Sudija Privrednog suda Filip Vujošević djelimično je usvojio zahtjev konzorcijuma Bistrica clean energy (BCE) i obavezao državu da im isplati 760,7 hiljada eura kao nadoknadu uloženih sredstava u projekat izgradnje mHE na rijeci Bistrici u Bijelom Polju, presuđujući da je država neosnovano raskinula ugovor o koncesiji.
Ipak, sud nije prihvatio zahtjev BCE za isplatu dodatnih 27,5 miliona eura na ime izgubljene dobiti. Imajući u vidu da je riječ o prvostepenoj presudi, te da su se obje strane na nju žalile, ovu odluku preispitaće Apelacioni sud, piše Pobjeda.me,
Konzorcijum su prvobitno činile crnogorske kompanije BP Hydropower i Normal company u vlasništvu biznismena Žarka Burića i hrvatski EUCON, koji je dva mjeseca nakon potpisivanja ugovora o koncesiji, u martu 2017. godine, izašao iz ovog posla i mjesto ustupio crnogorskom Kronoru, koji je u većinskom vlasništvu kompanije Kroling biznismena Željka Miškovića. Učešće BP Hydropower u konzorcijumu je 98 odsto, dok ostale dvije članice imaju po jedan odsto.
Obrazloženje
– Sud je našao da je tuženi (država) odgovoran za štetu koju je pretrpio tužilac (BCE) usljed neosnovanog raskida ugovora o koncesiji koji nije utemeljen ni u jednom razlogu za raskid shodno ugovoru i Zakonu o koncesiji, već na stavu tuženog da se raskid ugovora inicira zbog protivljenja lokalnog stanovništva izgradnji mHE, smatrajući da je to dovoljan razlog da se obustavi koncesija. Na ovaj način tuženi je pričinio stvarnu štetu tužiocu koja se sastoji u troškovima koje je imao ulaganjem u projekat, počev od pripreme idejnog rješenja i svih uloženih sredstava koja se odnose na realizaciju projekta – navodi se u presudi sudije Vujoševića u koju je Pobjeda imala uvid.
Proračun vještaka Dragana Đukića da je BCE pretrpio štetu od 27,5 miliona zbog izgubljene dobiti, jer je mogao očekivati toliko zaradu da je ugovor realizovan za period od 30 godina, odnosno 27 godina komercijalnog rada mHE, sudija Vujošević je ocijenio nevaljanom podlogom za dosuđivanje tog iznosa, zbog čega nije bio od značaja za odlučivanje.
– Naknada štete zbog raskida ugovora, a time i izgubljena dobit ne mogu se tražiti kroz izvršenje ugovora, s obzirom da je predmetni ugovor raskinut, pa je na taj način ostao bez pravnog dejstva i za ubuduće, što znači da prestaju sva prava i obaveze ugovornih strana iz tog ugovora. Stoga tužilac ne može pravo na naknadu štete ostvariti kroz izvršenje ugovora, jer je raskinut, odnosno potraživati naknadu za faktički rad koji nije obavio, jer bi to u suštini predstavljalo izvršenje ugovorene obaveze, a predmetni ugovor je raskinut – stav je sudije Vujoševića.
Navode države da je BCE nepotpisivanjem aneksa koji im je Ministarstvo ekonomije ponudilo prekinuo pregovore o sporazumnom raskidu ugovora, sud je ocijenio irelevantnim, ukazujući da aneks služi za izmjenu ili dopunu postojećeg ugovora, a ne pregovore oko raskida, uz to imajući u vidu da su ti pregovori vođeni već neko vrijeme.
Tužba
Ugovor o koncesiji potpisan je u januaru 2017. godine, dok je prva faza startovala u maju 2019, kada je BCE dobio urbanističko-tehničke uslove za izgradnju mHE. Međutim, Vlada Duška Markovića je u oktobru iste godine donijela zaključak da je potrebno preispitati odluke o dodjeli koncesija, zbog protivljenja lokalnog stanovništva, te da se sa investitorima iniciraju pregovori o sporazumnom raskidu. Ministarstvo ekonomije (ME) je o tom zaključku Vlade BCE zvanično obavijestilo početkom decembra 2019. godine, koji je na njihov zahtjev u februaru 2020. godine dostavio informaciju o uloženim sredstvima u ovaj projekat.
U junu je ME dostavilo prijedlog aneksa ugovora o koncesiji kojim je planirano da se urede prava i obaveze u pregovorima o raskidu, što BCE nije prihvatio, navodeći da su pregovori već inicirani te da nema potrebe da se uređuju aneksom. Na takav njihov stav, kako su tvrdili u postupku, nije bilo reakcije ME ni nakon više obraćanja.
Ukazivali su da je država obustavila koncesiju iz razloga koji nijesu predviđeni i okolnosti koje nemaju pravni karakter, već da je riječ o socijalno-političkim razlozima koji im nijesu pomenuti ni prilikom kandidovanja za koncesiju ni kao potencijalna opasnost tokom realizacije. Kazali su da, što se njih tiče, nije bilo nikakvog spora sa lokalnim stanovništvom, već je, naprotiv, činjenica izgradnje mHE izazvala oduševljenje.
Odgovor
Iz države su tokom postupka ukazivali da je nakon izmijenjenih okolnosti koje su bile od uticaja za nastavak realizacije izgradnje mHE na sjeveru, Vlada naložila da se otpočnu pregovori sa koncesionarima za sporazumni raskid. Naveli su da su krajem decembra 2019. godine pozvali koncesionare na pregovore, naglašavajući da taj poziv nije izjava o jednostranom raskidu, već da u ime Vlade pregovaraju uslove sporazumnog raskida. Prijedlog aneksa su, kako je navedeno, dostavili kako bi definisali datum početka pregovora, međusobna prava i obaveze, te kako bi se tokom trajanja pregovora suspendovale ugovorne obaveze i izbjegle mogućnosti jednostranog raskida.
Ocjenjuju da je odbijanjem tog aneksa, BCE preuzeo poslovni rizik da država raskine ugovor zbog kršenja. Zato smatraju da pregovori oko sporazumnog raskida nijesu ni počeli, a time BCE nijesu bile suspendovane ugovorne obaveze. Vlada je ovaj, i još pet ugovora o koncesiji raskinula krajem decembra 2020. godine, na početku mandata Zdravka Kkivokapića.
Zastupnik države je tvrdio da zbog toga, BCE nema pravo na naknadu štete, odnosno refundaciju ili povraćaj troškova za izvršenje radova i uložena sredstva, zbog čega su od suda tražili da njihov zahtjev odbiju kao neosnovan. Osim toga, tvrdili su i da se iz dopisa sa troškovima koje je BCE dostavio ME, zaključuje da su stvarni investicioni troškovi iznosili 160,6 hiljada eura bez PDV-a na osnovu ugovora, faktura i bankarskih izvoda.
