Luka Bar je bila fizički onemogućena da ostvaruje prihod od pretovara drugih roba, imajući u vidu da je 80.000 tona rude boksita, koja je bila skladištena u Luci, zauzimala trećinu prostora za rasuti teret i to 2022. godine kada smo imali istorijske rezultate. Na brojne upite nijesmo mogli odgovoriti, zbog čega je Luka pretrpjela štetu, imajući u vidu da je mogla prihodovati više od 250.000 eura mjesečno od pretovara drugog tereta – kazao je juče tokom svjedočenja pred sutkinjom Privrednog suda Ninom Jovović izvršni direktor Luke Bar Ilija Pješčić u sporu po tužbi poljske kompanije „Bumech“.
Poljaci traže da sud utvrdi da nijesu dužni Luci 6,9 miliona eura za skladištenje rude, te da je Luka Bar nezakonito sprovela vansudsku prodaju radi naplate dijela duga. Luka je iz drugog puta prodala boksit za 2,8 miliona eura, nakon što je prvi pokušaj za prodaju po 4,8 miliona eura propao, a na tužbu je odgovorila protivtužbom tražeći naplatu preostalog duga od 4,1 milion eura, piše Pobjeda.
Hronologija
Tokom troipočasovnog ročišta na kojem je, osim Pješčića, svjedočio i Andrzej Buczak koji je bio direktor „Bumecha“ u spornom periodu, problematizovano je više pitanja, počevši od samog ugovora, njegove sadržine te obaveza koje iz njega proizilaze do toga ko je bio u obavezi da plati skladištenje nakon što je istekao besplatan period.
Sama ruda je, kako se čulo na ročištu, inicijalno bila u vlasništvu Uniprom metala, koju su po ugovoru sa Lukom Bar mogli besplatno da je skladište do 31. decembra 2021. godine. Predstavnici „Bumecha“ su, prema navodima Pješčića i Buczaka, imali sastanak sa predstavnicima Luke Bar u novembru 2021. godine kada je rečeno da Poljaci namjeravaju da kupe biznis Uniproma te da će tih 80.000 tona boksita biti njihove. Od Luke su, kako je kazao Pješčić, tražili iste uslove koje je imao Uniprom, što su i dobili. Iz „Bumecha“ su, kako se čulo, 23. decembra 2021. godine poslali potpisan ugovor, ali su od Luke tek 1. marta 2022. godine dobili ugovor potpisan sa njihove strane za koji Buczak tvrdi da nije isti, a Pješčić da ima izmjena, ali da nijesu bitne. Uz to su, kako se čulo, dobili i fakture za skladištenje za januar i februar.
Komunikacija se, kako se čulo, uglavnom odvijala mejlom, a iz Uniproma su, kako je kazao Pješčić, potvrdili da ruda sada pripada „Bumechu“. Problem je nastao kada je krajem 2021. godine isteklo besplatno skladištenje, pa se postavilo pitanje ko će to da plati.
Buczak tvrdi da su Unipromu platili za ovu rudu, te da je taj ugovor uključivao sve troškove do samog ukrcaja na brod kada oni nađu kupca, zbog čega tvrde da nijesu bili dužni da Luci plate skladištenje. U međuvremenu je „Bumech“ tu rudu prodao trećoj kompaniji „Traxis“, ali ni ova kompanija je nije preuzela.
Bilo je pokušaja da se ona preuzme tokom decembra, ali Luka u tom trenutku nije mogla da im obezbijedi vez za brod na koji je trebalo da bude utovarena, zbog čega im je rečeno da pošalju zahtjev u drugoj polovini decembra. Pješčić je naveo da su im u martu 2022. godine iz „Traxisa“ kazali da su i oni kupili od „Bumecha“ rudu po istom principu kao i ovi od Uniproma, te da ni oni nijesu imali obavezu da plate skladištenje.
Kako do kraja juna „Bumech“ nije platio fakture koje je Luka izdala, upućen im je zahtjev za raskid ugovora. Buczak spori da ugovor uopšte postoji imajući u vidu da, kako je kazao, postoje dva ugovora – jedan iz decembra 2021. koji su oni potpisali, i drugi iz marta 2022. godine koji su poslali potpisanog iz Luke, ali koji nije isti.
Uticaj pandemije
Pješčić tvrdi da su ugovor tek tada poslali jer se odbor direktora nije sastajao zbog pandemije ranije, te da je to bila samo formalnost, kao i da su samim ugovorom bili predviđeni uslovi koje je ranije imao i Uniprom. Advokat „Bumecha“ Damjan Milić tvrdi da je Luka Bar svjesno i sa namjerom odugovlačila u sprovođenju postupka prodaje koja je realizovana tek u avgustu 2022. godine, zbog čega je dug dostigao skoro sedam miliona eura, što Pješčić negira.
Buczak je kazao da je inicijalno sa Unipromom dogovoreno da im isporuče 80.000 tona rude iz Nikšića, ali da zbog dugova ove kompanije prema Montekargu nijesu mogli da je dopreme do Bara, zbog čega su im ponudili da preuzmu onu koja je već uskladištena u Luci. Tvrdi i da je ugovorom koji su potpisali sa Lukom bila predviđena buduća saradnja, koja se nije odnosila na spornih 80.000 tona koje su već bile u Luci, a oko koje su potpisali ugovor sa Unipromom. Kaže i da je iz ugovora koji su im dostavili potpisanog iz Luke, izbačen član iz kojeg proizilazi plan za buduću saradnju ako „Bumech“ kupi Uniprom. Zato, kako je naveo, danas imamo situaciju da postoje dva ugovora koja nijesu ista, jedan potpisan s jedne, a drugi potpisan sa druge strane.
Kada su u julu 2022. godine pokušali da naprave poravnanje, Luka je nudila „Bumechu“ da plati 1,4 miliona i preuzme rudu, ali su iz „Bumecha“ ponudili 900.000, što, kako je kazao Pješčić, nijesu mogli prihvatiti, jer bi time ušli u krivičnu odgovornost.
Na pitanje advokatice Luke Bar Vere Vučelić-Radunović zbog čega su prekinuli komunikaciju sa Lukom i nijesu odgovarali na njihove mejlove, Buczak je kazao da su oni poslali potpisani ugovor i da je normalna praksa u biznisu da, ako je druga strana zainteresovana, taj ugovor potpisan odmah i vrati, što se nije desilo, već tek 1. marta. Ponudu da plate 900.000 su, kako je naveo, dali na nagovor „Traxisa“ s kojima je zajedno trebalo da kupe Uniprom.
Iduće ročište na kojem bi trebalo da budu saslušana tri svjedoka, sutkinja Jovović je zakazala za 21. mart.
