Piše: prof. dr Dragan Koprivica
Nakon intervjua Milana Kneževića sinoć na TV Adria, možda dosad najboljeg u
njegovoj političkoj karijeri, ostaje gorak ukus istine koju je lider DNP-a direktno bacio u lice svim
foteljašima nove „Elite“, spremnim da u svojoj političkoj „Farmi“ slijepo idu po mišljenje kod
Satlera zbog, prvenstveno, svojih brojnih privilegija.
Kao u bajci „Carevo novo ruho“ Knežević je otvoreno ukazao na sve ono što pošteni građani
uz osjećaj lakog gnušanja vide na političkoj sceni: slijepo poslušništvo političara ispod državnog
dostojanstva, združenih u nakani da se uđe u Evropu da oni ne bi izašli iz svojih sjenovitih
kabineta. Knežević je pošteno saopštio mnoge tužne istine Crne Gore kao zamorčića EU, možda
buduće članice, ali u formi protektorata za treniranje strogoće Evropljana, koji na nas gledaju kao
na afričku banana-državicu i pokusne kuniće. Uglavnom, da li i kad ćemo u Evropu, još se ne zna,
ali, da joj se bestidno uvlačimo, to se i zna i vidi.
Jasnim narodskim jezikom Knežević je saopštio brojne istine koje ne gode onima s manjkom
koštane srži u kičmi, i politički korektno prozvao sve golubove prevrtače, koji su svoje programe
ćušnuli pod tepih očarani privilegijama, kabinetima, rotacionim svjetlima i tjelohraniteljima.
Po detaljima priče Kneževića, u kojima se vidi opčinjenost današnjih manipulanata foteljama,
Živko Nikolić bi lako napravio drugi dio filma „To kad uvati ne pušta“, a zatim i „Đekna je umrla
u paketu s dostojanstvom političara“, koji se kao đaci skupljaju na poziv Satlera da dođu po svoje
mišljenje i brukaju nivo Crne Gore. A u njihovom ponašanju samo fali još da se kao đaci uhvate
za ruke i disciplinovano uđu na na novi čas iz poslušništva, dva po dva.
Interesantno je da je Knežević po prvi put najavio mogućnost da od juna 2027. postane novi
premijer, a autor ovog teksta posebno ističe da je Milan danas po svim anketama u samom vrhu
popularnosti kao političar, a u nekim je i suvereno prvi. Stoga je za očekivati da će definitivno
postati ili premijer ili predsjednik Crne Gore, jer je riječ o političaru koji ne kalkuliše, nego se bori
za dostojanstvo Crne Gore i njene građane, a do sadašnje političke pozicije je stigao preko robije,
insinuacija bivšeg režima o državnom udaru, preko hrabrih istupa na protestima kad je zasipan
biber-sprejom i suzavcem, kad nije ustuknuo ni pred naoružanim kordonima.
U svom intervjuu sinoć sa izvrsnom novinarkom Jelenom Novaković na TV Adria iznio je
brojne opore istine zbog prisutnih manipulacija u političkoj javnosti. Tako je ukazao i na to da
pobjede na izborima 2020. ne bi bilo da nije bilo Srbije i Vučića, i podsjetio na častan izlazak
članova DNP-a iz Vlade. Pritom je odbacio spekulacije da su se Đukanović i Vučić dogovorili oko
Botuna, i naveo da je Botun bio i namještaljka parlamentarne većine da se Knežević potisne iz
Vlade, pri čemu Vučić biva dežurni krivac za sve. Istakao je i da je mnogima zasmetao i njegov i
Vučićev govor u Mrkonjić Gradu, što je rezultiralo ostrašćenim napadima druge strane, koja se,
političkim rječnikom rečeno, prepoznala u mnogim detaljima.
Istakao je i mešetarenje Zdravka Krivokapića oko naziva SPC u Crnoj Gori, a da niko na to iz
nadležnih krugova nije reagovao, i prozvao Spajića i većinu da, ako Oluja nije bila u njihovo ime,
potpišu interpelaciju protiv Ibrahimovića. Istakao je i najgori osjećaj stida kad se stidite zbog
nekih drugih, pritom uz nemogućnost da u tome lično išta promijenite, uz napomenu da nakon
Đukanovića nova politička elita „spoljnu politiku vodi još agresivnije, ekstremnije, a rekao bih i
pokvarenije“.
Po Kneževiću, „Nije se radilo ni o kakvoj operaciji ili akciji, već o etničkom čišćenju gdje je
protjerano 250.000 Srba, zapaljeno 20.000 srpskih kuća, ubijeno 2.000 civila čiji se grobovi i
danas traže!“. Ukazao je i na tragične sudbine lica iz kolone koja je tražila spas u Srbiji, i
zaključio uz gorku istinu o utiscima kad neko predstavlja Crnu Goru u Kninu, a u našoj zemlji je
„sedamdeset pet odsto ljudi protiv bilo kog slanja predstavnika na proslavu Oluje, gdje se veličaju
zločini, etničko čišćenje i NDH iz vremena Ante Pavelića.“
Stoga je s punim pravom istakao da ovakva spoljna politika Crne Gore predstavlja zabijanje
noža u leđa Srbiji po ko zna koji put, te on i lično osjeća stid zbog slanja našeg predstavnika u
Knin, što „mi ne možemo da speremo dugo, dugo godina, ali to je još jedan od pokazatelja da je
Crna Gora postala zatočenik Hrvatske“. Ovim povodom je istakao da će pokrenuti interpelaciju o
radu Ministarstva vanjskih poslova i ministra Ibrahimovića, tim prije što su na Fejsbuku neki
„salonski Srbi i salonske patriote koji podržavaju Vladu govorili ’ne u moje ime’, a predstavljaju
trenutno koaliciju“, pa će svi imati priliku da se izjasne. Ovo tim prije što se „premijer Spajić nije
oglasio, osim što je saopštio da Crna Gore neće biti migrantski kamp, a odlično znam kakvog je
političkog karaktera i kako je tvrd u datoj riječi“.
Knežević ističe, i u pravu je da „ovo nije prvi put da trpimo nacionalna poniženja“, uz
grotesknu situaciju da „Svi ćute – a nikad nije bilo više Srba“, pri čemu je Crna Gora „bratski“
glasala za Kosovo, za otimanje manastira, a Vučić „kriv“ „za svaku izdaju koju je Crna Gora
počinila“.
Ovim povodom lider DNP-a je iznio svoj jasan stav da mnogima smeta flagrantna činjenica
kad on izađe i kaže „da je veleizdajnička vlada Milojka Spajića obrukala Crnu Goru zbog toga što
je poslala otpravnika poslova tamo, a nije poslala nikoga u Mrkonjić Grad!“… I podsjeća da
Ibrahimović ne bi mogao donijeti lično nijednu odluku da nije dobio zeleno svjetlo od Spajića.
Očito, Knežević je u svom izvrsnom intervjuu direktno dokazao da su maske pale, i da je
glume političkih prevrtača i servilnih slugu Hrvatske u Crnoj Gori i previše. Uglavnom,
dodvoravanje Hrvatskoj je ovog puta prešlo sve mjere i sve okvire iole pristojnog političkog
ponašanja i zaštite dostojanstva Crne Gore. A neki će reći da tu ima olakšavajuća okolnost što
nam to sigurno nije prvi put.
Knežević je istakao da je u korektnim odnosima sa Ibrahimovićem, koji, međutim, „nema
pravo na ovakav način da vrijeđa 33 posto Srba u Crnoj Gori, i nema pravo da nas zavađa sa
Srbijom i Republikom Srpskom. Ni on, ni Milojko Spajić, ni bilo ko iz Vlade!“… Uz ovo
Knežević razotkriva i mahinacije Vlade oko kolektora, koji je, navodno, bio uslov za zatvaranje
jednog poglavlja, ali ono, vezano za ekologiju – nijesu zatvorili, pa otvoreno dodaje: „Naravno da
nisu, jer su to lažovi.“
Tokom intervjua, posebno interesovanje javnosti izazvala je ekskluzivna najava Kneževića da
posjeduje dokument koji će uskoro srušiti Spajića, i istakao da će dotični dokument biti objavljen
za dvadesetak dana.
Očigledno, i politička jesen u Crnoj Gori biće vesela i zanimljiva, uz ocjenu Kneževića o sve
većoj popularnosti DNP-a među građanima: „Imamo od 13 do 15 odsto i nijedna Vlada se neće
moći formirati bez nas. Oni imaju problem sa mnom, i neće me zaustaviti u iznošenju istine.
Mnogi ne mogu da me pogledaju u oči, postoji strah između onoga što mogu da kažem i što ću
već da kažem. Vidjećete za petnaest, dvadeset dana kakav ću dokument da objavim, i vidjećete da
li Milojko Spajić može da ostane na poziciji premijera. Čekam tajming kad ću ga objaviti, i to
pred izglasavanje ustavnih promjena, i čekam sve da pitam da li posle ovoga možete da glasate za
ustavne promjene!“
Knežević je na kraju podvukao da izlazak DNP-a iz Vlade nije omogućio Spajiću i njegovim
službama da unište ovu partiju, i ukazao na manipulacije oko prinudne uprave u Podgorici, pri
čemu je DNP održala obećanje da sa DPS-om neće rušiti Mujovića. A, uz sve to, rekonstrukcija
Vlade je odrađena upravo kad je lider DNP-a bio u SAD-u! Što bi naš narod ironično rekao: „Sve
pošteno i komunistički“.
Očigledno, Knežević je imao častan i pošten intervju jasno prozivajući političke balansere i
poslušnike Zapada, koji i dalje urušavaju ugled Crne Gore kao nezavisne države.
Njegova zvanična najava da će biti novi premijer nakon juna sljedeće godine budi nadu da bi se
ova posrnula država mogla vratiti na staze uvažavanja same sebe, koje su danas očito zarasle u
politički korov. Stoga će politička jesen biti vruća, a ko će opeći prste vidjećemo…
Izvor: Dragan Koprivica
