U Crnoj Gori nema osnovnih preduslova za samostalan život osoba s invaliditetom (OSI), a usluge socijalne i dječije zaštite u praksi ne funkcionišu, ocijenjeno je iz „Inicijative mladih s invaliditetom Boke” (I MI Boke).
Izvršna direktorka I MI Boke, Miroslava-Mima Ivanović, kazala je u intervjuu za PR Centar povodom 5. maja Evropskog dana samostalnog života, da se pod tim pojmom podrazumijeva cijela filozofija pristupa položaju OSI.
„U tom pristupu se OSI posmatraju na način da treba da imaju ravnopravno učešće u životu, te da imaju pravo na izbor i pravo na samostalno donošenje odluka. Kad OSI donose odluku, onda imaju i kontrolu nad svojim životom, ali kontrola donosi i odgovornost. Ono što je najvažnije i što nas čini ljudima je da svaka OSI ima pravo na grešku i da se ta greška ne vezuje za njen invaliditet. Samostalni život je ravnopravno učešće OSI i jednako uživanje prava ovih osoba“, pojasnila je Ivanović.
Govoreći o osnovnim preduslovima koji su neophodni za samostalan život OSI, Ivanović je istakla da i dalje ne mogu da ostvare pravo na pristupačnost i na servise podrške.
„Mnoge informacije su nepristupačne osobama s oštećenjem sluha i govora koje koriste znakovni jezik, osobama s intelektualnim invaliditetom, fizičko okruženje je nepristupačno mnogim korisnicima pomagala za kretanje. Mnoge informacije su nepristupačne i za osobe s oštećenjem vida“, navela je Ivanović.
Ukazala je i da postoje komplikovane procedure pred nadležnim institucijama.
„Sa druge strane, usluge socijalne i dječije zaštite, iako su definisane Zakonom o socijalnoj i dječijoj zaštiti još 2013. godine, i dalje u praksi ne funkcionišu. Samim tim OSI teško mogu ostvariti, a često i nikako, pravo na personalnu asistenciju, pomoć u kući, tumačenje i prevođenje na znakovni jezik i druge servise koji su im neohodni da samostalno i ravnopravno učestvuju u životu zajednice i da grade svoj lični život“, rekla je Ivanović.
Istakla je da konačno treba da počnu da se primjenjuju zakoni koji su usvojeni – Zakon o planiranju prostora i izradnji objekata i Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti.
„Kod Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti se izbjegava propisivanje određenih standarda za tumačenje i prevođenje na znakovni jezik, propisivanje cijena usluga mnogih servisa nije u skladu sa cijenama koje rastu. Moramo krenuti da primjenjujemo one zakone koje imamo, jer su njima definisani mehanizmi praćenja primjene tih zakona, ali i sankcije za one koji ne postupaju u skladu sa Zakonom. Međutim, mi niti koristimo te mehanizme, niti sankcionišemo ljude koji ne postupaju u skladu sa Zakonom. Najčešće sama država i lokalne samouprave jesu oni koji krše zakone koje donose“, kazala je Ivanović.
Poručila je OSI da se jave I MI Boke, koje im može pružiti besplatnu pravnu pomoć da započnu proceduru pred nadležnim institucijama u cilju ostvarenja prava, a posebno prava na usluge socijalne i dječije zaštite.
„U trenutku kada u Crnoj Gori bude više OSI kojima će biti priznato pravo na personalnu asistenciju, pravo na tumačenje i prevođenje na znakovni jezik, pravo na pomoć u kući, onda ćemo moći veći pritisak da izvršimo na institucije sistema da se konačno zakoni koje imamo primjenjuju“, smatra Ivanović.
Pozvala je OSI da se jave I MI Boke ukoliko ne mogu da pristupe nekoj informaciji, uđu u objekat neke javne institucije, kao i ukoliko su diskriminisani u postupcima pred organima.
„Pravo na izbor, pravo na samostalno donošenje odluka, pravo na kontrolu sopstvenog života, pravo na odgovornost i pravo na grešku. Hajde da se zadržimo na ovoj odgovornosti, jer jeste da ne postoji na strani državnih i lokalnih institucija, ali da mi kao OSI prepoznamo svoju odgovornost da govorimo o tome koja su nam prava prekršena i da tražimo način na koji se možemo zaštiti od takvih kršenja“, zaključila je Ivanović.
