Veljko Veljović, rođen 1977. godine u Mojkovcu. Završio je srednju školu gimnaziju i poslovni menadžment u Podgorici. Zaposlen u kompaniji Profitapp na mjestu coordinatora prodaje. Pisanjem se bavi od rane mladosti. Do sada je objavio tri zbirke poezije. Dvije ljubavne zbirke “Nemiri lutajućeg pjesnika”, “Sjenke prošlog” kao i zbirku rodoljubive poezije “Srcem Crnoj Gori”. U pripremi ima dvije zbirke poezije za djecu, kao i knjigu aforizama.
Predsjednik je Internacionalne kulturne asocijacije ,,IKA”, potpredsjednik je Udruženja književnika i umjetnika ,,Zenit” iz Podgorice. Njegovi radovi su objavljivani u mnogobrojnim zbornicima, kako u Crnoj Gori tako i u regionu. Bavi se lekturom i izdavaštvom. Lektorisao je veliki broj knjiga i napisao desetine recenzija. Književni kritičar. Otac je troje djece.
Za portal Preduzetnica.me sa Veljkom smo razgovarali o poeziji, pisanju, kao i o njegovom učešću i utiscima o trojezičnoj zbirci poezije „Pjesnička svitanja”, iznjedrene iz projekta „Poezijom manjina do mutikulturalnog bogatstva“ koji je finasijski podržan od strane Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore.
Knjiga i Vi?
Knjiga i ja … Kao palac i kažiprst … A između olovka. Uvijek sam volio poeziju, pa mogu reći da je ona sastavni dio mog života.
Kako je počela Vaša pjesnička priča?
Susrećući se sa poezijom Jesenjina, a okupiran prvim ljubavnim jadima kao učenik drugog razreda gimnazije, jedino što mi je bio izlaz iz stanja patnje bila je poezija. Razmišljanja prenijeti na hartiju i olakšati dušu.
Koji su Vaši najveći uspjesi?
Uspjeh je relativan. Za mene, uspjeh znači biti čovjek i ostaviti iza sebe nešto dobro. Uspjeh je kada sa ljubavlju radite, pišete, stvarate i vaše stvaralaštvo se dopadne čitaocima. To je jedini uspjeh koji traje.
Koja su pravila pisane riječi od kojih ne odstupate bez obzira na trendove?
Sa obzirom da uglavnom pišem poeziju, zagovornik sam rime i od nje ne odustajem. Naravno, imam mnogo pjesama koje se mogu svrstati u savremenu, modernu poeziju, ali ipak ne odustajem od rime.
Koja su tri osnovna pravila koja svako ko se bavi pisanom riječju mora da ispoštuje?
Pisati iskreno, pisati pravilno, voditi računa o pravopisu. Poštovati druge stvaraoce i truditi se biti što bolji. Ne zbog drugih, već zbog sebe.
Šta svaki stvaralac treba da ispunjava, a bitno je za pisanje poezije?
Svaka pjesma, esej, priča mora imati kvalitet, jasan književni jezik, fabulu. Bez toga je sve prazno.
Koliko ste zadovoljni trojezičnom zbirkom “Pjesnička svitanja”?
U pitanju je sjajna ideja koja je na zadovoljstvo svih nas ugledala svjetlo dana. Zbirka je prepuna raznolikosti stila, ljepote i kvaliteta pjesničkog izraza. Time smo ispunili naš glavni cilj, da se u ovoj knjizi susretnu pjesme mladih i starijih, nepoznatih i afirmisanih pisaca, da se susretnu pjesme koje nose ideju koja zbližava ljude i podstiče na dobro.
Ovaj književni poduhvat pružio je priliku autorima gotovo svih nacija da se ponovo nađu na jednom mjestu i da pokažu da nikom od nas nije tijesno ako se međusobno poštujemo. Svojim stvaralaštvom još jednom pokazujemo da se zajedničkim snagama mogu stvarati veoma kvalitetna djela poput ,,Pjesničkih svitanja” koji nosi ovaj simboličan naziv, dajući nam nadu da će nam napokon svima svanuti.
Zbirka ima ne samo regionalni značaj, već i značaj u balkanskim okvirima, s obzirom na to da smo imali autore i iz Crne Gore, Hrvatske, Bosne, Srbije, Kosova, Albanije … Te s tim u vezi, u ovom djelu imamo jedan umjetnički pluralizam, jednu antologiju kvaliteta i raznolikosti.
U ovom djelu je preko četrdeset pjesama, različitih vrsta po tematici: duhovnih, rodoljubivih, ljubavnih, misaonih, satiričnih i osjeća se želja svih autora da ukažu na problematiku aktuelnog društva.
Da li vam je ranije objavljivana poezija na nekom od ova dva jezika?
Ovo je prvi put da mi pjesme budu prevedene na albanski i turski jezik.
Šta vas je posebno oduševilo u ovom projektu?
Zajednička svojstva koja imaju sve pjesme u zborniku je visoki umjetnički domet. Takođe u nekim pjesmama se osjeća i lični i kolektivni bol, molitva, vjera, Bog i zahvalnost.
Značajan opus u ovom zborniku zauzima i rodoljubiva poezija, kao sinteza čovjekove potrebe da se kroz stihove potvrdi svoj nacionalni identitet i iskaže neizmjerna ljubav prema svojoj domovini i kada je veličamo i kada je slavimo.
Ljubav, kao najčistije, najuzvišenije osjećanje u čovjeku, i ona, posebna kada se voli čovjek ili žena, pisanje o njoj, najšira je tema od pamtivijeka, pa tako i u ovom zborniku zauzima najširi opus pjesama. Više od polovine pjesnika koji su uvršteni u zbornik pisali su ljubavi. Posebnost ovog djela jeste i to što je ovo trojezična zbirka, opet nešto što nemamo priliku vidjeti i čitati svakog dana.
Da li očekujete nastavak ili nešto slično?
Zahvaljujući entuzijazmu uvažene urednice Edite Dautović, siguran sam da će biti nešto slično ubuduće.
Vi ste na promociji bili fantastični, a dio ste tima?
Zadovoljstvo mi je bilo lektorisati ovaj jedinstveni zbornik i uvijek ću se odazvati ovakvim projektima.
Da li bi se osvrnuli na nešto posebno kada je u pitanju ovaj projekat?
Zastupljenost više od četrdeset autora raznih nacija je ono što je najznačajnije, a čime smo pokazali da zajedno možemo mnogo, pretvarajući razlike u naše prednosti.
Možete li napraviti paralelu između izdavačke industrije i tržišta, književnog ambijenta i podrške?
Crna Gora je još uvijek malo tržište da bi se mogle povući takve vrste paralela … Što se tiče podrške apsolutno je nedovoljna.
Trenutno vladaju teška vremena. Svjetlost pisane riječi, književnosti i umjetnosti uopšte je neophodna da nam bar malo razvedri život. Da li po Vašem misljenju poezija to može da učini u ovom trenutku?
Kada su okolnosti teške, kada se u našem okruženju vode ratovi – nešto što je nama umjetnicima i književnicima neshvatljivo i neprihvatljivo, veoma je teško da čovjek bude samo okrenut ljepoti stvaralaštva i propagiranju bliskosti. Ipak, uz napore istinskih ljubitelja umjetnosti, stvaralački glas nalazi put do ljudskih srca i biva poput snopa svjetlosti, toliko potrebnog čovjeku u sveopštoj tami, da ga podsjeti na dragocjenosti života.
Poezija nam osvetljava život od samog rođenja. Poezija je starija od istorije. Ako je mogla svijetliti prije nekoliko hiljada godina apsolutno može i sada. Koje sunce može biti svjetlije od ljubavne poezije, rodoljubive poezije …
Kako Vam se čini književna scena u regionu? Da li su po Vašem mišljenju pjesnici nevidljivi? Na čemu bi trebalo više raditi?
Zahvaljujući Internetu sve nam je dostupno, i na taj način smo u toku šta se dešava u regionu. Činjenica je da mnogi pišu i stvaraju, ali im se ne daje dovoljno medijskog prostora. Nedostaje međunarodnih festivala.
Vaš savjet kao književnika pjesnika bi glasio?
Pišimo kvalitetno, šaljimo mladim generacijama prave poruke i poruka svima – čitajte što više jer samo načitani mogu kvalitetno pisati.
