Poznata crnogorska modna blogerka Kana Tomašević, kaže da je rođenjem i srcem Crnogorka, stilom Italijanka, i da je u Crnoj Gori teško uspjeti u bilo kojoj oblasti, pa i u blogingu jer, ističe za naš portal ljudi ovdje ne praštaju uspjeh.
Koliko je bilo teško uspjeti u svijetu bloginga u Crnoj Gori obzirom da ste među prvim djelovali u ovoj oblasti?
Mišljenja sam da je u Crnoj Gori, nevezano za to čime se bavite,teže uspjeti nego bilo đe drugo, jer ljudi mogu sve da ti oproste osim uspjeha. Uspjeh je ono što se ne prašta i čini mi se da je to posebno izraženo ne samo u Crnoj Gori, već je slična situacija nacijelom Balkanu. “Niko vam ne zavidi na sposobnostima, već na uspjesima. Dok radite, smatraju vas ludim, a kad nešto postignete srećnim.” Ovako je, ne tako davno, čuveni Duško Radović objasnio fenomen uspjeha. Svi vide samo ono što im odgovara, u ovom slučaju uspjeh, ali niko ne razmišlja o onome što ste morali da prođete da bi do tog određenog uspjeha došli. Uspjeh je pojam koji svako od nas pomalo drugačije shvata, i svakako, stvar izbora, zato vjerujem da, ukoliko želite da uspijete u nečemu, apsolutno nije dovoljno samo to željeti, samo misliti o tome. Non stop slušate razne life coach-eve, koji vam govore „mislite pozitivno, mislite o tome, zakon privlačenja univerzuma će vam to donijeti“. Neće! Neće vam zakon privlačenja donijeti ništa u životu. Ništa, ukoliko sami ne preduzmete akciju. A da bi bilo koja akcija bila uspješna, od samog početka, zvijezda vodilja mi je bila ljubav prema onome što radim. Nakon toga, samo red, rad i disciplina.
Zašto i kako ste ušli u svijet blogera?
U svijet blogera ušla sam skroz neplanirano i spontano, kada sam počela da radim blog za jedan online magazin. Moj nemirni duh je tražio način za ispoljavanje kreativnosti i želja mi je bila da stvorim sebi prostor na kojem bih se mogla izražavati, pa je modni blog nekako bio logičan izbor, jer je moda nešto što me oduvijek zanimalo. Za mene, moda i modni blog su nešto što vidim kao interesantan vid zabave i hobi, koji me ispunjava i relaksira nakon napornih dana na poslu, i nešto su u čemu istinski uživam. Želja mi je bila da, kroz taj vid izražavanja, dam i neka svoja razmišljanja o temama koje su interesantne svakoj đevojci, i na taj način, i sebe kao osobu približim onima koji prate moj rad. Kada govorimo o načinu saradnje i zaradi, svi domaći ali i svjetski blogeri će vam reći da ne očekujete previše u početku. Međutim, ovi počeci su lijepi jer, kroz saradnju sa brendovima koji žele da se reklamiraju preko vas, dobijate priliku da prvi isprobate određene proizvode ili usluge, a vaše je da ih reklamirate i donosite im profit. Ukoliko brendovi shvate da im donosite dovoljan profit, slijedi i novčana zarada, iako novac nije motiv zbog kojeg sam ja ušla u svijet bloga i blogera.
Kako su to ljudi ranije doživljavali, a kako sada? Je li bilo nekih nelagodnosti u ovom poslu? Da li ste nekada razmišljali da prekinete?
Čini mi se da ranije to ljudi nijesu ozbiljno doživljavali a da je situacija sada znatno povoljnija. Sada je potpuno normalno da ljudi to doživljavaju kao profesiju, što je takođe možda jedna druga krajnost. Ili je bar ja tako vidim, kao neko kome je to hobi i čija egzistencija nije vezana za tu “profesiju”. U mom slučaju, i ranije i sada, na blog i influencing gledam kao na hobi i jedan vid zabave, i tako će uvijek ostati.
Vezano za nelagodnosti u ovom poslu, kako živimo u digitalnoj eri, očekivano je da sve češće možemo čuti pojam online nasilja. Digitalno nasilje u vidu negativnih, pogrdnih komentara i vrijeđanja, doživio je svako ko je na ovaj način prisutan na društvenim mrežama, pa i ja. Nikada sebe nijesam nazivala žrtvom niti sam od toga što se dešavalo pravila medijsku atrakciju, ali imam odgovornost da ukažem na činjenicu da je ovo jedan od velikih problema savremenog doba. Osim negativnih komentara, doživjela sam i prijetnje životom. Kao što rekoh, nikada nijesam sebe prikazivala žrtvom, već sam našla način da se uspješno izborim sa tim problemom. Online nasilnici su obično ljudi koji su jaki samo kada su za tastaturom, koji nemaju ispunjen društveni život i koji se obično kriju iza lažnih profila, kojima je to jedini način da skrenu pažnju na sebe.
Da li sam nekad razmišljala da prekinem? Da budem iskrena, jesam. Živimo u vremenu i svijetu u kojem se ljudi vode izrekom: “Ako nije bilo na društvenim mrežama, kao da se nije ni desilo”.Drušvene mreže trenutno su sve, samo ne društvene. Naprotiv, postale su mjesto ispoljavanja različitih frustracija, mjesto nakojem se privatni život servira na tacni, postale su zamjena za stvarni život. Živimo komercijalizaciju interneta i formiranje jednog novog virtuelnog svijeta, koji je poput “džungle”, čiju glavnu osnovu čine društvene mreže. Uz društvene mreže, nasamo jedan klik smo od povezanosti sa skoro cijelim svijetom u bilo kom trenutku, što, po mom mišljenju, ima i izuzetan adiktivni potencijal. Pretjerivanjem u korišćenju mreža vremenom se gubi kontrola u vremenu i ponašanju. Jurnjava za lajkovima, prijateljima, pratiocima dovodi i do posebnog osjećaja zadovoljstva i kao karcinom kome je sve više energije neophodno da bi rastao, tako i društvene mreže traže svoju energiju u obliku što više postavljenog materijala – komentara, fotografija iz svog života itd. Tehnologijom smo dobili neke stvari, ali gubimo ono što je mnogo bitnije, a to su bliskost i emocije, jer osjećanja ne mogu da se dobiju jednim klikom. Nijedna objava sa društvene mreže ne može da zamijeni ljudsku riječ i emociju. Još jedan problem je upoređivanje sa onim što se plasira na mrežama. Kada se ljudi porede sa ljudima koje znaju online, neminovno gubebitku. O tim ljudima znamo samo ono što vidimo na internetu, a na internetu su mahom najljepši aspekti tuđih života. Sebi, sadruge strane, znamo svaku manu, svaku fleku, svaku čudnu misao. Mladi često miješaju fragmentisane slike savršenstva sastvarnošću, porede se sa njima i usled toga se osjećaju nezadovoljno sobom, neadekvatno i nesigurno. Ovim se zatvara začarani krug. Sve ovo su ralozi zbog kojih sve češće osjećam neku vrstu zasićenja, jer ne osjećam pripadnost takvom svijetu. Za novac se danas radi dosta toga, a ja jednostavno ne želim sebe da gradim u tom pravcu, posebno jer ovo nije moja primarna profesija niti nešto što me egzistencijalno obezbjeđuje. Samim tim, ne mogu sebi dozvoliti sadržaj koji bi se možda svidio široj publici, ali nije u skladu sa mojim vrijednostima. To prosto nijesam ja, dolazim iz nekog drugog “backgrounda”, znam ko sam i što sam i zaista ne mogu sebi dozvoliti ništa što nije u skladu sa mojim principima.
Koliko je bloging danas popularan i koliko je perspektivan?
Čini mi se da su bloging i influensing nešto što je izuzetno popularno danas. Ono što trenutno vidim na mrežama je, sa mog aspekta viđenja, poražavajuće, jer sam neko ko vrijednost ljudi ipak gleda u realnom svijetu, a ne kroz “popularnost i uspjeh” na mrežama i fake predstavu koja nam se na njima plasira. Uz dužno poštovanje svima, jer svako bira svoj put. Ne bih mogla da dam odgovor koliko je perspektivan, jer trenutno izgleda kao nešto što može da ima perspektivu. Međutim, vjerujem da je i onima koji nijesu ekonomisti jasno da tržište diktiraju ponuda i potražnja, a to je upravo ono od čega će i zavisiti njegova perspektiva. Crna Gora je, u principu, malo tržište, a ekspanzija ponude svakako dovodi i do manje vrijednosti usluge. Biti popularan na Instagramu danas je isto što i biti bogat u “Monopolu”. Razlog tome vidim upravo u činjenici da je, za određenu cijenu, sve dostupno. Verifikacija, odnosno čuveni “plavi znak” nekada je bio jako poželjan, a to ne bi bilo tako da se lako dobijao. Instagram verifikacija ranije je bilarezervisana za one naloge, koje Instagram smatra bitnim javnosti. Malo preciznije, to znači da ste morali biti javna ličnost, celebrityili globalni brend, da bi uopšte bili u igri za verifikaciju. Danas, verifikacija je za nekih 15 dolara mjesečno, dostupna svima, a Instagram i društvene mreže zarađuju na tome što ljudi žele da se osjećaju “bitnim” i “poznatim”.
Koliko je naporan posao blogera?
Ovaj posao je veoma naporan i kada se samo njime bavite, a još je naporniji kada to nije jedini posao koji radite. Mnogi otvore blog i krenu u influensing zanoseći se idejom da je to lako i da, kada tamo neki bloger zarađuje novac od toga, onda mogu i oni. To je možda tačno, ali uvijek ima i jedno “ali”. Ovo nije posao od 15 minuta, kao što mnogi misle. Ukoliko ovo radite iz čiste ljubavi, vjerujem da i nije toliko naporno. Mislim da i očekivanja imaju ulogu u tome koliko je ovo naporno. Važno je imati neka realna očekivanja, kao i u svemu, jer uspjeha preko noći i slučajnog uspjeha nema. Treba vremena i materijala da napravite neku reputaciju, a da vam ne bi bilo toliko naporno, osim ljubavi, treba da imate dovoljno volje, strpljenja, motivacije i entuzijazma. Posebno ukoliko želite da ponudite kvalitetan sadržaj (u smislu da daje korisne informacije, da je adekvatno istražen, formatiran, čitljiv, da drži pažnju…).
Koliko blogeri oblikuju trendove?
Modna industrija doživjela je revolucionarnu transformaciju, pri čemu su modni blogeri i influenseri postali jedan od ključnih aktera u oblikovanju trendova i ponašanja potrošača. Opet se vraćam na novo doba u kojem živimo, u kojem pojedinci sa izraženim stilom i online prisutnošću redefinišu modnu industriju. Privlačnost autentičnosti i prepoznatljivosti izdvaja modne blogere i influensere od tradicionalnih metoda oglašavanja. Potrošači danas traže iskustva iz stvarnog života i iskrene preporuke, a influenseri treba da im to ponude. Lična veza gradi povjerenje, stvarajući direktni uticaj na odluke potrošača o kupovini. Oni modu pretvaraju u dostupniju sferu, u kojoj svako može pronaći inspiraciju koja se slaže sa njihovim ličnim stilom.
Ipak, koji je vaš savjet kada je u pitanju outfit?
Ono što ja, prvenstveno, savjetujem kao imperativ je da nosimo ono u čemu se osjećamo dobro i gradimo svoj prepoznatljivi stil, odnosno da budemo odvažni i jedinstveni. Mišljenja sam da u modi ništa ne može biti pogrešno ako se mi u tome osjećamo dobro, posebno što smatram da je sklonost ka eksperimentu i hrabrost u sprovođenju novih ideja jedna od temeljnih karakteristika za dalji razvoj mode. A nepogrešivo? Pa nepogrešivo je staviti bezvremenski stav prije prolaznog trenda. Prisjetiti se istinske klasike i priuštiti sebi onaj trenutak zadovoljstva kada garderobu popunjavamo komadima koji ćetrajati vječno, a modni svijet je tu za nas kako bi uvijek dodao ono neko malo rešenje, onaj mali pomak koji će pomoći da se klasični komadi iznova rađaju u novom svijetlu.
Šta će biti moderno za ovu jesen/zimu kada je u pitanju moda?
Nakon Nedjelja mode u New Yorku, Londonu, Parisu i Milanu, možemo reći da su trendovi koji će se nositi ove jeseni i zime određeni. Poznati svjetski brendovi iznijeli su svoje kreacije, na osnovu kojih smo mogli da izdvojimo određene komade koji su se istakli i koji će biti neizostavan dio garderobera za jesen/zimu. Dok je moda za proljeće/ljeto bazirana na modi 2000-ih, od zime ćemo biti inspirisani modom prošlog vijeka, tačnije modom 50-ih godina. Godinama je mala crna haljina simbol elegancije i komad za kojim posežemo u svakoj važnoj prilici. Međutim, ove zime, crnu haljinu ćemo zamijeniti onom u crvenoj boji. Crvena boja bila je dominanta na pistama dizajnera kao što su Bottega Veneta, Fendi i Alexander McQueen. Osim toga, bež boja će biti jedna od vodećih boja u sezoni jesen/zima 2023-2024. Ova boja je neutralna i elegantna, pa se može lako uklopiti u različite modne kombinacije. Asimetrični komadi će biti još jedan modni trend koji će biti u centru pažnje. Asimetrija donosi malo dinamike i originalnosti vašem izgledu, a možemo je pronaći na različitim komadima odjeće, od suknji i haljina do košulja i džempera. Kad smo već kod džempera, merino vuna će dominirati na polju materijala. Među najistaknutijim komadima ove sezone su i komadi od perja i karirani print, koji se ovoga puta vraća u malo drugačijem izdanju i kombinacijama sa drugim printovima, za razigran i zabavan izgled.
