Johana, trans žena, osnivačica je Johana Maturana Fondacije, organizacije koja promoviše prava LGBT populacije i ljudska prava u Choco Departmentu u Kolumbiji. Ona naglašava potrebu da finansijska sredstva dođu do lokalnih zajednica i da zajednice moraju oblikovati humanitarne akcije.
“Oružani sukobi su nam donijeli puno očaja, tuge i agonije. Kao žena i kao dio raznovrsne populacije, raseljavanje je na nas puno uticalo i jer naši vršnjaci su morali da napuste svoje teritorije i da se presele u druge gradove. Ne možemo razgovarati o post-konfliktnim situacijama, kada zaista ne postoji tako nešto. Mi smo još uvijek u ratu.
Kada smo stvorili organizaciju prije pet godina, morala sam da koristim svoje resurse. U Kolumbiji postoji puno organizacija koje promovišu ljudska i LGBT prava, na nacionalnom i tertorijalnom nivou, ali je neophodno da imaju resurse. Međunarodna saradnja mora da stigne do tih teritorija i da napravi pravu procjenu. Moramo biti sigurni da novac stiže u ruke organizacija koje rade sa ljubavlju i entuzijazmom.
Takođe, na teritorijama se mora razgovarati sa ljudima iz zajednice da bi se postigao konsenzus. Na ovaj način zaista možemo početi da zatvaramo jaz nejednakosti za žene, djecu, starije osobe, LGBT zajednicu i za one koje žive sa invaliditetom. Pozivamo donosioce odluka da dođu i da se sami uvjere u poterebe Choco Departmenta i na svakoj drugog teritoriji Kolumbije.
Želimo da budemo prepoznate kao raznovrsne žene i kao LGBT osobe koje zaista uvode promjene i transformacije u našim zajednicama. Napredovali smo u mnogim stvarima, kao za jednakost u brakovima i prava trans ljudi da mijenjaju svoja imena i polove, ali to nismo postigle same- izgradili smo to sa cijelim ženskim pokretom. Zajedno gradimo mir i jednaka prava na svakoj od naših teritorija.”
Ova priča je napisana na osnovu intervjua Johane Maturane za “Ko drži mikrofon”, seriju video snimaka koji uključuju lokalne žene i ženske organizacije pogođene krizom, kao dio istraživačkog projekta UN za žene, koji je finansirala američka vlada. Na Svjetski humanitarni dan, Maruranine riječi nas podsjećaju na kritički rad lokalnih organizacija koje se zalažu za ravnopravnost polova u kriznim situacijama. Njihovo vođstvo, glas i iskustvo moraju oblikovati humanitarnu akciju.