Generalna skupština Ujedinjenih nacija proglasila je 10. decembar za Dan ljudskih prava 1950. godine, kako bi skrenula pažnju u svijetu na dvije godine ranije potpisanu Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima, kao prvi sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava.
Deklaracija po prvi put u istoriji čovječanstava proklamuje zajedničke standarde ljudskih prava koje treba da postignu svi narodi i sve nacije svijeta: „Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima“, određuje prvi član deklaracije.
Ova Deklaracija nije bila pravno obavezujuća već dio međunarodnog običajnog prava sve do Međunarodne konferencije UN o ljudskim pravima 1968. godine, kada je odlučeno da deklaracija predstavlja obavezu za sve članice međunarodne zajednice.
Ona predstavlja osnov za sve dalje donijete pravno obavezujuće sporazume UN-a o ljudskim pravima, prije svega za dva značajna međunarodna Pakta o građanskim i političkim pravima i o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.
Pored ovog globalnog nivoa zaštite ljudskih prava koji se ostvaruju kroz instrumente UN-a za razvoj i zaštitu ljudskih prava na evropskom i regionalnom nivou od naročitog je značaja Konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda Savjeta Evrope, donijeta 1950. godine koja ne samo da štiti osnovna ljudska prava i slobode već ustanovljava i mehanizam nadzora nad njihovim ostvarivanjem i zaštitom.
Ljudska prava su osnovna prava koja ima svaka osoba, koja se stiču rođenjem, koja su neotuđiva i nedjeljiva, svojstvena svim ljudima, bez obzira na državljanstvo, prebivalište, pol, nacionalno ili etničko porijeklo, boju kože, vjeru, jezik, ili bilo koji drugi status.
Uprkos napretku u periodu od nekoliko desetljeća, ljudska prava socijalno ugroženih, starijih i nemoćnih osoba, manjinskih grupa, ugrožena su i u razvijenim zemljama, ali posebno u brojnim nerazvijenim zemljama širom svijeta.
Poštovanje načela Deklaracije, solidarnost, tolerancija i aktivna uloga svakog pojedinca u poštovanju i promovisanju ljudskih prava, zadatak je koji nikada neće biti okončan.
Međutim, uprkos velikom napretku u periodu od usvajanja Deklaracije pa do danas, svjedoci smo da se ljudska prava i dalje krše širom svijeta, a posebno ljudska prava socijalno ugroženih, starijih i nemoćnih osoba, manjinskih zajednica, pa i prava žena, djece, osoba sa invaliditetom, LGBTI osoba i ostalih ”ranjivih” društvenih grupa.
