Nakon jučerašnje izjave premijera Zdravka Krivokapića, a koju je javnost prepoznala kao još jednu u nizu njegovih snažno konzervativnih izjava na temu porodice i uloge žene u društvu, burno su reagovali brojni aktivisti i novinari, piše cdm.me.
Osim premijera, ovakvi i slični komentari mogu se čuti sa mnogih adresa funkcionera vlasti, poput one poslanika Maksima Vučinića na sjednici Odbora za rodnu ravnopravnost kada je istakao da žena teško može da se karijerno i porodično ostvari.
Izjava da porodice nisu potpune bez djece ocjenjuje se od onih koji su reagovali kao: netaktična, bezosjećajna i problematična sa mnogo aspekata.
Ono što premijeru ide na ruku je činjenica da je i tekst našeg Porodičnog zakona prilično konzervativan i da porodicu definiše isključivo kao odgajalačku kategoriju.
Lijeva globalna javnost, borci za prava seksualnih manjina, za rodnu ravnopravnost godinama se bore za liberalizaciju zakona koji tretiraju porodično pravo, a vidimo da je ova tema od veliku važnost i za dobar dio ljudi u Crnoj Gori.
Zamolili smo Prof. Dr Oliveru Komar da nam da komentar na ovu izjavu premijera. Komentar prenosimo u cjelosti:
Iz nekoherentne izjave koju je premijer dao povodom predstavljanja novih socijalnih mjera Vlade, izdvojila se zabrinjavajuća konstatacija o nepotpunosti porodica bez djece i egocentričnosti malih porodica.
Na žalost, ovo nije prvi put da s ove adrese čujemo izjave koje afirmišu tradicionalne rodne uloge i rađanje kao primarnu funkciju žene. Povodom Dana Vojske Crne Gore, premijer je sveo ulogu žene u istoriji crnogorske vojske na rađanje i vaspitavanje budućih vojnika i sinova, uz to se neprimjereno i iz konteksta izvučeno pozivajući na autoritet Njegoša. Vrijeđajući u lice pripadnice Vojske Crne Gore, kao i uspomenu na sve crnogorske heroine koje su rame uz rame sa svojim saborcima učestvovale u narodno-oslobodilačkim ratovima, premijer je poslao jasnu poruku gdje vidi mjesto „damama“.
Kvalifikacije o potpunosti i nepotpunosti porodice ili pojedinca u odnosu na njegovu reproduktivnu „ostvarenost“, neodoljivo asociraju na nezapamćenu kampanju koju je tridesetih godina prošlog vijeka lansirao Benito Musolini s ciljem da poveća natalitet i „izliječi“ ono što je ideologija fašizma smatrala devijantnošću liberalne kulture – zanemarivanje porodice u korist pojedinca, tolerisanje homoseksualnosti, kao i zamajavanje žena „muškim“ stvarima, kao što je pravo na rad, koje ih sprečavaju da se u potpunosti posvete domaćinstvu i djeci. Devijantnim su smatrani svi oni koji nemaju velike porodice, a osnovna premisa kampanje bila je fiksirana uloga i dužnosti muškog i ženskog roda. Kampanju je pratilo niz mjera koje su imale za cilj da podstaknu željeno, ali istovremeno i kazne neželjeno reproduktivno ponašanje, kao na primjer masovno otpuštanje žena kako bi se mogle posvetiti majčinstvu.
Iako smo navikli na poruke iz kojih odzvanjaju tragovi ideologija koje su pretpostavljale dužnost reprodukcije, ovakve izjave zvuče posebno zabrinjavajuće kada dolaze sa visokih državnih pozicija. Ono što u početku može zvučati kao bezazleni flert sa patrijarhatom i tradicijom, vrlo brzo se može transformisati u artikulisanu ideologiju sa realnim posljedicama. Ovakve ideologije obično slijedi regulacija ženskih reproduktivnih prava, čemu imamo priliku da svjedočimo u Poljskoj ovih dana.
Ovakva kvalifikacija je problematična i iz razloga što bezobzirno vrijeđa sve one koji ne žele ili iz zdravstvenih, pravnih ili ekonomskih razloga ne mogu imati djecu ma koliko ih željeli, proglašavajući njihove porodice nepotpunim ili egocentričnim. Na kraju, podsjetiću na to da, prema nekim procjenama, između 10 i 15% stanovništva Crne Gore ima problem sa neplodnošću.
