U trci sa vremenom, niko nema šansu da odnese pobjedu. Ipak, ta se trka svakodnevno vodi, od strane oba pola, a za ženski se slobodno može reći da se vodi intenzivnije.

Ideali ljepote, koje nameće savremeno doba, znaju od žena tražiti određene vrste ponašanja koje ih, u najmanju ruku, iscrpljuju, kako fizički tako i psihički. Dok muškarci sa godinama „dobijaju na šarmu“, žene pokušavaju raznim prirodnim i neprirodnim metodama da sačuvaju mladost, da je konzerviraju, mumificiraju. Takođe, dok muškarci vrlo opušteno nose svoje pivske stomačiće i brade od tri dana, žene se iscrpljuju u teretanama i fitnes salama, i hrane se isključivo vodom i čajevima.

Instant vrijeme, u kojem je sinonim za sreću isključivo selfi na instagramu, učinilo je da ljudskom biću najmanje bude bitno kako je, a najviše kako izgleda i kakvu sliku o sebi šalje drugima. Razvijanje i usavršavanje sebe, kojem svi u prirodi težimo, ne bi trebalo da podrazumijeva težnju ka idealima koje nam nameće društvo, već ka kreiranju najbolje verzije sebe u svakom smislu. Ipak, ono što se svakodnevno događa je da se svi više takmiče jedni s drugima, da imaju više, izgledaju bolje, nose skuplje…Bez razmišljanja o tome šta u suštini jesu, ljudi su se, a pogotovo žene, fokusirali isključivo na to kako da budu bolji od drugih, umjesto da budu što bolja verzija sebe.

Veza sa samim sobom, odnosno duhovni balans koji nam je neophodan da bi mogli da funkcionišemo kao bića, nešto je što se sve više gubi, kako se ovo prvo razvija. U osnovi ljudskih odnosa bi trebala da bude komplementarnost, a ne konkurentnost, kako bi jedni druge nadopunjavali, a ne međusobno se takmičili. Za tako nešto potrebno je, na prvom mjestu, osluškivati sebe, spoznati sopstvene potrebe i htjenja, usavršavati sebe i spolja i iznutra, kako bi naše sociološke i antropološke uloge imale smisla. Umjesto što se ide ka postajanju nečega što je društvo vještački proizvelo, nametnulo ga i postavilo kao standard i mjerilo za ono što treba biti, bolje bi bilo okrenuti se sebi i na taj način živjeti život.

Ovo, pak, treba shvatiti kao kontinuiran, cjeloživotni proces. Mnogima je to teško, jer je ovo vrijeme u kojem je moderno i poželjno da se stvari mijenjaju preko noći. Da se bude „faca“, da se „dobro snalazi“, da se „ima veza na vrhu“ i sl..Teško je i zbog onih kojima je borba u prvim redovima najvažnija, koji gaze preko drugih ljudi samo i isključivo zarad toga, jer sebe smatraju važnima jedino ako su prvi i imaju sve. To su oni zbog kojih je kupovina fakultetskih diploma postala skoro normalna stvar, oni koji rade po dva posla dok neko ne radi nijedan, oni koji uzimaju bez pitanja i još se time i hvale. Zbog njih su, zapravo, i ideali i standardi kojima društvo bilo šta mjeri, upravo takvi kakvi jesu.

 

Podijeli

O Autoru

Selma Hurić

Selma Hurić rođena 1984. godine u Prijepolju. Po vokaciji profesorica, po opredeljenju feministkinja, iz ljubavi kolumnistkinja. Borbu za ljudska prava smatra dužnošću, odgovornost prema prirodi i društvu imperativom postojanja. Vječito zaljubljena u prirodu, planinarenje i čitanje. Vjeruje da je mašta nadahnuće života.

Ostavite Komentar

*pročitajte pravila komentarisanja