O rastu i padu nataliteta na našim prostorima svakodnevno se polemiše. Stavovi su često suprostavljeni: jedni kažu da treba novčano stimulisati porodice da imaju više djece, drugi kažu da to baš i nije produktivno jer se više djece rađa u siromašnim krajevima … Podijeljenost je očigledna. Ipak, kada se malo bolje razmisli na datu temu, ono što se nameće kao logičan izbor jeste, zapravo, ekonomija rađanja. Šta to, zapravo, podrazumijeva?
Pravo na slobodan izbor je nešto što se provlači kroz sve aspekte života, kako čovjeka kao individue, tako i na društvenom nivou. Paradoksalno je, onda, koliko nam je to pravo zapravo ugroženo, počev od nekih banalnih, svakodnevnih situacija, pa do važnih životnih pitanja. U kontekstu drugog dijela pređašnje rečenice, a što se tiče date teme, često se dešava, pogotovo mladim ženama, da nemaju pravo na izbor kada je u pitanju rađanje djece. Jedan slučaj je da, kada žena u ranoj mladosti ostane u drugom stanju (obično zbog nedovoljne informisanosti), ne odluči da abortira zbog pritiska okoline. Drugi slučaj je da žene često svoju društveno – prirodno određenu reproduktivnu ulogu shvataju kao krajnju i konačnu, ponekad i kao jedino korisnu za to isto društvo. Treći slučaj je da je u nekim zemljama abortus zakonom zabranjen. Do čega sve ovi slučajevi mogu da dovedu, i u kom smislu su oni bitni za ekonomiju rađanja?
Kod prvog i trećeg slučaja je nepokolebljivo jasno da je u pitanju neželjena trudnoća, dok je kod drugog objašnjenje potrebno u smislu da je ženama nametnuta uloga majke kao jedina i neopoziva, iako one možda za nju nijesu spremne, u datom trenutku ili nikada. Često su djeca rođena ovim putem, pogotovo kod prvog i trećeg slučaja, ostavljana na ulici, u domovima za nezbrinutu djecu, u porodilištima, ispred vrata stanova i kuća … Istraživanja su, takođe, pokazala da ona kasnije, u godinama odrastanja, mnogo lakše uplivavaju u kriminal i, samim tim, predstavljaju veliku opasnost za društvo. Nisu li ovo sve ogromni troškovi za državu, kako to sve utiče na njen BDP ?! Koliko onda ona podijeljena mišljenja sa početka teksta zapravo zvuče banalno i površno, jer se, realno, ni malo ne bave samom suštinom problema, već konstatovanjem nekih njegovih posljedica?!
Ekonomija rađanja podrazumijevala bi pažljivo kreirane instrumente, mehanizme i programe od strane države kojima bi se direktno uticalo na smanjenje broja neželjenih trudnoća. To bi značilo, prije svega, uticanje na svijest građana/građanki o samoj reproduktivnoj ulozi uopšte, odgovornosti i obavezama koje ista nosi, zatim informisanje mladih o načinima da do neželjene trudnoće ne dođe, preko stimulativnih programa za one žene koje se odluče da djecu rađaju, kako bi se rađanje svake bebe svelo na najmanji mogući rizik da ta beba bude neželjena. Tek tada bi se mogli otvoriti pravci povećanja stope nataliteta, gdje on ne bi podrazumijevao samo povećanje broja rođene djece, od kojih bi dobar dio bio po domovima i sirotištima, već bezbjedno i sigurno rađanje, koje bi, samim tim što je takvo, doprinijelo povećanju ekonomije blagostanja jednog društva.
