Japanska poslovica kaže: “Niko od nas nije pametan toliko koliko svi mi zajedno”. Nedavno, u jednom intervju, upitana sam koje karakteristike najviše cijenim kod ljudi s kojima poslovno sarađujem. Istakla sam da pripadam kolektivu koji čine žene različitih generacija, religijske pripadnosti, životnih uvjerenja, stavova i da je izvor naše snage nepresušan iz razloga što pažnju poklanjamo osnovama – kvalitetnim međuljudskim odnosima i sinergičniom nastupu.

Budući da kvalitetno funkcionisanje u savremenom društvu zahtijeva sagledavanja pojava iz različitih uglova, za ovonedeljnu temu SINERGIJA, birala sam sagovornice različitih profesija.

 Za portal Preduzetnica.me na spomenutu temu mišljenje iznose tri interesantne žene – izvršna direktorica nevladine organizacije “Sigurna ženska kuća” Ljiljana Raičević iz Podgorice, generalna direktorica kompanije “ČIP sistemi”, kreatorka i realizatorka brenda “Hobby Art Centar” Adisa Tufo iz Sarajeva i profesorica u Ekonomsko – trgovinskoj školi u Prijepolju i kolumnistkinja portala Preduzetnica.me Selma Hurić.

LJILJANA RAIČEVIĆ

“Kada se ljudi poštuju, postoji povjerenje koje vodi ka sinergiji, međuzavisnosti i dubokom poštovanju. Obje strane donose odluke i odluke na osnovu onoga što je ispravno, što je najbolje, ono što se najviše vrednuje” (Blaine Lee).

Međusobna saradnja je jako važna. Ona je uglavnom i ključna za uspjeh, kako u poslu tako i u međuljudskih relacijama u privatnom životu. Konstatovala bih da sinergija funkcioniše, između ostalog, po principu Poštovanje – Razumijevanje – Uvažavanje. Prema Vašem dosadašnjem iskustvu, koju prepreku je bilo najteže savladati da bi se dobilo sinergično okruženje?

Prije skoro 30 godina, na jednom skupu sindikalista Medicinskog zavoda, predstavila sam ideju o projektu koji je bio inovacija “banka pomoći”, a uključivala je rad velikog broja osoba. Strijepila sam hoće li projekat uspjeti baš zbog angažovanja ljudi različitih godina, obrazovanja i interesovanja. Zamolila sam prijateljicu za uvodnu riječ. Nakon nje, prozivala sam osobe s pozitivnom energijom da pričaju kako bi atmosfera bila vesela i puna optimizma.

Projekat se održao sve do moje penzije.Od tada, instinktivno znam da kvalitetna saradnja sa dobrom idejom vodi ka uspjehu, da se stvari moraju neprestano kretati, bez zastajkivanja. Od važnosti je stvarati tim koji će podržavati jedni druge, ne samo radom nego i novim idejama. Treba tražiti ljude koji imaju snove i vole da rade u kolektivu. Uvijek imam ideja, znam da se mnoge dobre stvari pokreću od jedne osobe, ali ona ne može sama. Mora imati nekoga ko će raditi stvari koje se njoj ne dopadaju, opterećuju je i usporavaju. To je dobra organizacija posla, a tako funkcionišu i porodice.

Veličnost čovjeka nije u koliko bogatstva stiče, već u njegovom integritetu i sposobnosti da pozitivno utiču na one oko sebe” (Bob Marley). Međutim, da bi bili sposobni da pozitivno utičemo na one oko sebe prvo moramo biti u skladu s sobom, a to zasigurno zahtijeva marljiv rad, zar ne?

Sinergija u društvu, kolektivu ili porodici se uči. Neko iz porodice mora da nauči ostale članove o značaju sinergije. Nekada žene to znaju instinktivno – jedne je majka naučila, drugi su vidjeli u kući kako ona djeluje, a u poslednje vrijeme aktuelne su radionice koje se bave tom vrstom edukacija. Ovdje nije riječ o kompromisu koji je uvijek na štetu žene. U pitanju je dobro i pozitivno okruženje koje stvara porodicu za koju kažu da je “zdrava”.

Razumijevanje i podršku dobila sam od ljudi od kojih se nijesam nadala da će je pružiti.To su uglavnom bili muškarci. Kada sam registrovala SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja trebalo mi je 16 ličnih karata. Željela sam da prve osnivačice budu žene, moje drugarice.Tada sam trebala da pokažem talenat govorništva odnosno da objasnim i prezentujem ono što sam zamislila. Naravno da sam se obratila osobama kojima treba objasniti zašto daju potpis, a to su bile dobre i pozitivne osobe. Podrška i razumijevanje tadašnjeg gradonačelnika i odbornika je takođe dobijena sa žarom ispričanom pričom o velikom dobitku za žene koje imaju problema u parodici. Dakle, prve edukacije su bile protkane mojim snovima koje sam uspjela da prenesem na veliki broj osoba i taj se krug širio.

Za kraj, kako da sinergija nastavi da živi?

Uz optimizam da je sve moguće, naravno uz mnogo truda. Tu bajku stvaranja, radosti davanja i podrška koja je potrebna mnogima, ove godine prosvaljamo s 20 godina od otvaranja skloništa.Pomoć je mnogima bila neophodna, a i stvaranje kruga podržavaoca je svakim danom sve širi. Svakog jutra se potrudim da mi dan počne sa osmijehom, dobrom pjesmom i pozitivnim mislima. Jutarnju kafu pijem uz kompjuter slušajući dobru muziku. Ne dam da mi loše vijesti poremete započeti dan. Znam da će loših priča i suza biti u toku dana, ali ih odlažem dok se ne nakupim dovoljno pozitivne energije.

ADISA TUFO

Kada se ljudi poštuju, postoji povjerenje koje vodi ka sinergiji, međuzavisnosti i dubokom poštovanju. Obije strane donose odluke i odluke na osnovu onoga što je ispravno, što je najbolje, ono što se najviše vrednuje (Blaine Lee).

Međusobna saradnja je jako važna. Ona je uglavnom i ključna za uspjeh, kako u poslu tako i u međuljudskih relacijama u privatnom životu. Konstatovala bih da sinergija funkcioniše, između ostalog, po principu Poštovanje – Razumijevanje – Uvažavanje. Prema Vašem dosadašnjem iskustvu, koju prepreku je bilo najteže savladati da bi se dobilo sinergično okruženje?

Čovjek je društveno biće, a ljudi su tako različiti. Niti može sam, niti može sa drugima. Mala djeca su sebični ljudi, sve bi za sebe i uglavnom su tvrdoglavi u tim nastojanjima. Vremenom uče živjeti u okruženju sa drugarima i prolaze različite faze socijalizacije. Kroz razne vrsta saznanja upoznaju i sebe. Uspostavljaju različite partnerske odnose. Počinju i problemi jer nastoje druge ubijediti u svoje stavove. Iz toga se rodi potreba da se sve to prevaziđe i u svakoj civilizovanoj zajednici se desi sinergija.

Ljudi nauče da poštuju tuđa mišljenja, stavove, uvjerenja, da bi i sami bili poštovani. Dvoje ljudi mogu gledati istu stvar, a ne vidjeti isto. Razlog je što situacija koju gledaju, dok dopre do svih perceptora u mozgu koji će je pretvoriti u sliku, prođe kroz čitav niz filtera: iskustvo, uvjerenja, predrasude, navike, religija, tradicije, predubjeđenja… Dakle, neće isto vidjeti, misliti, ali će uvažavati i poštovati mišljenje onog drugog.

Veličnost čovjeka nije u koliko bogatstva stiče, već u njegovom integritetu i sposobnosti da pozitivno utiču na one oko sebe (Bob Marley). Međutim, da bi bili sposobni da pozitivno utičemo na one oko sebe prvo moramo biti u skladu s sobom, a to zasigurno zahtijeva marljiv rad, zar ne?

Da, neprekidan rad na sebi. Mnogo učenja i čitanja, ali prvenstveno mnogo razmišljanja i svakodnevni izlasci iz zone komfora. To nije jednostavan zadatak. Kada putujemo u vlastiti nutrinu itekako nailazimo na stvari koje nam se ne dopadaju, koje treba odbaciti, profiltrirati, otpakovati pa ponovo procesuirati.

Upoznati sebe nije jednostavno, ali je moguće i prelijepo je. Skidajući sloj po sloj otkrivamo snage i slabosti. Otkrijemo da smo biće sa gotovo neiscrpnim mogućnostima za uspjeh i rast. S druge strane, upoznajući vlastite slabosti postajemo svjesniji svoje ljudskosti i više saosjećamo sa drugim ljudima. Tek tada možemo pričati o istinskoj sinergiji, međusobnom nadopunjavanju snaga, rastu i prosperitetu jednog društva ili šire zajednice.

Za kraj, kako da sinergija nastavi da živi?

U nama, u svakome od nas na neki drugačiji način. Sinergija je organ unutar osobe, koji funkcioniše u savršenom skladu; sinergija duše i tijela, koji su dio istog sistema. Sinergija unutar porodice, društva, šire zajednice, država… Ako nema bilo koje od tih sinergija, onda nastaje bolest, razvod, nemiri ili neka još teža kriza. Nema života ni budućnosti bez sinergije, ona naprosto mora da živi.  

SELMA HURIĆ

“Kada se ljudi poštuju, postoji povjerenje koje vodi ka sinergiji, međuzavisnosti i dubokom poštovanju. Obje strane donose odluke i odluke na osnovu onoga što je ispravno, što je najbolje, ono što se najviše vrednuje” (Blaine Lee).

Međusobna saradnja je jako važna. Ona je uglavnom i ključna za uspjeh, kako u poslu tako i u međuljudskih relacijama u privatnom životu. Konstatovala bih da sinergija funkcioniše, između ostalog, po principu Poštovanje – Razumijevanje – Uvažavanje. Prema Vašem dosadašnjem iskustvu, koju prepreku je bilo najteže savladati da bi se dobilo sinergično okruženje?

S obzirom na prirodu poslova kojima se bavim, kako onog u školi tako i onih vezanih za aktivizam, često funkcionišem u timovima. Srednjoškolce o značaju sinergije učim kroz vježbe s akcentom na zajedničko djelovanje. Želim da sami zaključe da sve što rade ili ne rade ima uticaj na okruženje. Takođe, nastojim da shvate da je u skoro svakoj situaciji simuliranoj na času, bitno osjećati se dijelom zajednice.

Ograničenja na koja nailazim su nesvjesnost mladih bića o posledicama svega što kažu ili urade. Često je to i težnja ka prosječnosti i “uljuljkivanju”. Moj aktivizam najviše se vezuje za borbu za ženska prava, a tu je sinergija nasušna potreba. Umrežavanje žena različitih grupacija, kako bi međusobno učile jedna od druge, vodi ka njihovom osnaživanju.

“Veličnost čovjeka nije u koliko bogatstva stiče, već u njegovom integritetu i sposobnost da pozitivno utiču na one oko sebe” (Bob Marley). Međutim, da bi bili sposobni da pozitivno utičemo na one oko sebe prvo moramo biti u skladu s sobom, a to zasigurno zahtijeva marljiv rad, zar ne?

Ukoliko se svakodnevno usavršavamo i radimo na sebi, rezultati ne izostaju. Recimo, da bi bili dobar pisac/spisateljica, pretpostavka je da morate čitati. Da biste bili dobar novinar/ka, i svojim djelovanjem uticali na društvo, morate istraživati. Da bi bili dobar preduzetnik/ca, i svojim prihodima doprinijeli povećanju BDP-a, svakodnevno treba pratiti zahtjeve tržišta. Suštinski, sve kreće od volje i opet se zaokružuje tom istom voljom.

Kolumnama, koje pišem za portal Preduzetnica.me, pokušavam da ukažem na značaj uspostavljanja rodne ravnopravnosti kao osnovnog temelja zdravog društvenog mehanizma. Zajedno, sa dragim koleginicama na portalu, nastojim da pisanom riječju otvorim ovo pitanje kao preduslov daljeg društvenog razvoja.

Za kraj, kako da sinergija nastavi da živi?

Povećanje empatije, liječenje sujete, izdizanje iznad situacija koje banalizuju društvenu stvarnost i usporavaju napredak, pretpostavke su društva čiji se prosperitet zasniva na sinergetskom efektu. Iako se možda čini da smo još uvijek daleko od ovoga, ipak se pronađe vrlo osviješćena grupa ljudi.

U školi, to su često akcije koje organizujem u saradnji sa Kancelarijom za mlade, a jedna od novijih je bila kolektivno čišćenje obale naše rijeke. U pomoć su nam pritekli ekološka sekcija, sportski klub, kao i jedna lokalna proizvodna kompanija. Zajedničkim djelovanjem učinili smo nešto lijepo za grad, što je istovremeno izazvalo i osjećaj ličnog zadovoljstva.

Podijeli

O Autoru

Milanka Ćorović

Novinarka, kolumnistkinja, portparolka udruženja preduzetnica Crne Gore i urednica portala Preduzetnica.me, rođena Podgoričanka, bira teme i piše članke koji nas podsjećaju da su "istinske vrijednosti isključivo one koje odgovorno i marljivo gajimo u sebi“ i da je kontinuirani rad "najveća životna investicija“. Vječita zaljubljenica u prirodu, pisanu, a i datu riječ.

Ostavite Komentar

*pročitajte pravila komentarisanja