Kada bi naučili da slušamo sebe… Kakva bi to revolucija bila. Kako bi bilo dobro da se odvažimo i poslušamo sebe. Kako bi dobro bilo izaći iz poznatog i otići u nepoznato.

Hodati naprijed i ne dozvoliti da strah upravlja našim koracima. Otići dalje od svih udaljenosti koje smo vidjeli. Pokušati shvatiti u razumjeti život.

I samo upoznavanje života je jedno veliko putovanje. Znati da kad više ne možemo ići istim putem, mi treba da promijenimo put. Ono što želimo da dobijemo mi treba i da damo. To je tako…

A većina je kukavica da, da… Škrtice… Samo bi da uzmu a ništa za uzvrat da daju. To ne može tako. Sve je razmjena. Realnost se mijenja. Sve se mijenja.

Kada bi slušali sebe, usudili bi se da započnemo promjene u svom životu. Naučili bi da prihvatimo neočekivano, da priznamo da ne znamo. Da pitamo, da pokušamo… Usudili bi se da krenemo na put… Svoj put… Usudili bi se da izađemo iz svojih lažnih, ušuškanih života.

Usudili bi se da izađemo iz iluzije stabilnosti. Usudili bi se da se suočimo sa realnošću.

Život nije slika. Život nije statičan. Život su koraci… Koraci naprijed. Život je promjena. Život su i greške. Greške koje nas uče. Greške koje ne smiju da nas zaustave u našem letu. Svi mi imamo svoja krila…

I ne mora niko razumjeti naš let… ne smije ništa da nas zaustavi. Ne smije niko da nas da zaustavi. Jer svi mi letimo za sebe. Svako sa svojim krilima…

Kada bi naučili da slušamo sebe i da njegujemo svoje misli. Da imamo misli koje će da nas griju. Misli koje će da obasjavaju nas i sve oko nas. Misli koje će oko sebe širiti samo dobrotu i ljepotu. A to je nešto, što niko ne može da nam ukrade. Naše misli…

Kada bi naučili da slušamo sebe… Shvatili bi da je najvažnije ono što se događa u nama. Da je najvažniji naš unutrašnji svijet i put kojim naš um putuje. Sebe sa sobom moramo uvjek nositi. Od sebe pobjeći ne  možemo. Naše unutrašnje putovanje nikada nema kraja.

Zato, naučite da slušate sebe! Naučite da slušate sebe… Vaša duša će vas iznenaditi odgovorima koje ćete dobiti. Daa… Još ovo… Znam da ima onih koji više vole da žive u mraku. Svjetlost je previše bolna za njih… Tanka je linija između jave i sna… Između onoga što želimo i realnosti…

Eeeh… Kada bi naučili da slušamo sebe.

Podijeli

O Autoru

Marina Radonjić

Marina Radonjić je 42-godišnji akademik turizma iz Podgorice. Posjeduje 20 godina radnog iskustava iz oblasti turizma, prodaje i konsaltiga u radu sa nekretninama, marketing-a i event management-a. Trenutno radi kao copywriter za lokalne i inostrane platforme. Veliki je ljubitelj, planinarenja, putovanja i pilatesa.

Ostavite Komentar

*pročitajte pravila komentarisanja