Na kraju ove školske godine u Crnoj Gori 926 polumaturanata i 883 maturanta dobili su diplomu Luča, međutim , kako je kazala za televiziju 7 Olivera Leković iz Prosvjetne zajednice ta će brojka biti veća.
“Veliki problem na koji smo ispred Prosvjete zajednice ukazivali, godinama ukazujemo, zašto, neko će reći pa šta, zašto se ne ponosimo tim brojem. Ove godine znači 1809, međutim nezvaničnu informaciju iz ministarstva smo dobili da to nije konačan broj, tako da opet vjerojatno će biti taj neki broj oko 2000. Ono što zabrinjava, na primjer, prosjek što se tiče srednjih škola, odnosno maturanata, je 18,4% od ukupnog broja učenika, a 12% su osnovci.Takođe, znači to je skoro svaki peti učenik, ali samo luča, pa onda još imamo znači plus one koji su odlični, a nisu luče. To ispada sigurno, ja vjerujem, oko 50% da mi imamo odličnih učenika ili luča.U Nekim školama čak i 30% su samo luče”, kazala je ona-
Međutim kada imamo testiranja, kao što je bio slučaj prije par dana sa eksternim testovima, vidimo veliki pad, kaže Leković.
“Znači to je neko realno stanje. Ono što posebno zabrinjava to da institucije ne reaguju ili reaguju površino. To se godinama, decenijama slobodno možemo ponavlja. Reaguju neadekvatno, kao što je bilo ovo sa eksternom provjerom gdje smo imali kandidate, učenike, maturante koji su prepisivali, znači, nedozvoljena sredstva, zakon je naši čak i blag u odnosu na druge zemlje gdje kaže da je onda taj rok diskvalifikovan, mi čak i to nismo uradili, nego, znači, znate i sami smjena i neuvažavanje ljudi koji su ocjenjivali i na kraju, pred očima cijele javnosti sa nule su pisane visoke ocjene. Tome je prošlo već 15 dana ili više, mi nemamo obraćanje ministra po tom pitanju, mi nemamo obraćanje novopostaljenog direktora ispitnog centra, samo smo imali pred objavljivanje tih novih ocjena gdje je VD direktor Ispitnog centra rekao da će učenici biti zadovoljni. To već govori o tome kako je vršen pritisak. E upravo to što se desilo sada na očigled cijele javnosti se godinama dešava u školama, znači, mi moramo depolitizovati obrazovni sistem ako želimo naprijed i decentralizovati. Znači, ako imamo ispitni centar, dozvolimo ispitnom centru da radi i da provjeri to znanje reano jer kako je to zamišljeno to je dobro. Međutim, ministarstvo, odnosno državna komisija za maturske ispite donosi glavnu riječ, međutim oni, evo vidite i dalje postoje, oni nisu smijenjeni, znači, vrše pritisak na institucije. I tu dolazimo do onoga, znači, ne znam, igramo se brojkama, jako znamo da nisu realne, od te ocjene za koje ne stoji znanje do toga nekog, eto, za vrijeme dok sam ja bio ministar, postignuto je toliko luča, pa onda imamo direktore, evo moja škola imala toliko luča i tako dalje. Znači sve nešto gdje potpuno smo obesmisili obrazovni sistem i gdje najmanje mislimo o znanju”, kazala je Leković.
Leković kaže da se od roditelja vrši pritisak na djecu da moraju biti lučonoše.
“Treba djecu učiti da imaju radne navike, da će steći odgovarajuće vještine i znanje. Opet imamo primjer vezano za eksterno testiranje, znači kada su učenici I njihovi roditelji neprimjereno reagovali ispred ministarstva, znači to je negdje trebala biti osnovna kultura jer si došao u neku državnu instituciju, koliko god da si nezadovoljan. Ovo je primjer, jedna je od koleginica koja je bila u tom timu za ocjenjivanje i kada je učeniku pokazala test, znači ona mu je tačno pokazala koja pitanja je odakle prepisao. On je htio da je oduzme na silu taj test, što ona naravno nije dozvolila i tu je obezbjeđenje reagovalo, razne prijetnje joj je uputio, ružne riječi, između ostalog se pozvao na porodnično prijateljstvo sa samim ministrom. Tako da to je ono što mi imamo i u školama. Znači, roditelji koji ne shvataju koliko loše rade za svoje dijete jer insistiraju samo na ocjenji, koji takođe, posebno su najbučniji oni koji imaju u pozadini neko prijateljstvo ili sa upravom škole ili sa ministrom i onda oni negdje pokazuju moć nad nama” kazala je ona.
Takođe veliki problem Leković ističe i prebukiranost škola
“Znači, mi sad sve više imamo škola koje imaju pod jednim krovom oko 2000 učenika. Vrlo često da bi javnost shvatila koji je to broj, mi imamo 7-8 opština u Crnoj Gori koje nemaju toliko stanovnika. I onda je jako teško raditi, kontrolisati, a da ne pričamo o nekom individualnom pristupu prema svakom učeniku što jeste bilo zamišljeno kroz reformu. Vidimo da imamo sada i učenike koji nemaju svoju zgradu, dosta je škola koje su privremeni objekti. Tako da gradimo nove kvartove, ali zaboravljamo škole, vrtiće, domove zdravlja i to je naravno godinama kulminiralo. Samo da uporedim, Finska, oni su striktno odredili da jedna škola može da ima maksimalno 295 učenika, oni čak nisu tijeli da zaokruže na 300 jer i tih 5 učenika manje, oni znaju zašto je to važno. I onda u takvim uslovima može da se sprovodi inkluzivni program, može da se sprovoditi integralni pristupi, da se pronađu talentovana djeca, da se motivišu, da se suzbije nasilje, da je uvažen nastavnik, da je veća posvećenost učenicima” zaključila je Leković da u našem slučaju zbog prebukiranosti ništa od ovoga nije moguće.