Stihovi Jadranke Deletić krase stranice nedavno objavljene trojezične zbirke „Pjesnička svitanja“ iznjedrene iz projekta „Poezijom manjina do mutikulturalnog bogatstva“ koji je finasijski podržan od strane Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore.
Jadranka Deletić, rođena je 1984. godine u Beranama, gdje je i završila Osnovnu školu i gimnaziju. Prirodno-matematički fakultet, Odsjek za geografiju, završila je 2010. na Prištinskom Univerzitetu, sa privremenim sjedištem u Kosovskoj Mitrovici. Magistrirala je 2018. na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, smjer geo-osnove prostorno planiranje. Živi i stvara u Podgorici.
Za portal Preduzetnica.me sa Jadrankom smo razgovarali o poeziji, pisanju, kao i o njenim utiscima i očekivanjima u vezi sa zbirkom poezije „Pjesnička svitanja“….
Knjiga i Vi?
Kod mene se ljubav prema knjizi razvijala od malih nogu. S obzirom da potičem iz porodice prosvjetnih radnika, za moj prvi kontakt sa knjigom treba da zahvalim mom ocu, koji je prije svega i svih u meni probudio ljubav prema poeziji. Ta ljubav i dan danas traje. Iako živimo u svijetu modernih tehnologija, gdje su knjigu zamijenili razni internet portali, ja svoj dan ne mogu da zamislim ako ne pročitam nekoliko stranica neke dobre knjige, što od srca preporučujem svima, naročito mlađim generacijama.
Kako je počela Vaša pjesnička priča?
Moja pjesnička priča počinje, pretpostavljam, kao kod većine, u osnovnoj školi. Učestvovala sam na raznim literarnim sekcijama. Ozbiljnije pisanje poezije počinje da me privlači kao srednjoškolku. Od tada do danas napisala sam preko stotinu pjesama. Tako da mogu reći da od kad znam za sebe, pišem.
Koji su Vaši najveći uspjesi?
Moj najveći uspjeh i prije svega ponos je to što imam punu podršku svoje porodice u svemu što radim. Kada govorimo o intelektualnom uspjehu, ponosna sam na to što sam kao profesor geografije imala prilku da radim sa djecom u školi, ponosna sam na svoje zvanje magistra geo – prostornog planiranja, kao i na to što mi je ovaj projekat pružio priliku da kroz poeziju upoznam ove divne ljude.
Koja su pravila pisane riječi od kojih ne odstupate bez obzira na trendove?
Iako smo svi svjesni da novi tehnički uređaji olakšavaju život i pisanje, ja ne odstupam od pisanja olovkom. To je ono što preferiram, jer pisana riječ teško da može biti zamijenjena. Nove tehnologije pomažu, ali knjiga je nezamjenjiva.
Koja su tri osnovna pravila koja svako ko se bavi pisanom riječju mora da ispoštuje?
Nekad sam znala samoj sebi da postavim ovo pitanje, ali odgovor je uvijek isti. Mislim da pravila u pisanju poezije naročito danas, nema. Sve je u inspiraciji, emociji, načinu na koji dopiremo do čitalaca. Teoretski svi znamo pravila o rimovanju, ali i pored toga znamo da u modernoj poeziji ne mora da ga bude. Tako da je osnovno pravilo da dopremo do onog ko čita naše stihove.
Šta svaka dama treba da učini za svoj izgled i koliko je on važan za Vašu profesiju?
Mišljenja sam da svaka dama prije svega treba da vodi računa o svom zdavlju, jer samo zdrava dama može biti zadovoljna svojim izgledom. Fizički izgled je svakako bitan i naravno da trebamo voditi računa o tome kakva nam je frizura ili šta smo obukli, ali to ne treba da bude presudno. Živimo u vremenu u kom se sve više pažnje usmjerava na ” pakovanje”, a ja bih svakako voljela da obratimo pažnju na suštinu.
Koliko ste zadovoljni trojezičnom zbirkom “Pjesnička svitanja”? Da li Vam je ranije objavljivana poezija na nekom od ova dva jezika? Šta Vas je posebno oduševilo u ovom projektu? Da li očekujete nastavak ili nešto slično? Da li bi se osvrnuli na nešto posebno kada je u pitanju ovaj projekat?
Jako sam zadovoljna trojezičnom zbirkom ” Pjesnička svitanja”. Moja poezija do sada nije objavljivana na ovim jezicima, tako da mi pričinjava još veće zadovoljstvo što sam jedan od učesnika ovog projekta.
Ja sam neko ko je po nacionalnosti kosmopolita i to je ono što je mene fasciniralo u ovom projektu. U vremenu podjela kojima smo nažalost svjedoci, ovom zbirkom smo uspjeli da probudimo panhumanizam i pokažemo da ipak baštinimo multikulturalnost. Nadam se nastavku, jer ovaj projekat to zaslužuje.
Posebno bih pohvalila organizatorku i urednicu ovog projekta, vas Editu Dautović, koja je došla na ideju da realizuje ovaj projekat. Zahvaljujem joj se na ukazanoj prilici da moji stihovi izađu i van granica Crne Gore.
Možete li napraviti paralelu između izdavačke industrije i tržišta, književnog ambijenta i podrške?
Smatram što se ovog pitanja tiče, sve je usko povezano i jedno drugo ne isključuje, naprotiv, jedno proizilazi iz drugog.
Vaš savjet kao pjesnikinje bi glasio?
Moja poruka svima koji se bave pisanjem poezije jeste da puste da olovka piše srcem, a onima koji čitaju poeziju da otvore srce i osjete stihove kao da su dio njih, jer samo tako smo svi na pravom putu, a to je put širenja ljubavi i zadovoljstva.
