Za Biseru Mustafić mnogi će reći da je žena zlatnog srca. Za sebe kaže da je dinamična osoba koja mnogo voli ljude, a posebno one najmanje -djecu. Ona je neko ko je uvijek spreman da ohrabri druge, da pomogne u nevolji, ali i da se veseli kada to prilike nalažu. Godinama je inicijatorka mnogih humanih akcija, a takođe je i dugogodišnja organizatorka tradicionalne manifestacije ,,Podgoričko proljeće”. Dobitnica je nagrade za filantropiju ,,Iskra”.
Kako biste sebe ukratko predstavili i opisali?
Kao jednu vrlo običnu i dinamičnu ženu koja mnogo voli ljude, a posebno djecu.
Trudite se da na svoj način očuvate integritet i duh Podgorice, na kojem dugo radite. Kako je Vama taj duh stare Podgorice nekad izgledao?
Pamtim dobro staru Podgoricu, i u mojim očima, bez obzira što se povećava natalitet i što se stalno izgrađuje, za mene ostaje nepromijenjena. To je jedini način da se adekvatno potrudim da očuvam njenu baštinu. Svakako, podržavam sve promjene, ali stara Podgorica je za mene spomenik koji ne bi trebalo zapostaviti, već samo unapređivati i čuvati.
Važite za omiljenu osobu među romskom populacijom koju često pomažete kroz razne aktivnosti. Koliko ste zadovoljni postignutim na tom polju, sa obzirom na pandemiju i materijalno-zdravstvene probleme koje je sa sobom donijela?
Hvala Vam na tome. Nije mi bio cilj da budem omiljena, već da pomognem u mjeri u kojoj mogu, ali kada tako kažete neskromno ću prihvatiti. Kada je pomoć u pitanju, moramo se osvrnuti na realno stanje. Jednokratna pomoć i nije neka pomoć, koja će obezbijediti nekome egzistenciju i bolje sjutra. Generalno zahvalna sam na svakom osmijehu koji mi je upućen prilikom bilo kakve pomoći.
Dugogodišnja ste organizatorka tradicionalne manifestacije ,,Podgoričko proljeće”. Da li će se i na koji način manifestacija održati ove godine?
Voljela bih da se okupimo na Trgu Bećir Bega Osmanagića, pred Sahat kulom, što vjerujem da i hoćemo. Prethodne dvije godine nijesu zavisile od mene i moje organizacije, već od mjera i opšeg stanja pandemije, tako da sam tu da se prilagodim situaciji. 2020. godine je manifestacija održana online.
2021 god. TV 7 je snimila i napravila predivnu emisiju o Podgorici sa našim muzičkim umjetnicima, tako da nismo prekidali “Podgoricko proljeće” ali naravno, to nije ni nalik živom događaju kojeg se sjećamo i koji svi željno očekujemo.
Kako biste opisali Podgoricu iz Vašeg ugla?
Podgorica iz mog ugla je veliki grad pun ljubavi. Biti građanin Podgorice je velika čast i vjerujem da se svi ljudi koji su došli ovdje da žive, vremenom počinju osjećati tako.
Na čelu ste NVO organizacije ,,Bisera Podgorica“, koja za cilj ima pomaganje ljudima i očuvanje nacionalne kulture. Jeste ste zadovoljni postignutim, posebno u ovom izazovnom periodu?
Trudim se, ali uvijek fali resursa za implementaciju dobrih ideja. Ja imam volju i želju da pomognem ljudima i očuvam baštinu, te ne nailazim na materijalnu korist prilikom organizacije. Tražim sponzorstva , što jeste malo teža opcija, ali kako sam stekla renome osobe koja iskreno pomaže, do sada nisam nailazila na otežanu saradnju, obično me dočekuju raširenih ruku.
Voljela bih da neko uloži u projekte o običajima, životu, boemiji, o svemu što se tiče naše Podgorice, ali i u projekte NVO ” Bisera.
Šta pamtite kao jedan od najljepših događaja, a koji je bio pod Vašim vođstvom?
Uvijek izdvajam događaje koji su vezani za djecu. Najtužniji su, jer se radi o djeci koja su pod starateljstvom doma u Bijeloj, a ujedno i najsrećniji, jer znamo da smo makar malo djeci uljepšali dan, nedjelju, mjesec…. Pokreće me ljubav prema ljudima, posebno prema ugroženim kategorijama i tada se trudim da budem prijatelj što kasnije i postajemo. Najviše prijatelja imam među djecom. Oni su najjača energija koja mi dopunjava organizam. Sve što radite s ljubavlju i emocijom mora uspjeti.
U čemu pronalazite podsticaj za pomaganje drugima?
Imam potrebu da promijenim i pomognem. Ta potreba je moja vodilja, a krajnji cilj je u stvari zadovoljstvo koje neko osjeća kada učini nešto dobro za drugog čovjeka. U meni se probudi snaga i vjera da ću uspjeti u naumu. Pokrećem se istog trena po saznanju problema i nema toga što me može obeshrabriti, zaustaviti ili skrenuti dok ne završim zacrtano. Brzo radim i imam ogromnu snagu koja je moj zagarantovani uspjeh, kombinovanu sa iskrenošću i ljubavlju.
Kako biste opisali ženu Podgoričanku sada u odnosu na neki raniji period iz doba stare Podgorice. Kako se ona kao takva mijenjala kroz vrijeme?
Vjerujem da sam se stopila sa vremenom, pa nema neke velike razlike, ali mogu reći da žena Podgoričanka ne poznaje vjerske, nacionalne, etničke razlike, što ujedno smatram osnovom filantropije. Podgoričanke su uvijek bile temeljite, prirodno zgodne, velike domaćice, hrabre, žene za poštovanje.
Smatrate li da Crnoj Gori nedostaje više pokretača humanitarnih akcija?
Smatram da fali različitosti i istrajnosti. Nailazila sam na ljude koji se bave humanitarnim radom da bi zaradili i ne biraju način kako da ostvare cilj. Ipak, oni drugačiji se izdvajaju i budu prepoznati u društvu. Smatram da su nam potrebni lideri i humanisti, koji će nam ukazivati na to koliko smo potrebni jedni drugima.
Šta je po Vama najvažnije u životu jedne žene?
Ljubav, odlučnost, upornost i društvena etika.
Prije nekoliko godina ste dobili i nagradu za filantropiju ,,Iskra”. Koliko Vam ta nagrada znači?
To je bila neočekivana nagrada, priznanje za sve koji su učestvovali u radu, za medije koji su me podržali, za sve one koji su dali bilo kakav doprinos u mom radu.
Znači mi puno, iako mi je u početku bilo neprijatno što dobijam nagradu, za nešto što bi svakom čovjeku trebali biti normalno. Ipak, velika mi je čast što sam je dobila.
Kakvi su Vam dalji planovi za budućnost, kada je u pitanju humanitarni rad, ali i manifestacija “Podgoričko proljeće”?
Sve što mogu da kažem za sada, jeste da ću se potruditi da budem bolja u svemu što radim. Kada je riječ o “Podgoričkom proljeću”, nadam se da će vrijeme i društveno stanje dozvoliti da ga organizujemo i da nastavimo sa tom tradicijom. Da budemo zadovoljni i raspjevani zajedno sa muzičkim umjetnicima, koji vole svaki kamen podgorički i koji su uvijek tu da daju svoj doprinos srcem i velikom ljubavlju.
Šta poručujete našim čitaocima i čitateljkama?
Volite, pjevajte, razmišljajte pozitivno, ali i primjećujte ljude oko sebe. Pomozite nekom ko je u nevolji, osjećaji ce vam biti ljepši. Ne izbjegavajte da pomognete ljudima oko sebe na bilo koji način, jer onaj osjećaj ljubavi, ponosa, sreće i dobrih vibracija je neprocjenjiv. Ljubav i nesebičnost su osnove boljeg zivota.
