Hasnije Kukaj Gjonbalaj je rođena 26. novembra 1964. godine u naselju Kukaj u selu Kruševo, opština Plav. Osnovnu i srednju školu završila je u rodnom gradu, a Filološki fakultet, smjer francuski jezik i književnost, na Univerzitetu u Prištini. Počela je da piše u ranoj mladosti, ali je svoje prvo djelo „Stihovi života“ objavila tek 2011. godine, dok je drugu zbirku „VOLIM“ 2014. „POEMA ISELJAVANJA“ je njeno treće djelo. Od 1987. godine radi kao prosvjetni radnik u OŠ “Džafer Nikočević” u Gusinje i SMŠ “Bečo Bašić” u Plavu.
Sa Hasnijom smo razgovarali o poeziji, pisanju, književnosti kao i o njenim utiscima u vezi sa zbirkom poezije „Pjesnička svitanja”, iznjedrene iz projekta „Poezijom manjina do mutikulturalnog bogatstva“ koji je finasijski podržan od strane Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore.
Knjiga i Vi?
Još od ranog djetinstva čitanje je bila moja najomiljenija aktivnost. Redovno sam čitala školsku lektiru i druge knjige koje su mi bile pri ruci, na albanskom, crnogorskom i tokom studija i kasnije i na francuskom jeziku. Knjiga je bila moj najbolji drug.
Kako je počela vaša pjesnička priča?
Rekli su da se umjetnost ne rađa od sreće… I meni, u jednom trenutku, kada sam mislila da me niko ne razumije počela sam komunicirati sa papirom. Svidjelo mi se, jer mi ono nije protivrječilo, nije mi zamjeralo ni u ničemu, nije omolovažilo moje probleme i shvatanja, nikad se nije žalilo, bio je moj najbolji slušalac i prijatelj…
Koji su vaši najveći uspjesi?
U intervju jednog poznatog svjetskog pisca sam pročitala : ” Na početku su moje knjige pročitale samo moja majka i sestre”… Najveće zadovoljstvo mi je pričinjavalo to što moja majka koja danas ima 86 godina, pročitala je jednu moju knjigu najmanje deset puta.
Uspjehom mogu računati i to što moje koleginice za dio plana ” pisci iz zavičaja” zadaju učenicima moje knjige da ih čitaju. Uspjehom takođe smatram komponovanje mojih nekoliko pjesama od poznatih kompozitora… Bez nekog marketinga, nekoliko mojih pjesama objavljeno je u časopisima u Crnoj Gori i Albaniji, kao i moj doprinos u novoj zbirci pjesama na tri jezika “Pjesnička svitanja”.
Koja su pravila pisane riječi od kojih ne odstupate bez obzira na trendove?
Originalnost, jednostavnost i poruku koju nosi svaka moja pjesma i ako nije prihvatljiva za modernu poeziju.
Šta svaka dama treba da učini za svoj izgled, i koliko je on važan za vašu profesiju?
Treba biti pedantna, skromna ali važnije od izgleda je biti dobar čovjek.
Koliko ste zadovoljni trojezičnom zbirkom “Pjesnička svitanja”?
Trojezična zbirka je čist pogodak. Prava stvar u pravom trenutku, koja nas zbližava upoznajući jedni druge. Jedva čekam da je pročitam.
Možete li napraviti paralelu između izdavačke industrije i tržišta, književnog ambijenta i podrške?
Nijesam čula da se neko ubogatio novčano od pisanja, ali smatram da je bogatstvo duha veće od svakog drugog bogatstva.
Trenutno vladaju teška vremena. Svjetlost pisane riječi, književnosti i umjetnosti uopšte je neophodna da nam bar malo razvedri život. Da li po Vašem misljenju poezija to može da učini u ovom trenutku?
Vremena su stvarno teška, ali sve je prolazno. Ne treba se predati vremenu. Treba istrajati u umjetnosti, književnosti, sportu i uopšte kulturi i pomoći da ga lakše proživimo. Sigurno da i poezija za njene ljubitelje daje svoj doprinos.
U kojem trenutku je poezija postala dio Vašeg života?
U trenutku kada sam shvatila da je život nešto sasvim drugo od onog što sam ja gajila u mojim mislima.. Onda kada sam shvatila da nije samo fraza latinska izreka “Homo hominis lupus est”…
Kako Vam se čini književna scena u regionu? Da li su po Vašem mišljenju pjesnici nevidljivi? Na čemu bi trebalo više raditi?
Ono što me zabrinjava jeste sve manje interesa omladine za knjigu (roman, poeziju) što je suprotno od nekadašnjih vremena. Bez čitanja nema ni književnog stvaralaštva. Treba naći načina da učinimo da mladi zavole više knjigu, kako bi usavršili svoju dušu. Smatram da je to mnogo važnije od pamćenja datuma i nekih drugih znanja, za koje je danas tu kompjuter da ih pamti.
