Mirsada Mira Herović je rođena 1971. godine u Boru kod Petnjice. Osnovnu školu je završila u Savinom Boru, a srednu u Beranama. Dugo godina se bavi pisanjem tekstova za umjetnike sa estradne scene i potrebe raznih festivala. Nakon višegodišnjeg rada i prikupljanja mnogobrojnih tekstova odlučila je da objavi knjigu „Lutam kroz snove“. Živi i stvara u Beranama.
Sa Mirsadom smo razgovarali o poeziji, pisanju, kao i o njenim utiscima i očekivanjima u vezi sa zbirkom poezije „Pjesnička svitanja”, iznjedrene iz projekta „Poezijom manjina do mutikulturalnog bogatstva“ koji je finasijski podržan od strane Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore.
Knjiga i Vi?
Knjiga je dio mog života i moj život je dio knjige. I kada sam srećna i kad sam tužna knjiga i stih su mi najbolji prijatelji. To je tako rođeno u meni.
Kako je počela Vaša pjesnička priča?
Od djetinjstva sam osjećala ljubav prema poeziji. Posebno sam čitala poeziju i mnoge pjesnike voljela iz dubine duše. Pronalazila sam sebe u mnogim stihovima i osjećala da su stih i pjesma nešto što leži u mojoj duši. Krenuti poezijom kroz život, iznijeti i podijeliti emocije sa svijetom nije bilo nimalo lako. Ipak, čvrsto sam vjerovala u sebe i u ljubav prema poeziji.
Koji su Vaši najveći uspjesi?
U najtežim i u najljepšim trenucima nikada nisam odustajala. Svaki korak prema poeziji i svaki novi stih moj je veliki uspjeh. Mnogo ljudi voli moju poeziju i mnogi su se pronašli u mojim stihovima, jer često svi prolazimo kroz slične situacije, kako mi koji pišemo, tako i oni koji čitaju.
Koja su pravila pisane riječi od kojih ne odstupate bez obzira na trendove?
Nikada mi sticaj okolnosti nije promjenio ljubav prema pisanoj riječi. Moj kriterijum je da bez obzira na sve uvijek pišem ono što osjećam i da pisana riječ ima smisao i da to osjete čitaoci.
Koja su tri osnovna pravila koja svako ko se bavi pisanom riječju mora da ispoštuje?
Potrebno je misliti stihom i na ljude koji čitaju i koji će čitati. Biti vjeran svojoj ljubavi i emocijama prema onome što osjetimo i napišemo. Ne odustati nikada, bez obzira da li su pred nama staze trnja ili cvijeća.
Šta svaka dama treba da učini za svoj izgled, i koliko je on važan za vašu profesiju?
Naravno da je izgled mnogo značajan za jednu ženu. Mislim da valja imati neki detalj koji je unikatan i upadljiv, jer umjetnici treba da izgledaju drugačije, to umjeće stila se rađa sa umjetnošću.
Kako ste zadovoljni trojezičnom zbirkom “Pjesnička svitanja”? Da li vam je ranije objavljivana poezija na nekom od ova dva jezika? Šta vas je posebno oduševilo u ovom projektu? Da li očekujete nastavak ili nešto slično? Da li bi se osvrnuli na nešto posebno kada je u pitanju ovaj projekat?
U zbirci “Pjesnička svitanja” ne nalazim ništa manje od velikog odušeljenja. Ovo je nešto što me mnogo fasciniralo. Čast mi je i zadovoljstvo što sam dio ovog predivnog projekta. Prvi put mi izlaze pjesme prevedene na neke strane jezike i naravno da osjećam jedan korak naprijed. Očekujem nešo slično i u budućnosti, jer ova knjiga je prvenstveno za inicijatora, a potom i za učesnike i čitaoce veliki izazov.
Možete li napraviti paralelu između izdavačke industrije i tržišta, književnog ambijenta i podrške?
Što se tiče podrške, znamo svi da je nedovoljna. Uvijek cijenim svako slovo svog stiha i svih ostalih pjesnika. Smatram da svako ko se bori da nešto stvori treba ga podržati, cijeniti i poštovati jer svaka podrška je vjetar u leđa.
Vaš savjet kao spisateljice pjesnikinje bi glasio?
Potrebna je upornost i istrajnost, da sa emocijama i nadahnućem čvrsto vjerujemo da možemo do svog cilja, bez obzira na mjesto, vrijeme i okolnosti. Jer u nama živi poezija, stih, pjesma.. Mi smo rođeni kao pjesnici.
