Otkako se smijenila prethodna vlast u oblasti ljudskih prava se ne bilježi nikakav značajan napredak da bismo imali povoda biti zadovoljni.
Naprotiv, smatramo jako neodgovornim i politički neozbiljnim da već više od sedam mjeseci nemamo ni ministra ključnog resora, dok nam premijer demonstrira moć preuzimanjem koordinacije nad ovim resorom svega desetak dana prije rasprave o povjerenju njegovoj Vladi.
To je kazala Pobjedi izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore Marina Vujačić.
– Takav pristup zabrinjava, nikako ne ohrabruje, i vraća nas na početak, ili čak dovodi do regresije i štetnih odluka i djelovanja koje se teško ispravlja, a pritom naša ljudska prava samo trpe – dodala je ona.
Izostaje saradnja
Jedina pozitivna promjena koja se desila, prema njenim riječima, odnosi se na formiranje novog Savjeta za prava osoba s invaliditetom. Tada su prilikom pripreme odluke, koja je donijeta na Vladi, konsultovani i bili uključeni u definisanje principa po kom treba biti formirano ovo tijelo, o njegovom mandatu i sastavu. Podsjeća da je trenutno raspisan javni poziv za predstavnike reprezentativnih organizacija osoba s invaliditetom, koje treba da predlože svoje kandidate/kinje za ovo tijelo. Vujačić ističe da ih, međutim, trenutna situacija uvodi u novu pravnu nesigurnost i apsolutno zabrinjava i obeshrabruje njihovo djelovanje i očekivanja, imajući u vidu da ne znaju da li će proces biti okončan do kraja mandata ove vlade ili će za par mjeseci aktivnosti sprovoditi od početka.
– Za sve to vrijeme nema nikakve institucionalne saradnje između organizacija koje se bave pravima osoba s invaliditetom i Vlade, a brojne odluke se donose bez našeg učešća i suštinskog uticaja – kaže ona.
Upitana koje su njihove ključne zamjerke i šta se to moglo bolje uraditi, Vujačić navodi da je mnogo toga moglo bolje da se realizuje, kada je riječ o donošenju odluka.
Kozmetičke izmjene zakona
Ističe da je sistem pravosuđa i dalje u blokadi, institucije i dalje zarobljene…
– Nije prekinuta praksa političkog i nestručnog zapošljavanja, ali i nepristrasnih i korisnih odluka, već se stiče utisak da se ne samo posljednjih dana nego i ranije sprovodi neka vrsta osvetničke politike. Reforme su spore i neodržive, brojni zakoni su samo pretrpjeli kozmetičke izmjene ili upravo izmjene u dijelu imenovanja, dolaska do pozicija i kadrova, ali ne u segmentu od kojeg koristi imaju građani/ke – rekla je ona.
Dodaje da nijedan zakon u nadležnosti Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava, uključujući i one koji regulišu parnični i vanparnični postupak, krivični postupak i slično, a koji sadrže apsolutno diskriminatorne odredbe, nije izmijenjen. Iako je, objašnjava Vujačić, u pripremi nova strategija za zaštitu od diskriminacije lica sa invaliditetom i promociju njihove jednakosti, kvalitet radne verzije ovog dokumenta nije zadovoljavajući.
– Ako se usvoji u trenutnoj formi neće dovesti do značajnih i suštinskih promjena, kako ni kada je u pitanju zakonodavni okvir, tako ni borba protiv diskriminacije osoba s invaliditetom i postizanje jednakosti u praksi – smatra ona.
Vujačić podsjeća da je u sklopu resornog ministarstva formiran Direktorat za zaštitu i jednakost lica sa invaliditetom. Kaže da ima jako ograničene kapacitete, pa samim tim i takve rezultate.
– Već više od godinu nakon najave tadašnjeg ministra pravde, ljudskih i manjinskih prava (Vladimira Leposavića) o formiranju ovog direktorata, zatražili smo da se isto učini u bliskim konsultacijama s organizacijama koje predstavljaju i zastupaju osobe s invaliditetom, te naglasili da su ključni kapaciteti i kadar koji će biti zaposleni u okviru direktorata kako bi se moglo govoriti o nadležnostima i imati mjerljivi rezultati, a ne samo pro forme ,,pokrivenost“ pitanja koja se odnose na osobe s invaliditetom – navela je ona.
Do tog sastanka, prema njenim riječima, nikada nije došlo, a trenutno rukovodstvo, odnosno državni sekretari su prilikom dolaska već zatekli ,,riješeno“ pitanje i ,,požare“ u brojnim oblastima.
Prazna tri radna mjesta
Vujačić dodaje da od sistematizovanih pet radnih mjesta trenutno su u Direktoratu popunjena samo dva, što je, kaže ona, neprihvatljivo.
– I podsjeća na raniji sistem kada smo imali direktore/ice direktorata ili načelnike/ce, odnosno visoko rukovodni kadar, ali bez popunjenih mjesta saradnika/ca što se često radilo zbog političkog zapošljavanja. Ne možemo reći da je isti slučaj sada jer za konkretni Direktorat nije. Njime rukovodi osoba s invaliditetom koja je već duže godina bila u ranijem Ministarstvu za ljudska i manjinska prava, ali nikako ne možemo biti zadovoljni ukupnim stanjem i radom ovog resora kada su u pitanju ljudska prava i zaštita od diskriminacije OSI – kaže ona.
U proteklom periodu realizovane su, smatra Vujačić, jako ograničene aktivnosti, a većina njih se, čak, odnosila na organizaciju različitih okruglih stolova, što bi suštinski trebale da rade NVO. Poručuje da državne institucije moraju da se bave ozbiljnijim reformama koje su u njihovoj nadležnosti. Tu se misli na promjene zakona, usvajanje novih propisa i legislative i njihova primjena u praksi i promocija na šta godinama ukazuju upravo posebno u oblastima pristupa pravdi i ljudskih prava.
