Film „Tajna crnogorskih katuna“ osvojio je Diamond Award u Berlinu, najviše priznanje jednog od najprestižnijih svjetskih festivala turističkog filma. Festival se održava u okviru ITB Berlin, najvećeg svjetskog sajma turizma i centralnog godišnjeg susreta globalne turističke industrije.
Diamond Award dodjeljuje se najboljem filmu u ukupnoj međunarodnoj konkurenciji i ne uručuje se svake godine. U konkurenciji nacionalnih turističkih kampanja, velikih produkcija i projekata sa značajnim budžetima, priznanje je ove godine pripalo crnogorskom dokumentarnom filmu koji govori o životu na katunima i identitetu planinskog dijela države.
Ovo priznanje predstavlja snažnu međunarodnu potvrdu autentičnosti crnogorske priče i njenog potencijala na globalnoj sceni.
Autor filma je Miki Dragićević, sa kojim smo razgovarali o značaju nagrade, ulozi identiteta u savremenoj promociji destinacija i budućim planovima.
Kako ste doživjeli trenutak kada ste saznali da je film osvojio Diamond Award?
Kada shvatite da je ono što ste radili iskreno, bez kalkulacija, bez velikih budžeta i bez marketinških kampanja prepoznato na svjetskoj sceni, to mora da izazove emociju.
Ta emocija nije bila lična. Bila je vezana za to što je svijet prepoznao jedan od najljepših i najsnažnijih djelova Crne Gore, prostor gdje svaka stopa govori o opstanku ljudi, o njihovoj borbi sa prirodom, o životu koji zavisi od nje. Priroda tamo zna da omogući opstanak, ali zna i da bude vrlo surova.
Danas su katuni sezonska naselja, ali ne smijemo zaboraviti da su tu nekada ljudi živjeli mnogo duže, da su tu rasle generacije i da su upravo tu naši korijeni. Ako je svijet prepoznao tu priču, onda nagrada ima pravi smisao.
U konkurenciji su bile velike nacionalne kampanje i međunarodne produkcije. Kako mala produkcija iz Crne Gore pobjeđuje takvu konkurenciju?
Veliki sistemi imaju ogromne budžete, sofisticiranu produkciju i snažne kampanje. Mi imamo priču, identitet i autentičnost.
Katuni nijesu scenografija, oni su stvarnost koja traje vjekovima. U filmu niko ne glumi — ljudi jednostavno žive svoj život. Možda je upravo u tome razlika. Bilo je dovoljno tu stvarnost zabilježiti na pravi način.
Nijesam pokušavao da je uljepšavam, već da njihov način života, dostojanstvo i odnos prema prirodi prikažem onako kako zaista jesu.
Mislim da međunarodna publika danas traži upravo takve priče — autentične i posebne. Turizam se sve više okreće iskustvu i identitetu mjesta koje posjećujete. Katuni su dio tog identiteta i upravo zato mogu biti prepoznati i van Crne Gore.
Kada nešto radite sa uvjerenjem i poštovanjem prema prostoru i ljudima, to se na kraju vidi i na ekranu.
Zašto ste izabrali katune kao temu?
Zato što su katuni jedan od temelja Crne Gore. U različitim oblicima postoje širom zemlje i predstavljaju dio našeg istorijskog i kulturnog kontinuiteta.
Oni su simbol izdržljivosti, zajedništva, poštenja i komšijske brige. U vremenu brzine i površnosti, katuni nas podsjećaju ko smo. Ako izgubimo taj identitet, izgubićemo mnogo više od turističkog proizvoda.
Ovaj film je pokušaj da se sačuva ono što je suština, ali i da se otvori prostor za njihovu ozbiljnu turističku valorizaciju. Posljednjih godina raste interesovanje za ruralna područja i održivi turizam, i to je šansa koju ne smijemo propustiti.
Naše primorje je motor razvoja i snažan stub turističke ponude Crne Gore. Ali jednako je važno da i drugi prelijepi djelovi zemlje budu sistemski promovisani i posjećeni. Snaga Crne Gore je u ravnoteži njenog prostora.
Koji su predjeli Crne Gore zastupljeni u filmu?
Film obuhvata katune i planinske prostore širom Crne Gore, ali i zaleđe primorja. Zastupljeni su predjeli Plava i Gusinja, Rožaja, Andrijevice, Kolašina, Mojkovca, Nikšića, Danilovgrada, Pljevalja, Plužina, Šavnika, Durmitora, Tuzi, Zete… U jednom kadru pojavljuje se i Ulcinj sa svojom bogatom istorijom, kao i zaleđe Herceg Novog.
Posebnu pažnju posvetili smo i zaleđu Podgorice, koje je izuzetno bogato prirodnim ljepotama, naročito prostoru oko Bukumirskog i Rikavačkog jezera.
U filmu su prikazani pašnjaci, planinski vrhovi, rijeke, jezera, katunske kolibe i svakodnevni život ljudi koji tokom ljetnjih mjeseci borave na tim prostorima. U jednom segmentu pokazujemo i aktivnosti kojima se posjetioci mogu baviti na katunima, čime film ujedno promoviše i aktivni turizam. Ti predjeli su živi ambijent u kojem se i danas čuvaju običaji i način života koji traju generacijama.
Namjera je bila da se prikaže autentična slika planinskog dijela Crne Gore, bez uljepšavanja i bez dramatizacije, onako kako ga ljudi koji tamo žive doživljavaju. Ljudi i priroda su tamo jedno i upravo u toj povezanosti leži njihova najveća snaga.
Šta ova nagrada znači za promociju Crne Gore?
Ovo nije samo filmska nagrada. Ovo je međunarodna potvrda da Crna Gora ima autentičnu priču.
Snaga naše države je u ravnoteži – planina i more, sjever i primorje, tradicija i savremenost. Promocija sjevera mora biti strateški prioritet, jer bez snažnog sjevera nema cjelovite turističke slike države.
Berlin je pokazao da svijet želi autentičnost. A mi je imamo.
Koliko je bila važna podrška Ministarstva turizma?
Institucionalna podrška je bila veoma važna. Dio sredstava za realizaciju filma obezbijeđen je kroz program podsticajnih mjera Ministarstva turizma i ta podrška je omogućila da projekat dobije stabilnu osnovu.
Za male produkcije takva podrška nije samo finansijska pomoć, već potvrda da država prepoznaje vrijednost autentičnih priča. Ovaj rezultat pokazuje da ulaganje u projekte koji promovišu identitet i održivi turizam može donijeti međunarodno priznanje.
Vjerujem da ovakvi uspjesi treba da budu podsticaj da se podrška dodatno osnaži, jer Crna Gora ima mnogo tema koje zaslužuju svjetsku scenu.
Da li ovu nagradu doživljavate lično ili kao priznanje Crnoj Gori?
Ovo je priznanje Crnoj Gori i odlična platforma da film kroz festivale, posebno ovog tipa, vidi veliki broj ljudi širom svijeta. Kao mala produkcija sa skromnim resursima, uspjeli smo da dostojanstveno predstavimo zemlju u snažnoj međunarodnoj konkurenciji. To pokazuje da veličina budžeta nije presudna, već priča koju nosite i način na koji je predstavljate. Ovi dijamanti pripadaju ljudima sa katuna. Onima koji su tu i onima kojih više nema.
Šta slijedi nakon Berlina?
Crna Gora ima mnogo priča koje zaslužuju međunarodnu scenu iz oblasti kulture, prirode, tradicije i savremenog života. Na nama je da ih predstavljamo dostojanstveno i autentično.
Nastavljamo da radimo, da istražujemo i da bilježimo ono što jesmo. Ako je svijet prepoznao katune, to znači da postoji interesovanje za naš identitet. A identitet se gradi i čuva svakim novim projektom.
Šta mislite da je najvažnija poruka filma?
Da identitet nije teret prošlosti, već resurs budućnosti.
