Pandemija koronavirusa dovela do ekslacije nasilja nad ženama i ženskog siromaštva, poručeno je sa današnje konferencije SOS centra Nikšić, na kojoj je predstavljeno istraživanje o uticaju Covid-a 19 na žene žrtve nasilja u Crnoj Gori.
Izvršna direktorica SOS linije Nikšić Nataša Međedović Pištalo, kazala je da je istraživanje rađeno u periodu od oktobra 2020. do marta 2021. sa ciljem da se utvrdi kako je covid 19 uticao na život žena sa iskustvom nasilja, koje su njihove ključne potrebe u vrijeme pandemije i koji je najbolji način da se na njih odgovori, piše Media biro.
Istraživanje je urađeno kroz finansijsku pomoć EU kroz prijekat „Zaustavljanje nasilja nad ženama na Zapadnom Balkanu i u Turskoj: „Primjena zakona, mijenjanje stavova“.
Međedović Pištalo je kazala da su istraživanjem obuhvaćene 52 žene sa iskustvom porodično- partnerskog nasilja, a koje su za vrijeme pandemije bile korisnice specijalizovanih servisa pomoći i podrške SOS telefona Nikšić i SŽK Podgorica.
Tehnike koje su korišćene su fokus grupe i individualni i grupni intervju. Sa namjerom da se dobije bolju uvid u postupanje institucija prema ženama žrtvama nasilja i nasilja u porodici urađena je analiza 60 predmeta, i to po 30 predmeta žena koje su se u periodu od oktorbra 2020. do marta 2021. obratile za podršku i pomoć preko SOS telefona Nikšić i SŽK Podgorica.
U analizu su uključeni oni predmeti u kojima su dvije NVO prosredovale prema institucijama ili su bile u ulozi povjerljivog lica.
„Kada je u pitanju analiza praćeni su indikatori: rasprostranjenost nasilja, dostupnost institucija, multudisciplinarski odgovor, rodna osjetljivost, planiranje sigurnosti. Ključni zaključak je da je pandemija dovela do eskalacije nasilja nad ženama i ženskog siromaštva“, kazala je ona.
Jovana Hajduković, program menadžerka SŽK rekla je da je pandemija generalno promjenila živote svih građana i te da dom nije bio sigurno mjesto za sve žene.
Kako je rekla, ono što je istraživanje pokazalo je da je svaka četvrta žena koja se obratila za pomoć njihovim organizacijama, isto je to prijavila i instutucijama.
„Žene nasilje nijesu prijavljivale zbog neizvjesnosti, straha od nasilnika, nepovjerenja u institucije sistema. U naročito teškim situacijma su bile Romkinje, žene sa sela i žene sa invaliditetom. Policija je u sistemu podrške reagovala isključivo kada je u pitanju fizičko nasilje. Online nasilje, psihološko, emotivno, ekonomsko nasilje nijesu procesuirani, što je kod žena dovelo do toga da odlože izlazak iz nasilničke zajednice“, rekla je ona.
Kako je naglasila, dvije trećine ispitanica su rekle da nijesu dobile odgovarajuću podršku od Centara za socijalni rad, odnosno da im te institucije nijesu bile dostupne.
„Jedan broj žena se obratio za pomoć zbog problema sa bivšim parterom zbog toga sto nijesu poštovali sudsku presudu, i u ovim slučajevima sistem je bio dosta spor. Jedan od osnovnih zaključaka je da su sve one rekle da se ne osjećaju bezbjedno i to je zabrinjavajuće. Nešto sto je isplivalo na površinu, osim nasilja, je i siromaštvo“, rekla je ona.
Došlo je, kaže, i do opterećenja kada je u pitanju organizacija online nastave, mnoge žene koje su samohrane majke su morale da pozajmljuju novac kako bi priuštile opremu za praćenje nastave.
Zaključila je da je neizvjesnost koju je pandemija izazvala, nepovjerenje u institucije učinilo to da se žene osjećaju sputano.
Nada Koprivica, iz SOS telefona Nikšić je kazala da je glavni utisak da su sve žene bile ugrožene, a ispitanice su mahom govorile da su manje ugrožene žene u ruralnim područjima.
Žene je, kako je kazala, najviše pogodilo i to što su ostale bez posla.
Osim toga, istraživanje je pokazalo da je udvostručen neplaćeni rad kod žena.
Kada se govori o zdravstvenoj zaštiti, žene su govorile da je pomoć bila dostupna samo za žene sa vidljivim tjelesnim povredama, a za druge vrste nasilja nije bilo pomoći.
„Dodatno ih je ugrožavalo to što nijesu mogle da se konsultuju sa ljekarima a mnoge od njih morale su i da otkazuju hitne intervencije“, kazala je Koprivica.
Žene su, ističe, bile u velikoj mjeri isključene iz svih programa i mjera podrške koje je Vlada obezbijedila kroz pomoć zbog Covid-a 19.
Istraživanje je takođe pokazalo da su najveću podršku dobijale od Crvenog krsta, a ispitane žene smatraju da je Centar za socijalni rad trebao više da pomogne, ali je pomoć izostala.
Žene su bile zabrinute i za to kako će pandemija, odnosno velika izloženost internetu, uticati na djecu.
Istakla je da je u vrijeme pandemije povećan intenzitet nasilja, a da je slabija mreža podrške.
„Analizirano je 30 žena iz devet gradova. Svih 30 žena je kazalo da su preživjele psihičko nasilje. Kada je u pitanju dostupnost institucija, čak jedna od od pet žena nije dobila pravovremenu zaštitu policije, a četiri od pet žena imala je otežan pristup Centru za socijalni rad. Jedna od dvije žene u Sudu za prekršaje čekalo je presudu duže od osam
mjeseci, dok jedna od tri žene u Osnovnom sudu je čekala ili čeka presudu duže od 10 mjeseci. Istraživanje je pokazalo da su samo servisi koje vode ženske nevladine organizacije bili dostupni ženama kao i prije pandemije“, kazala je Koprivica.
Zaključeno je da Vlada mora urgentno da napravi plan koji prepoznaje potrebe žena žrtava nasilja i samohranih majki. Kriza, kako su zaključili na konferenciji, ne može biti opravdanje za izostanak pružanja podrške od strane institucija.
