemo“ snimak neke izjave.
Dobitnica je nagrade Asocijacije menandžera Crne Gore u kategoriji za najuspješniju menadžerku u javnim institucijama, ustanovama i lokalnim upravama za 2019. godinu, ali i Unije poslodavaca Crne Gore za NAJ menadžerku u javnom sektoru 2017. O nagradi govori…
Tako je, hvala što ste me podsjetili. Znate sami da kultura ne spada u razvojne prioritete kod nas, što je meni bio izazov više da, naravno uz podršku Sekretarijata za kulturu i Glavnog grada i cijelog KIC tima, svake godine po više puta premašimo planirane programske aktivnosti donoseći Podgorici oko 300 – 400 kvalitenih programa godišnje. Vjerujem da su upravo to, moje menadžerske sposobnosti i uvezivanje KIC-a sa drugima, prepoznali i predlagači nagrada koje sam dobila. Uz te dvije meni drage nagrade, bila sam i ,,Dama godine 2018“ , po izboru Dnevnih novina, ali i kandidatkinja za 13-julsku nagradu iste godine. KIC ,,Budo Tomović“ dobio je i nagradu ISKRA 2016 – specijalno priznanje za doprinos opštem dobru, kao i desetine i stotine priznanja, zahvalnica. Posebno sam ponosna što smo i dalje jedina javna ustanova iz države koja je zavrijedila ovo prestižno priznanje za filantropiju pod mojim rukovodstvom.
Nagrade za nju predstavljaju…
Potvrdu da sam na pravom putu i da se uloženi rad, osim platom, može nagraditi i na ovaj način – javnom promocijom i zahvalnošću zajednice.
Pitali smo je kako se postaje uspješna menadžerka…
Za uspjeh u svakom poslu potrebno je i znanje i volja, ljubav prema poslu, organizacione sposobnosti, timski duh, pozitivnost, želja za uspjehom, kreativnost… Danas sam uspješna menadžerka u oblasti kulture i umjetnosti, juče sam bila uspješna menadžerka u odnosima sa javnošću i u Glavnom gradu, Skupštini Crne Gore, Nacionalnoj turističkoj organizaciji. Bila sam prije 20-tak godina i prva žena direktorica jednog radija u Crnoj Gori, a u arhivi Radio i Televizije Crne Gore možete pronaći desetine, stotine mojih emisija. Dakle, čovjek prvo mora znati posao kojim se bavi, a mora se konstantno usavršavati, pratiti poslovne trendove u toj oblasti, komunicirati…
Umjetnost, kreativnost i stvaralaštvo je privilegija talentovanih i njihova suštinska potreba. Zbog prirode posla, sa takvim ljudima je često u komunikaciji, a o njima govori…
Volim ljude, a obožavam one drugačije među nama, vrcavog duha i emotivnijih duša, kreativce, umjetnike svih profila, one sa nesređenim mislima, ali velikih pokretačkih i stvaralačkih energija. Svakodnevno komuniciram sa takvima, a mnogi od njih mi se obraćaju i na društvenim mrežama. Uvjek se radujem kada upoznam neko novo stvaralačko biće, a takvih je Podgorica prepuna. Korona virus je probudila u mnogima kreativne skrivene talente, pa u posljednje vrijeme društvene mreže vrcaju od ponude novih umjetničkih projekata – spotova rađenih u kućnim uslovima, poeziji postavljenoj na yutubu, slikarskih djela, ali i rukotvorina, nakita, lutkica, broševa, šarenih cegera, nekih novih modnih pravaca, a kada epidemiološke okolnosti dozvole predstavićemo 10-tak novih pisaca, muzičara, pozorišnih stvaralaca…
U kojoj mjeri su Crnogorci zainteresovani za likovnu umjetnost, poeziju, predstave, koncerte…
Crna Gora je prepuna talentovanih ljudi. Neki je zovu zemljom slikara, drugi državom pripovijedanja i odličnih pisaca, treći kažu da smo vrlo muzikalna nacija. I sve to jesmo! Zato u KICu organizujemo kako aktivnosti koje je planirao urednički tim KIC-a tako i osluškujemo želje i ideje publike. Zato su i česte brojne pohvale na naš račun, a više nego dobra posjećenost potvrđuje to. Mi se trudimo i trudićemo se i ,,pod koronom“ da održimo kontinuitet i kvalitet kulturnih događaja i ako sa ograničenim budžetskim sredstvima.
Uprkos otežavajućim okolnostima, usljed epidemiološke situacije, interesovanje publike za naš repertoar nije izostao ni tokom prethodne, po mnogo čemu specifične godine. Realizovali smo poštujući važeće epidemiološke mjere 110 programa koje je pratilo oko 10 hiljada posjetilaca. U januaru, uz poštovanje važećih mjera ponovo smo organizovali MAKADO, mjuzike, izložbe…
Kakav odnos ima sa publikom KIC-a “Budo Tomović“, kako komunicira s njima…
Počela je sedma godina mog mandata kao direktorice KIC-a i za sve to vrijeme održavam konstantnu komunikaciju sa publikom. Takav otvoren odnos sa puno razumijevanja je nešto na šta sam posebno ponosna. Upravo zbog takvog mog stava i otvorenosti, sugrađani imaju slobodu da mi pišu, šalju brojne prijedloge, ideje, sugestije, nekada i kritike, da me zaustave na ulici, u prodavnici, pošti… Bilo da je komunikacija sa njima putem moderne tehnologije, ili pak direktno, u razgovoru prije/nakon programa, na brojnim manifestacijama – susreti sa publikom i komunikacija sa njima je posebno dragocjena. To je sjajna mogućnost da iz prve ruke saznam šta bi to željeli da čuju i vide na našim scenama, ali i koliko su zadovoljni programima koje realizujemo pod krovom KIC-a. Važno je da imate sluha za mišljenje onih zbog kojih sve aktivnost i realizujete, jer je na kraju sud publike najvažniji i zapravo najbolja ocjena vašeg rada i zalaganja.
Program KIC-a je uvijek šarenolik i bogat. Počev od raznih edukativnih radionica, filmova, predstava, raznoraznih informacija vezanih za umjetnost. Na koji način radi selekciju šta će kojeg mjeseca biti aktuelno…
Svih ovih godina osmišljenom repertoarskom politikom nastojimo unaprjeđivati kako kulturnu ponudu Podgorice, tako i Crne Gore. Svakodnevno ulažemo napore kako bi naš kulturni ambijent bio dinamičniji i sadržajniji. KIC je kuća koja na jednom mjestu objedinjuje umjetnost muzike, glume, plesa, folklora, filma, književnosti, likovne umjetnosti a urednički tim uz podršku logistike realizuje sve programske aktivnosti. U organima Glavnog grada i srodnim institucijama znaju da svakog utorka imamo kolegijume na kojima se dogovaramo o predstojećim aktivnostima, komentarišemo odrađeno i slično.
Svi zaposleni, svako iz svog ugla učestvuje u realizaciji brojnih planom predviđenih programskih sadržaja koji su unaprijed osmišljeni, ali i još brojnijim aktuelnim projektima. Kroz neposrednu saradnju sa institucijama i umjetničkim organizacijama, saradnju sa partnerima iz zemlje i inostranstva, kreativnim pojedincima, kao i nevladinim organizacijama nastojimo našoj publici predstaviti aktuelna dostignuća u gotovo svim segmentima kulturno – umjetničkog stvaralaštva.
Pored toga što kroz posao afirmiše umjetnost, nastoji da okupi umjetnike i da ih uputi jedne na druge, da se podržavaju i razmjenjuju mišljenja, da budu sinergični. Koliko je teško okupiti sve umjetnike i svakodnevno prezentovati njihovo stvaralaštvo…
KIC “Budo Tomović“ je već 55 godina dio tog svijeta i razumije koliko je teško i zahtjevno baviti se bilo kojom umjetnošću. No, važno je da postoji podrška i volja da se umjetnicima, pogotovo onima koji su na početku svojih karijera, da prilika da afirmišu talenat. Okupiti umjetnike raznih profila i predstaviti njihovo stvaralaštvo, nije nimalo jednostavno. Ipak, mi u KIC-u smo oduvijek bili rasadnik mladih talenata, davali prostor mnogim danas uspješnim umjetnicima različitih profila da naprave svoje prve korake. Isto činimo i danas udružujući kreativne i organizacione snage sa desetinama NVO-a, srodnim institucijama u Crnoj Gori, udruženjima, kreativnim pojedincima kojim je značajno da imaju institucionalnu potporu u svom radu, diplomatskim predstavništvima.
Koji je najbolji način da se priđe publici, poveća broj ljubitelja kvalitetne muzike, književnih, likovinih ili nekih drugih umjetničkih djela, a ostati u domenu umjetnosti…
Odličan programski sadržaj koji nudimo i kvalitetna komunikacija. ,,Srce kulture grada“ od 1965. godine je umjetnički centar vrijedan pažnje koji je nekada uticao na formiranje duha Titograda, a i danas je epicentar kulture Crne Gore.
Koje umjetnike bi istakla. Ko su bili umjetničke fascinacije njenog djetinjstva, a koji su ostavili utisak u poslednje vrijeme…
Nas tri sestre je mama odmalena vodila na događaje iz kulture, pozorišne predstave u podrumu Biblioteke, na koncerte u Domu omladine, Domu JNA, filmove u bioskopu ,,Kino Kultra“, a kasnije smo same išle na manifestacije u centru ,,Morača“, na maratone na ETF, Point maratone na Gorici, a bile smo članice dječjeg hora ,,Suncokrili“ koji je probe održavao u CNP-u. Iz djetinjstva, sjećam se glume Dragice i Petra Tomasa, Gordane Lengord, Veljka Mandića, ali i Staše Tomas i Zoje Stešević. Bila sam fascinirana operskom divom Gertrudom Munitić, tv voditeljima Oliverom Mlakarom, Mićom Orlovićem, Dunjom Lango, Dušankom Šundić. Obožavala sam grupu ,,Rolly“, sa svim njenim pjevačima, kao tinejdžerka pratila sam ,,Titogradsko proljeće“, rad Džonija Hodžića koji je bio neprevaziđen recitator rodoljubive i ljubavne poezije.
Veličina čovjeka se ogleda u njegovoj jednostavnosti i zbilja su najveći umjetnici koje sam upoznala takvi – Božo Vrećo, Amira Madunjanin, Đorđe David, Marko Luis, Ivan Bosiljčić, Zijah Sokolović, Rada Đuričin, Mia Begović, Goran Marković, Goran Stojičić, Kokan Mladenović …
KIC POP HOR, okuplja oko 60 istinskih zaljubljenika u muziku i pjevanje, raznih profesija i generacija, a nastao je kao spontani građanski projekat koji je inicirala upravo naša sagovornica, a podržan od NVU „Kutak“ i KIC „Budo Tomović“. O horu koji je 1.marta proslavio četiri godine postojanja govori…
Prije skoro četiri godine osnovala sam prvi crnogorski pop hor, jer sam prepoznala da to nedostaje u kulturnoj ponudi grada, kako meni tako i mojim drugaricama iz raznih horova u kojima su pjevale u djetinjstvu ili kasnije, ali i sugrađanima koji vole horsko pjevanje. Nijesmo mogli ni pretpostaviti da će postići ogroman uspjeh u Crnoj Gori, ali i da će se za njega čuti širom regiona. Publika je prepoznala iskrenu emociju koju hor iskazuje od svog prvog nastupa, pa smo na svakom koncertu, a bilo ih je više od 50, pjevali u prepunim salama, ali i na trgovima, brojnim manifestacijama, u većini gradova naše države, ali i u Beogradu, Sarajevu, Puli, Prijepolju.
Iako u ovo vrijeme kada vlada korona virus, i dalje nas drži sjajna energija sa koncerta u beogradskoj Kombank dvorani u oktobru 2019. godine, što je bila velika čast za nas, a i jedan od najljepših nastupa koje smo priredili. Pogotovo što smo tada predstavili jedinstveni projekat ,,Bez dileme – antifašizam“ zahvaljujući kojem je ovaj hor stekao ogromnu slavu. Vjerujem da ćemo sa ublažavanjem mjera Instituta za javno zdravlje ponovo početi sa probama, sa istim entuzijazmom i voljom da i pop i partizanskim repretoarom činimo naše živote srećnijim.
Koju muziku privatno sluša i koji je to muzički žanr uvijek negdje u pozadini dok radi…
Muziku obožavam, sve žanrove. Najčešće privatno slušam pop i rok evergrin muziku, kako sa ex YU prostora tako i strane. Takođe, operu uživo, mjuzikle… U kafani naravno starogradske bisere, a uvijek ću i sama rado zapjevati – “Zlatni dan“, “I love you baby“, “Mladiću moj“, “Brazil“, ali i ,,Kraj Tanana šadrvana“ i tako dalje.
Kako se opušta, mjesta koja voli da posjećuje i kojima se stalno vraća…
Putovanja su mi velika strast i najviše volim da otkrivam nova mjesta. Jeste da sam se i po nekoliko puta vraćala Americi i Egiptu, Italiji, ali ipak najviše volim otkrivanje novih predjela, ljudi, kultura, umjetnosti…Najčešće sam, poslije Podgorice, u Kolašinu, Beogradu ili pak na moru. Najviše volim Perast, a zlatnoj ribici bih rekla da mi u tom biser-gradu ili pak u Boki obezbijedi jednu kućicu pri obali. U mojoj Podgorici najviše volim dio grada preko Morače, njegove bulevare, ali i Goricu, Ljubović, ušće Ribnice u Moraču, podgoričke mostove, spomenike, parkove…
Kako provodi slobodno vrijeme, vikende…
Rijetko slobodno vrijeme provodim sa dragim ljudima – mužem, porodicom, prijateljima. Idem i na događaje kulture, a raduje me što sve više mladih ili traži institucionalnu podršku ili pak organizuje svoje performanse na neuobičajenim mjestima – kafićima, teretanama, galerijama, farbričkim halama. Nekada sam češće planinarila sa ,,Montenegro Phototrekingom“, a top domaće destinacije su – kanjon Mrtvice, tura od Brajića do Svetog Stefana, krug oko Komova, Lukavica, brojna crnogorska jezera, izvor Morače…Volim da čitam, gledam filmove, a moj najljepši hobi je pjevanje u KIC pophoru.
Koliko je ljubav važna za postizanje životnih ciljeva…
Ljubav je smisao i pokretačka snaga. I to ne samo partnerka ljubav. Mislim i na ljubav među ljudima, porodici, prijateljima, na ljubav prema komšiji, prema poslu kojim se baviš, umjetnosti ili sportu, prema lijepom danu.
Vjeruje li ljudima, da li je godinama postala opreznija u međuljudskim odnosima…
Eh, zovu me Marija Tereza i često se šale na moj račun – “Ma njoj su svi ljudi dobri“. I jesu, dok se ne pokaže drugačije. A pokazuje se! No, ja sam prava hrišćanka, oprostim i idem dalje, uglavnom. I dalje sam pod ružičastim naočarima.
Njena životna filozofija je…
Nekada je to bilo: ,,Uči – znaćeš, radi – imaćeš“, potom ,,red, rad, disciplina“, ali i ,,u se i u svoje kljuse“. Danas zbilja vjerujem da ,,ljubav nije čudo, ali čini čudesa“, kao i ,,Carpe diem!“.
Da li za kraj može pričati o nekim narednim godinama, na čemu radi kada je riječ o KIC-u “Budo Tomović“ i šta publika može da očekuje…
Najsrećnija bih bila kada bi se uz podršku Glavnog grada renovirala Velika sala KIC-a, te promijenila spoljna fasada ,,Srca kulture grada“ do kraja mog mandata.Takođe, uvijek ću se zalagati za rast budžeta poslenika kulture. Prethodna godina je trebalo da bude u znaku jubileja KIC-a, 55 godina postojanja naše ustanove. Iako rođendan nijesmo proslavili onako kako smo željeli, vrijedno smo radili na izradi monografije KIC-a, uz podršku urednice Nade Bukilić i grafičkog dizajnera Nikole Latkovića. Očekujemo da će u narednih par mjeseci promovisati monografiju ,,Semper Iuvenis 2“. Pomenuću i saradnju sa Bosanskim kulturnim centrom i rad na projektu „Glasovi mira“ u okviru zajedničkog regionalnog projekta „Dijalog za budućnost“, koji podržavaju agencije UN-a, a kojima ćemo ove zime nastaviti da razvijamo i unapređujemo regionalnu saradnju. Rezultate ćemo imati nadamo se krajem februara odnosno početkom marta kada će mladi umjetnici Podgorice i Sarajeva, na dva zajednička koncerta, predstaviti izuzetno djelo „Misa za mir“, kompozitora Karla Dženkinsa.
Ukoliko epidemiloški uslovi dozvole planirali smo i premijeru nove predstave ,,Kontraevolucija“ u režiji Obrada Nenezića kao koprodukciju KIC-a i JU ,,Zahumlje“, cjelovečernji koncert Narodnog orkestra i folklornog ansambla KIC-a „Budo Tomović“ koji ove godine proslavlja 75 godina postojanja,šesto izdanje manifestacije kamernih dramskih ostvarenja MAKADO počinje 27. januara, ljetnji kamp za kamernu muziku, peti regionalni književni festival ,,Literitorija“, škola retorike, besplatan kurs ,,Crnogorsko oro“, radionica kreativnog pisanja, muzički ciklusi: Kompozitorke iz sjenke, Mladi talenti, Kamerna muzika, Laureati međunarodnih takmičenja, ali i manifestacija Mjesec poštovanja džeza – pod temom ,,Balkan Jazz“.
Pored prepoznatljivih, stalnih filmskih ciklusa, u planu je novi ciklus Filmski žanrovi koji će biti podijeljen u pet revija. Naš Forum mladih pisaca nastaviće sa radom, uz objavljivanje još jednog zbornika radova krajem godine. U planu su i promocije u okviru ciklusa Savremena crnogorska književnost, koncerti KIC pop hora, brojne izložbe, gostovanja istaknutih umjetnika i muzičara iz regiona i Evrope, nastavak saradnje sa ambasadama, lokalnim kulturnim centrima, NVO-ima… Voljela bih da na ,,Dan Buda Tomovića“, 21. septembra, Podgoričani uživaju u odloženom spektaklu povodom 55. rođendana u kojem bi učešće uzeli članovi svih KIC sekcija i radionica, naše aktuelne zvijezde, ali i oni koje smo nekada sa naših scena poslali na regionalne i svjetske, Dakle, očekujte iznenađenja!
