Međunarodni dan osoba sa invaliditetom, 3. decembar, obilježava se od 1992. godine, kada je Generalna skupština UN-a usvojila rezoluciju kojom se sve zemlje pozivaju na obilježavanje ovog dana s ciljem da se unaprijedi i omogući osobama sa invaliditetom jednako uživanje ljudskih prava i ravnopravno učešće u društvu.
Takođe se nastoji povećati svijest o prednostima koji se mogu dobiti iz integracije osoba sa invaliditetom u svim aspektima političkog, socijalnog, ekonomskog i kulturnog života.
Ovaj dan je povod da se skrene pažnja na probleme s kojima se osobe s invaliditetom suočavaju a to su prije svega siromaštvo, visoka stopa nezaposlenosti i isključenost iz društva.
U svijetu, preko milijardu ljudi ili približno 15 odsto svjetske populacije, živi sa nekim oblikom invaliditeta.
Širom svijeta, osobe sa invaliditetom se suočavaju sa brojnim barijerama koje ih isključuju iz punog i efikasnog učestvovanja u društvenim tokovima. Oni se suočavaju sa nejednakim mogućnostima u pogledu obrazovanja, zapošljavanja, zdravstvene i socijalne zaštite.
Kontradiktornost je da su ovi sveprisutni problemi ostali društveno nevidljivi pa se i osobe sa invaliditetom osjećaju nevidljivima u svojim zajednicama, a očekuju da imaju jednake mogućnosti, ali prije svega da imaju i pravo na različitost.
Kako bi sistem socijalne zaštite i usluga u zajednici bio dostupni osobama sa invaliditetom, mora postojati razgranata mreža raznovrsnih usluga koja će osobama sa invaliditetom nužno pružiti istinsku mogućnost izbora.
Često se njega i briga o osobama sa invaliditetom svodi na usluge rodbine ili poznanika. Ovo nikako nije idealna situacija, posebno kad znamo do koje mjere odsustvo socijalnog kontakta i samoće mogu uticati na psiho-fizičko stanje ljudi.
Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom temelji se na načelima poštovanja, urođenog dostojanstva individualne autonomije osoba sa invaliditetom.
Individualna autonomija osobe sa invaliditetom podrazumijeva i pravo te osobe da bira gdje će, sa kim i kako živjeti, kao i njeno pravo da živi samostalno i da bude uključena u lokalnu zajednicu.
Nepristupačnost objekata i površina u javnoj upotrebi i dalje je zabrinjavajuće prisutna, koncept razumnog prilagođavanja ne primjenjuje se na način definisan Konvencijom UN-a o pravima osoba sa invaliditetom, a za njegovo odbijanje ili poricanje nijesu propisane efikasne sankcije.
Cilj obilježavanja jeste da se osobama sa invaliditetom omogući jednako uživanje ljudskih prava i ravnopravno učešće u upravljanju društvom u kojem žive.
