Anđela Dragović ispred Saveza slijepih i Anđela Miličić iz Udruženja mladih sa hendikepom istakle su gostujući u emisiji “Link” Radija CG, da je i ovaj izborni proces protekao sa istim problemima sa kojima se lica sa invaliditetom srijeću već godinama unazad, kada je u pitanju ostvarivanje njihovog prava da glasaju.
Dragović je istakla da su sa prvim pristupačnim izborima za osobe sa invaliditetom počelo 2014, ali da se do sada uradilo vrlo malo, piše rtcg.me.
“Ni na jednom biračkom mjestu nije bilo željenog nivoa pristupačnosti, na mnogo mjesta nijesu postojali metalni prstenovi, niti u tamno plavoj boji, što je uticalo da glasanje ne bude ni samostalno, ni tajno. Iskustva naših članova sa izbornog dana su negativna, jer kroz nepristupačnost šablona moglo se i znati kako je neko glasao”, kazala je Dragović.
Kaže da ljudi koji su angažovani u biračkim odborima nijesu bili edukovani i dovoljno upoznati sa tri načina na koje osobe sa oštećenim vidom mogu da glasaju, uz pomoć šablona, brošure na Brajevom pismu i uz pomoć asistencije, i da jedna solucija ne isključuje drugu, pa je bilo slučajeva da se nekima nametao način koji treba da iskoriste prilikom glasanja.
“Nije se dozvoljavala pomoć asistenta, a to je predviđeno da može biti prijatelj, član porodice. Mislim da je bolje kada osoba glasa pomoću šablona, jer onda imamo tajnost. Evidentno je da je neophodna edukacija onih koji su u biračkim odborima, jer na pojedinim mjestima nijesu znali da razlikuju šablon od brošure”, napominje Dragović.
Što se tiče fizičkih barijera Miličković napominje da su imali velikih problema, jer 50 odsto glasačkih mjesta nije bilo prolagođeno osobama sa invaliditetom. Od prilaza koji su bili zatvoreni parkiranim automobilima do nepostojanja rampi na ulazima, a na nekim lokacijama, mjesta za glasanje su bila na spratu.
“Nijesmo zadovoljni, naši posmatrači koji su posjećivali biračka mjesta ustanovili su da 50 odsto nije bilo pristupačno. Nijesu ispoštovanje neke zakonske norme. Tražili smo da visina glasačke police bude na adekvatnoj visini, kao i kutija, i na pojedinim mjestima su bila obezbijeđene ove police ali članovi biračkih odbora nijesu bili informisani čemu služe te police”, naglašava Miličić.
Zato napominje edukacija je neophodna, a u radu ovim odbora morala bi biti više uključene osobe sa invaliditetom.
Najavila je i da će dosta članova uputiti tužbe zbog ovih propusta i nemogućnosti da ostvare svoje zakonsko pravo.
Nepostojanje taktilnih staza je bio još jedan otežavajući faktor.
“Mi smo tražili alternativna rješenje a to je postavljanje crvenog itisona i određeni broj mjesta je to imao, ali veliki broj i nije, tako da je to otežavalo ljudima koji su bez asistenta da glasaju”, objašnjava Dragović.
Inicijativa da se prihvati potpisivanje uz pomoć faksimila, koju su tražili još 2017. a koja bi umnogome olakšala život OSI ne samo za ove prilike, već i u svakodnevnim obavezama nije još prihvaćena.
“To se još ne dozvoljava. Mi smo inicirali to još 2017. kod Ministarstva pravde, ali još nijesmo dobili odgovor iako je inicijatila ponavljana nekoliko puta”, naglašava Dragović.
