U amfiteatru Manastira Svete Trojice u Stanjevićima sinoć je izvedena predstava “Mihael Kolhas” u produkciji Jugoslovenskog dramskog pozorišta iz Beograda, čime je na veličanstven način zatvoren XXXVIII festival “Grad teatar”.
Predstava, nastala prema djelu Hajnriha fon Klajsta u dramatizaciji Fedora Šilija i u režiji Borisa Liješevića, premijerno je izvedena u aprilu ove godine.
Centralni lik, Mihael Kolhas, čija pravda prelazi granice zakona, na surov način prikazuje borbu pojedinca protiv sistema koji je korumpiran i nepravedan. Boris Liješević je kroz ovu režiju vješto prikazao kako osvetnički pohodi, čak i kada su motivisani pravednim ciljevima, mogu dovesti do tragičnih posljedica, postavljajući pitanje o granicama moralnosti i zakonitosti.
Vojin Ćetković, u glavnoj ulozi, majstorski je dočarao unutrašnju borbu Kolhasa, čovjeka čija pravda prelazi granice i vodi ga putem nasilja. Ostatak glumačkog ansambla, koji čine Miodrag Dragičević, Vojislav Brajović, Nikola Rakočević, Zoran Cvijanović, Bojan Dimitrijević, Milena Vasić, Aleksej Bjelogrlić i Kralj Čačka, pružio je izuzetnu podršku glavnom glumcu, doprinoseći slojevitom prikazu likova i njihove međusobne dinamike.
Nakon predstave, Ćetković je istakao važnost teme pravde koja prožima ovaj komad, naglašavajući da svaki čovjek nosi u sebi želju da se odupre nepravdi.
“Ne znam ko danas dijeli pravdu, ali znam da bi svako od nas i svako u gledalištu želio da barem jednog dana ima takvu moć da dijeli pravdu. Mislim da svaki čovjek duboko osjeća u sebi da želi da se nekako odupre nepravdi i da uzme pravdu u svoje ruke. Naravno, vrlo je opasno kad pojedinac krene da dijeli pravdu, jako je opasno i onda se završi vjerovatno ovako kao što se završava i komad. Mi nismo sudili likovima, mi smo prosto ispričali priču tako da je na vama da prosudite da li je Kolhas pozitivan ili negativan lik ili je sve to onako u jednom čovjeku da li su svi negativci, a ovi su pozitivci. Ja mislim da je to potpuno povezano, pomiješano i da nas prosto okolnosti tjeraju da ponekad budemo i životinje”, kazao je Ćetković .
On nije krio oduševljenje prostorom u kojem se predstava igralaje je riječ po njemu, o najboljoj sceni koju Grad teatar ima, prije svega zbog klime.
Vojislav Brajović kazao je da mu je drago što ponovo na Festivalu nakon dužeg odsustva u ulozi glumca, pohvalivši reditelja Borisa Liješevića za izbor ovog djela i saradnju sa cijelim ansamblom.
“Ja sam u ovoj predstavi zaslugom Borisa Liješevića koji me zvao u podjelu ovog divnog komada. Šta da vam kažem, nikad to ne zavisi od glumca, to zavisi od potrebe nekog repertoara ili nekog projekta, pa onda se biraju ovi ili oni. Moje vrijeme tek prolazi, ono ne dolazi. Ja sam na Gradu teatru imao preko deset premijera i mene jako veseli da postoji Grad teatar. Ja kažem, a sada se i ponavljam, treba imati to ime, Grad teatar. Zato se treba boriti da to ostane. Uvijek se žalilo nekakvim budalaštinama, nekom muzikom ili oduzimanjem prostora. Vidite kako je divan prostor. Ja još uvijek žalim što nisu svi pozorišni prostori u Budvi koji su i bili namijenjeni u početku da budu pozorišni. Žao mi je zbog toga i volio bih da se recimo održava sa punim kapacitetom, sa najvećim željama da bude najbolji na svijetu. Da je Grad teatar – taj festival. Sada je na ljudima koji to odlučuju, da o tome brinu, da vide koliko je dragocjeno to imati”, kazao je Brajović i dodao da je tema predstave izuzetno aktuelna danas.
“Gledajte koliko je taj komad aktuelan danas i kako je taj nesretni pisac završio. I kako su ti pisci toliko značajni da napišu i naprave djelo koje je za sva vremena. Vi tražite pravdu, dobijete pravdu i to platite svojom glavom. To poigravanje sa ljudima je, takođe, ovdje u komadu jasno, kako dovodi do tragičnih posljedica. Mi smo nekako sami sebi najveći neprijatelji. Ili iz igre ili iz zlobe, nekad iz pretjerane ljubavi, nekad iz pretjerane mržnje. Vidjeli ste šta Martin Luter poručuje da samo dobra djela vode u raj. Naravno da se on okrenuo protiv korupcije u katoličkoj crkvi. To je zanimljivo, on je umro prije nego što ga je smrt stigla, ali taj protestantizam se održao. Zato što je to ono što se vidi i u ovim predstavama, uvijek prijetnja i strah od revolucije. Mi uvijek mislimo da je evolucija ta koja će da stvari sredi ili barem da uredi, a izgleda da je možda revolucija ipak bila jedina opcija”, kazao je Brajović.Predstava “Mihael Kolhas” će se još jednom izvesti večeras u 21h, a publika će imati priliku da ponovo uživa u ovoj izuzetnoj predstavi koja na najbolji način zatvara XXXVIII izdanje festivala Grad teatar.
