Sajma Feratović je rođena 1983. godine u Plavu gdje je i završila osnovnu i srednju školu. Osnovne studije Učiteljskog fakulteta je završila na Univerzitetu u Beogradu (Nastavno odjeljenje Novi Pazar) 2008. godine, a 2019. godine je odbranila master rad na Univerzitetu u Novom Pazaru, Odsjek za filološke nauke, studijski program Bosanski jezik i književnost. Autorka je više naučnih radova iz oblasti bosanskog jezika i književnosti kao i više prikaza knjiga. Konstantno radi na očuvanju bošnjačkih lirskih pjesama Plava i Gusinja, ali i kompletne kulturne baštine.
Sa Sajmom smo razgovarali o poeziji, pisanju, kao i o njenim utiscima i očekivanjima u vezi sa zbirkom poezije „Pjesnička svitanja”, iznjedrene iz projekta „Poezijom manjina do mutikulturalnog bogatstva“ koji je finasijski podržan od strane Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore.
Knjiga i Vi?
Knjiga i ja smo odpočele druženje veoma rano, a za to sam zahvalna svojim roditeljima, koji su još dok smo mi (sestra i braća) bili na prvim stepenicima opismenjavanja, imali formiranu „malu kučnu biblioteku.” Svakodnevno smo usmjeravani na čitanje, ali prije svega na vrijednost knjige i pisane riječi.
Kako je počela Vaša pjesnička priča?
Kroz osnovnu i srednju školu sam uvidjela da svoje misli mogu uspješno iskazati u pisanoj formi, te sam radove slala na više konkursa. Ipak, tek na drugoj godini studija mi je objavljena prva pjesma u studentskom časopisu, od kada smjelije zapisujem svoje pjesme. U mom formiranju značajnu ulogu su imala mala istraživanja na kojima sam bila angažovana i koja sam sama sprovodila. Ona donekle usmjeravaju moja dalja interesovanja i intelektualni rad. Danas, osim pisanja pjesama, bavim se istraživanjem kulturnog nasljeđa.
Koji su Vaši najveći uspjesi?
Kada govorim o uspjejsima, ja i dalje mislim da su takvi tek preda mnom, a uspjeh kao uspjeh nije samo individualan, već može biti i kolektivan. Primjer je i ova trojezična zbirka, koju svi zastupljeni stvaraoci mogu smatrati svojim uspjehom.
U svojoj nastavničkoj karijeri sam ponosna na uspjehe postignute u vaspitavanju i obrazovanju mladih generacija, te njihovi lični uspjesi, ali sam i srećna što sam zajedno sa mojim učenicima osvajala značajne nagrade na evropskom i međunaroodnom nivou.
Drugi segment mog rada se odnosi na istraživanje, pa je moja prva monografija kruna mog višegodišnjeg rada na istraživanju kulturnog nasljeđa.
Koja su pravila pisane riječi od kojih ne odstupate bez obzira na trendove?
Ono što smatram svojim glavnom specifičnošću u pisanju je moj maternji, bosanski, jezik, kao i kultura, te se tih specifičnosti i njihovog uticaja na moj način razmišljanja i stvaralaštva ne bih odricala bez obzira na trendove.
Koja su tri osnovna pravila koja svako ko se bavi pisanom riječju mora da ispoštuje?
Bez obzira kojoj vrsti pripada, pisana riječ treba da sačuva identitesku specifičnost bez ikakvih kompromisa. Hrabrost u istraživanju i primjenjivanju novostečenih znanja, ali uz slobodu uma i duha.
Koliko ste zadovoljni trojezičnom zbirkom „Pjesnička svitanja“?
Kompletnu zbirku sam jako brzo pročitala i veoma sam ponosna što je pomiriteljska u trenutnoj političkoj situaciji. Zbirkom je omogućeno da pjesnički stihovi dopru do srca čitaoca sa što manje prepreka, pa taman one bile samo jezičke.
Da li vam je ranije objavljivana poeziija na nekom od ova dva jezika?
Poezija koju pišem je prvi put prevedena kroz ovaj projekat i meni lično jako lijepo zvuči na turskom.
Šta vas je posebno oduševilo u ovom projektu?
Drago mi je što se neko, ne samo dosjetio, već sproveo u djelo i u jednoj zbirci uključio sve nas, građane Crne Gore, prevodeći pjesme, čineći sve emocije jednako bitne i dostupne svima.
Da li očekujete nastavak ili nešto slično?
Bilo bi posebno zanimljivo primijeniti ovu ideju na prozno stvaralaštvo.
Vaš savjet ?
Kao prosvjetni radnik znam koliko je teško i odgovorno davati savjete, ali glavni savjet mladima je da ulažu u svoje obrazovanje, da maštaju i sanjaju velike snove, jer snovi se ostvaruju.
