Ženstvenost, kao osobina, često nameće određena pravila po kojima žene osjećaju da „moraju“ da funkcionišu. Često im se i zamjera, ukoliko željenu šabloniziranost zamijene sopstvenom ličnošću – bivaju etiketirane, a nerijetko dovedene u neprijatne situacije.

Jedan od revolucionarnijih pokreta u istoriji bio je onaj kada su žene počele da nose pantalone. Povod za ovako nešto bila je, zapravo, potreba žena da nose udobnu odeću dok voze bicikl. Ovo se dogodilo krajem 19-og vijeka, i naišlo je na šok i nevjericu. Mnogi i dan danas pantalone smatraju isključivo muškim odijevnim predmetom. Iako je potreba za ovim bila vrlo praktična, ispostavilo se da je ovako nešto imalo mnogo više značenje u podizanju svijesti o rodnoj ravnopravnosti.

Korseti su takođe vremenom izbačeni iz upotrebe, takođe iz praktičnih razloga. Zapravo, oslobađanje od njih značilo je oslobađanje nekih mnogo jačih stega, kojima su žene u to vrijeme itekako bile pritisnute.

How to Dress in Business Formal Work Attire

Žena u odijelu, pantalonama, ili bilo kojem drugom odijevnom predmetu koji se kategoriše kao muški, često bude stavljena u određeni okvir. Iako „odijelo ne čini čovjeka“, ono zapravo predstavlja onaj dio ličnosti koji, uz sve ostalo, jasno predstavlja drugima sliku o nama samima. Ako žena želi da nosi pantalone, šorc, ili sako, bilo iz razloga što joj je udobnije dok vozi bicikl hoda, ili vodi poslovni sastanak, onda to o njoj šalje poruku da joj je od izgleda njene odjeće, bitnija praktičnost iste. Ili da, možda, lepršave, svilene haljinice, jednostavno, nisu njen izbor.

Pitanje odijevanja žena zapravo ima mnogo dublje značenje – one njime pokazuju izraz svoje slobode i donošenja odluka. Iako djeluje nevjerovatno, zaista se i u 21. vijeku i dalje priča o tome „ko nosi suknju a ko pantalone“, i na taj način formiraju društvene i porodične uloge. Kada se govori o rodnoj ravnopravnosti uopšte, često se stiče pogrešan utisak o tome da žene hoće „da budu jednake“ sa muškarcima, da hoće da rade „muške“ poslove itd. Upravo je početak nošenja pantalona od strane žena, jedan od dokaza da se na nekim stvarima insistira radi opšteg dobra, konformiteta, ili udobnosti. Rodna ravnopravnost je ideja jednakih mogućnosti – da na trku biciklima svi idemo u pantalonama, a da pobijedi najbolji.

Preduzetnice su dame u odijelu, koje često zbog raznih „formi“ svojih odijela, bivaju stavljene u neravnopravan položaj. Ipak, istrajavaju u trci, a nerijetko i pobijede.

Podijeli

O Autoru

Selma Hurić

Selma Hurić rođena 1984. godine u Prijepolju. Po vokaciji profesorica, po opredeljenju feministkinja, iz ljubavi kolumnistkinja. Borbu za ljudska prava smatra dužnošću, odgovornost prema prirodi i društvu imperativom postojanja. Vječito zaljubljena u prirodu, planinarenje i čitanje. Vjeruje da je mašta nadahnuće života.

Ostavite Komentar

*pročitajte pravila komentarisanja