Ono što sam naučila, je da ono što bi trebalo biti moje doći će, ono što je trebalo da bude doći će na svoje mjesto, ono što je ispravno će se osjećati ispravno i neću ga morati prisiliti.

Istina je da život ne ide uvijek prema našem planu. Imaćemo trenutke gdje je sve naizgled savršeno, a onda će se katastrofalno raspasti. Mi ćemo biti s kim mislimo da će trajati zauvijek, a onda ćemo bespomoćno gledati kako se odnos raspada. Ustaćemo, a onda ćemo pasti. A onda ćemo, vremenom opet ustati.

Ali u svim tim trenucima ne možemo imati odgovore na sva pitanja u našim glavama. Ne možemo razumjeti šta se događa, gdje bismo trebali ići, šta bismo trebali učiniti svakog sledećeg trenutka. Ne možemo znati što je dobro ili naše da zadržimo.

Samo se moramo pouzdati – višoj moći, svemiru, sebi. Moramo nastaviti dalje. Moramo znati da ono što namjerava biti u našem životu pronaći će put prema nama ili nam se vratiti. Čak i ako se to ne dogodi na našoj vremenskoj skali.

Odnosi će nestati jer stvaraju mjesta za prave ljude. Ljubav će nestajati, jer ta osoba nije trebala biti sa nama zauvijek. Poslovi će propasti kako bi stvorili nove mogućnosti. Planovi će se potpuno promijeniti jer ne bi trebali biti zaglavljeni na jednom mjestu.

Kada se te stvari događaju, možda ćemo se uplašiti. Osjećaćemo da se cijeli svijet raspada. Možemo plakati, vrištati, ljutiti se, sumnjati u našu vjeru, biti ljuti na Boga – ali istina je da ponekad ono što volimo najviše pada, tako da nešto bolje može doći. Ponekad molitve nisu uslišene jer je nešto lijepo na putu.

Ne moramo se nervirati. Ne moramo razmišljati. Ne moramo provoditi naše dane u stalnoj agoniji, pitajući se činimo li nešto loše, da li smo dobra osoba, jer želja nije ostvarena.

Jer ništa od toga nije istina.

Moramo znati koliko vrijedimo, a ipak uvijek težiti da budemo osoba koja zaslužuje biti srećna. Moramo nastaviti, nastaviti vjerovati da će dobre stvari doći, sačuvati svjetlo i pozitivnu energiju.

Moramo znati da mi uvijek nećemo imati odgovore, ali to ne znači da smo u ovome sami. Moramo shvatiti da život neće imati smisla ili slijediti naš plan, ali to ne znači da nećemo pronaći ono što tražimo.

Ono što će doći – ljudi, prilike, radna mjesta, strasti, nada –  naći će nas kada je pravo vrijeme, kada namjeravamo imati, kad smo spremni prihvatiti i koristite blagoslove.

Ne moramo se boriti protiv njega. Ne moramo žuriti. Ne moramo živjeti u stalnom mjestu stresa ili tjeskobe. Jednostavno moramo pustiti, stvoriti prostora, imati povjerenje. I dopustiti ono što je naše da nas pronađe.

Podijeli

O Autoru

Marina Radonjić

Marina Radonjić je 42-godišnji akademik turizma iz Podgorice. Posjeduje 20 godina radnog iskustava iz oblasti turizma, prodaje i konsaltiga u radu sa nekretninama, marketing-a i event management-a. Trenutno radi kao copywriter za lokalne i inostrane platforme. Veliki je ljubitelj, planinarenja, putovanja i pilatesa.

Ostavite Komentar

*pročitajte pravila komentarisanja