Svijest o društvenom obrazovanju predstavlja svijest bića o njegovoj ulozi i djelovanju u društvu. Da bi bilo ko od nas mogao uopšte da razmišlja o svom „mjestu pod suncem“, morao bi prvenstveno biti svjestan sebe, odnosno svojih kvaliteta i moći.
Koliko su žene uopšte svjesne svega što znaju i mogu, uveliko zavisi od okruženja u kojem odrastaju. Konvencionalne sredine, poput one u kojoj živimo, često u prvi plan stavljaju neke društveno prihvatljive vrijednosti, te time i usmjeravanje sopstvenog razvoja u tim pravcima.
Kada je u pitanju formalno, pa u neku ruku i neformalno obrazovanje, često se nailazi na kontekste koji veličaju žensku snagu u porodičnim, prije svega majčinskim, ali i vrijednostima žene kao supruge, sestre i ćerke. Takođe, kada se radi o formiranju osobina, u odrastanju žene se njeguju vrijednosti kao što su marljivost, vjernost, poslušnost, požrtvovanost…Sve ovo ne bi uopšte bilo sporno kada se u okviru svega toga ne bi vodilo narativom ograničenja, odnosno podređivanja volje nekom, ili nečemu drugom (muškarcu). Kako živimo na tlu na kojem se vječito vodi borba između tradicionalnog i modernog, čemu se nekad tradicionalnog bez pokrića grčevito držimo, a onda se (gle čuda), i modernom bez logičnog objašnjenja znamo prikloniti, zbunjenost je nešto što je, u najmanju ruku, očekivano.
Ono što se kod mladih djevojaka prvo primjećuje, kao odraz ove zbunjenosti, je izraženo odsustvo svijesti kada su u pitanju sopstvene sposobnosti. Kako se kreću u krugovima u kojima se, uglavnom, naglašava, odnosno ispravlja ono što se ne zna, a jako malo forsira, odnosno razvija ono što se već zna, onda i ne mogu da uspostave pravce sopstvenog djelovanja u društvu.Takođe, ono što se ovdje dešava kao nuspojava, je i osjećaj krivice ukoliko se svijest ne formira na način koji je društveno prihvatljiv.
Iz pitanja o društvenom obrazovanju, slijedi i pitanje o finansijskom. Koliko se žene u svom odrastanju forsiraju da budu finansijski nezavisne? Da li im je, uslovno rečeno, važnije pitanje „dobre udaje“ od pitanja finansijske nezavisnosti, i koliko su ova dva parametra, koja uveliko određuju život, u direktnoj vezi jedan sa drugim? Da li bi, možda, udaja trebala da bude isključivo stvar ljubavi, a finansijska nezavisnost – uslov za ličnu slobodu i donošenje odluka?
Mislite o tome. Radimo na kreiranju nove stvarnosti, odnosno podsticajnog okruženja koje će dovesti do prosperiteta društva, umjesto ograničavajućeg, koje nas samo usporava i unazađuje.
