Lijepi dani već su prvukli prve ljubitelje raftinga. No dok stranci s uživanjem splavare Tarom, rafteri i trusitčki poslenici, sezonu od koje žive, dočekuju zabrinuti. Pitaju se kako da dovedu turiste kada se u mjestu Sokolovina, na regionalnom pravcu Mojkovac – Đurđevića Tara, zbog sanacije puta može proći samo u periodu od 12 do 14 sati.
“Gost koji je smješten u Mojkovcu ili Kolašinu, može da dođe do Tare za nekih sat, ali recimo, kako da se vrati, da ide na Šavnik, Žabljak, Nikšić, Podgorica, treba mu 5 do 6 sati, to je suludo, niko se neće opredijeliti za to. Most na Tari je drugo najposjećenije mjesto u Crnoj Gori, koliko ljudi tuda dođe samo zbog mosta i oni treba da se ograniče samo na 2 sata”, kazao je predsjednik udruženja raftera i stanovništa NP “Durmitor” Veljko Ostojić.
Sve to, dodaje Ostojić, direktno ugrožava i više stotina zaposlenih u dvadesetak frimi koje žive od Suze Evrope.
Tarom se spustilo oko 28.000 turista, to vam sve govori. Trećina ih je sigurno došla tim putnim pravcem, a da ne pričamo koliko osoblja radi, na štandovima, restoranima, kampovima i koji dolaze iz tog pravca, koliko je dobavljač roba. Znači potpuno smo ugroženi ovim problemom Sokolovine”, dodao je Ostojić.
Prve grupe posjetilaca već su osjetile užitak splavarenja Tarom. No u Udruženju žabljačkih raftera sa zebnjom dočekuju glavni dio sezone. Regionalni put Mojkovac-Đurđevića Tara, zbog radova u mjestu Sokolovina, otvoren je svega dva sata dnevno, što bi im, kažu, moglo potpuno uništiti kratku turističku sezonu od koje žive tokom čitave godine.
