U Izdanju Centra za kulturu Petnjica i CKF, uz nesebičnu podršku Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore, objavljena je publikacija moje autorske knjige „Bošnjaci i ja“, obimnog djela koje prati više od 600 stranica. Ova knjiga predstavlja duboku ličnu refleksiju i analizu istorijskih, kulturnih i društvenih aspekata Bošnjaka. U publikaciji se nalaze četiri uvodna teksta koja daju dodatnu težinu i kredibilitet ovom djelu.
Moj lični predgovor pruža čitaocima uvid u motive, ciljeve i idejnu osnovu knjige, dok predgovor profesora književnosti Veljka Đukanovića analitički osvjetljava važne tematske okvire knjige, naglašavajući značaj Bošnjaka u širem kulturnom i društvenom kontekstu.
Posebnu vrijednost publikaciji daju i predgovor istaknutog bošnjačkog i crnogorskog književnika Faiza Softića, čije literarno iskustvo obogaćuje perspektivu djela, takođe predgovor efendije Fuada Čekića, čiji duhovni i kulturni autoritet dodatno osnažuje univerzalne poruke knjige. Njihovi osvrti čine ovu publikaciju ne samo književnim već i kulturnim mostom između tradicije, savremenog doba i univerzalnih vrijednosti zajedništva.
U svom predgovoru sam napisao:Knjiga „BOŠNJACI I JA“ predstavlja moje svjedočanstvo o prijateljskim susretima s Bošnjacima iz Crne Gore, Srbije, Bosne i Hercegovine i zapadnoevropskih država. U dugoj i teškoj istoriji nastajanja različitih država na prostoruZapadnog Balkana Bošnjaci su kroz svoj identitet, kulturu, jezik (bosanski),tradicije, običaje i književnost činili konponentu koja je krasila prostore bivše Jugoslavije.No, na žalost, istorija je bila nemilosrdna prema Bošnjacima. Nad njimasu vršeni progoni i asimilacije pa su bili prinuđeni na migracije. Egzodusi koje suoni kao narod i nacija prošli, svjedočanstva su koja su bila simbol bola i patnje.
U Kur’anu piše: „Pred tvojim očima se smjenjuju slike i prizori Sudnjeg dana,i zamisli sebe dok stojiš na Sudnjem danu, kako si posvećen samo sebi, kako te niko drugi ne zanima: Toga Dana će se svaki čovjek samo o sebi brinuti.“ (Abese,37.) Ti si jedinka u moru ljudi koji se, poput morskih valova, sudaraju jedni s drugima,dok ti preispituješ sebe i svoje stanje, dok razmišljaš o svom životu na dunjaluku i o tome da li si zaslužio spas ili kaznu. I Mi ćemo tada učiniti da se jedni od njih kao talasi sudaraju s drugima“. (El-Kehf, 99.) Bošnjake sam upoznavao kroz prijateljstva i saradnju u kulturi.
Osjetio sam potrebu da afirmišem njihove vrijednosti iz domena kulture. Bogastvo pisane riječi u romanu „Bihorci“ Ćamila Sijarića, govori o ljubavi prema rodnom kraju i moja misija je da promovišem tevrijednosti. Bošnjaci su mom radu bezrezervno davali podršku u tome. Svi moji susreti sa Bošnjacima biće opisani u ovoj knjizi, posvećenoj kulturi i kulturnoj istoriji Bošnjaka. Znam da su Cetinjani devedesetih godina prošlog vijeka štitili interese muslimana-Bošnjaka, i to me čini ponosnim jer i sam pripadam gradu koji je u najtežim vremenima bio ne samo uz Bošnjake već uz sve manje brojne narode. Tako su moji Cetinjani čuvali svoj obraz i obraz Crne Gore. Često su mi teško padali svi putevi muhadžirski (iseljenički) moje braće Bošnjaka, nikada se nijesam mirio sa svim onim teškim i mučnim što ih je, nažalost, u životu i istorij ipratilo. Zato sam želio da kroz jednu drugačiju kulturnu i istorijsku prizmu pokažem i prikažem koliki je njihov etos, etnos i kultura i zašto to Crnu Goru čini bogatijom i dragocjenijom na toj često krvavoj mapi uvijek surovog Zapadnog Balkana đe oprosta nema.
Želja mi je da ova knjiga bude doprinos multietničkom povezivanju i razumijevanju bogate kulture Bošnjaka u Crnoj Gori. Jer, samo ako razumijemo jedni druge i poštujemo naše različitosti bićemo bliži jedni drugima. U svim mojim obraćanjima, pišući brojne publicističke, istorijske i književne tekstove vezanoza Bošnjake, pisao sam: ,,DRAGA BRAĆO BOŠNJACI” i to sam čista srca doživljavao zaista tako.
Crna Gora kao država treba da bude ponosna što Bošnjaci-muslimaničine jedan od njenih manjebrojnih naroda. U kruni koju treba da krasi multietičnost, Bošnjaci-muslimani su ostali vjerni Crnoj Gori. Ponosan na sve lijepe trenutke i saradnju koju sam ostvario do danas sa Bošnjacima, završiću ovaj tekst citatom i razmišljanjem najpoznatijeg Bošnjaka, Bihorca, Ćamila Sijarića: „Ja nijesam ravnodušan prema ljudima, stvarima, prirodi ali pišem i o njima ne razarajući ih. Ne dodajem im ništa što bi se osjetilo kao strano tijelo na njima. Ništa nije proizvoljno i kićeno figurama koje bi zakrčile prirodni tokmisli. Ja se prosto povjeravam čitaocu, tražim istinu u suočavanju sa stvarnim životom”.
U svom predgovoru profesor Veljko Đukanović je napisao: Božidara Proročića, prijatelja i sugrađanina, poznajem od njegovog djetinjstva.Još kao veoma mlad počeo je da piše za razne portale i časopise, ali njegovo književno stvaralaštvo, kao i sistematsko bilježenje i publikovanje svega što je smatrao važnim, počelo je prije pet-šest godina. To je vrijeme kada je 2018. godine,kao član Savjeta Narodne biblioteke i čitaonice „Njegoš“ sa Cetinja, bio zaduženza kulturnu saradnju sjevera Crne Gore i Prijestonice. Iako je i prije toga imao susrete i kontakte s Bošnjacima, ipak od tada počinje njegova intenzivna saradnja s Bošnjacima, kako sa sjevera Crne Gore, tako i s onima iz regiona i dijaspore.
Upravo, knjiga „Bošnjaci i ja“ je plod višegodišnje saradnje, prvenstveno na polju kulture, ali uključuje i druge oblike manifestovanja na poljima prosvjete, sporta,nauke i slično. Imao sam privilegiju da i sam učestvujem u dijelu njegovih aktivnostina ovom planu i na taj način postanem i sam duhovno bogatiji i steknem veliki broj prijatelja-Bošnjaka s kojima sam nastavio da se družim i intenzivno sarađujem.
Knjigu „Bošnjaci i ja“ sačinjavaju zapisi, koje je gospodin Proročić bilježio zadnjih nekoliko godina, o ljudima, događajima, manifestacijama, značajnim institucijama i ustanovama, promocijama književnih djela i svemu onome štose ticalo Bošnaka, a đe je on bio prisutan. A toga je bilo mnogo. Nemoguće je nabrojati sve što se nalazi između korica ove interesantne knjige, a da se nešto ne preskoči, pa ću samo napomenuti nekoliko stvari. U njoj je obrađrno preko100 biografija istaknutih Bošnjaka; autor je reporterski prikazao 15-ak institucijai ustanova koje je posjetio (kao što su medrese u Tuzima i Tuzli, osnovne i srednješkole, centri za kulturu…); objavljeno je 10-ak obilnih intervjua s poznatim bošnjačkim intelektualcima iz različitih sfera života (Nenad Dizdarević, SalkoLuboder, Aldemar Ibrahimović, Nihad Canović…); opisao je 10-ak manifestacijakoje su postale tradicionalne, ali i veoma važne za sve Bošnjake, kako u zemlji tako i u dijaspori (Dan Bošnjaka, Dan maternjeg/bosanskog jezika, Ratkovićeve večeri poezije, Dani bošnjačke kulture, Dan bošnjačke zastave…); predstavio je veliki broj promocija knjiga, od kojih je znatan broj sam organizovao i uzeo učešće unjima, đe posebno ističem da je organizovao 10-ak promocija na Cetinju na kojimaje predstavljena savremena proza i poezija Bošnjaka (Braho Adrović, Hajdžem Hajdarević, Kemal Musić, Mirsad Hadrović…).
Tekstovi koji su dati u ovoj knjizi nastali su za relativno kratko vrijeme, ali oni prevazilaze vrijeme u kojem su nastali. Proročić ima instinkt, ali i prirodan dar da izabere prave ljude, da sa njima uspostavi pravi prijateljski kontakt, a onda razgovor sam teče. On je aktivni saradnik koji podstiče druge na priču, ali je i pažljivi slušalac koji ima intelektualnu sposobnost da tuđu priču pretoči u pravoknjiževno-umjetničko djelo. Zbog toga biografije o ljudima o kojima piše nijesu puko nabrajanje što je neko postigao, to su umjetničke, a moglo bi se reći i romansirane biografije. U njima su tako vješto utkani motivi života kako bihorskog seljaka u prošlosti, tako i savremenog intelektualca iz velikog grada. Kroz razne priče(ispovijesti) prikazana je ljubav prema zavičaju kao i toplina porodičnog doma, iako često u nemaštini, kao i žal što se taj topli dom mora napustiti. Sve to prati bojazan da će se, odlaskom s rodne grude, zanemariti bošnjački identitet. Iako svi koji odlaze sanjaju da se brzo vrate i nastave bolji život na starim ognjištima, znaju da u životu uvijek ne bude tako. Prva generacija koja ode puna je nostalgije, lijepo priča o zavičaju, često odmore provodi u domovini, druga generacija se pomalootuđuje, treća se već asimiluje u državama prvenstveno Zapadne Evrope, a većnaredne generacije teško da nauče bosanski jezik. To je ono čega se Bošnjaci pribojavaju, zato pokušavaju na sve načine da smanje broj onih koji odlaze, kako bi na taj način sačuvali svoj identitet, svoj bosanski jezik i svoje običaje. Koliko će u tome uspjeti – pokazaće vrijeme koje je pred nama. Sigurno je jedno, Bošnjaci to iskreno žele, što pokazuju raznim manifestacijama na kojima se okupljaju, druže se i istrajavaju u svojoj ideji. Jako im je stalo da žive u dobrim odnosima, ravnopravno sa svima u svojoj Crnoj Gori, razvijajući multikulturalizam, multietičnosti da sami odlučuju o svojoj sudbini. Upravo ta ideja provijava sa stranica ove knjige. Zanimljivo je da je i sam Božidar Proročić takav čovjek i da je sagovornike pronalazio u onima koji su slični njemu: intelektualce širokih shvatanja, multikulturalne, multietničke, filantrope, ljude koji poštuju tuđe ali čuvaju svoje,ljude dobrog srca, iskrene i pravične. On te ljude zove „moja bošnjačka braća“ i tako ih iskreno i doživljava. U tome se pronalazi veličina ove knjige; ona određuje pravac djelovanja mladim generacijama ne samo Bošnjacima, nego i svim ostalimi potvrđuje životni moto: Ne radi drugome ono što ne bi želio da neko uradi tebi!S koliko je ljubavi, entuzijazma i požrtvovanja Proročić pripremao knjigu„Bošnjaci i ja“ najbolje pokazuje činjenica da skoro svaki tekst prati kvalitetna ilustracija koja, možda, govori više od samih riječi.
„Bošnjaci i ja“ nije običnaknjiga, to je u isto vrijeme i hronika bošnjačkog naroda Crne Gore, i zapis o ljudima i događajima, i svojevrsna ilustrovana enciklopedija; ali prije svega to je svjedočanstvo o jednom vremenu i ljudima/Bošnjacima koji su se u njemu zadesilii dali svoj neprocjenjivi doprinos očuvanju svog identiteta i zajedničkog života u Crnoj Gori.
