Napolju je tišina…nadovezujem se na nju tako što puštam klasiku i prepuštam se pisanju…Zapravo, razmišljanju o načinima kako da se ova pošast, u vremenu kada nikome, ali apsolutno nikome, nije lako, prevaziđe.

Kažu da je korona virus najviše okidač za probleme ljudi sa mentalnim zdravljem. Ovo se događa iz više razloga: fokus u razmišljanju se sa življenja prebacuje na preživljavanje, manje je društvenih aktivnosti i javlja se usamljenost, pokreće se osjećanje beznadežnosti i očajavanje, povišena je zdravstvena anksioznost, snižena je finansijska sigurnost i sigurnost zaposlenja, u karantinu je teže skrenuti pažnju da već postojećih problema sa mentalnim zdravljem…

Ovo se sve, naravno, može dogoditi i ljudima koji su psihički stabilni. Razlog za to je najviše panika, strah, osjećaj bespomoćnosti jer se događa nešto što nije u moći ljudske kontrole. Ipak, mnogi su uzrok ove pošasti objasnili potrebom prirode da se odmori, prevelikom eksploatacijom prirodnih resursa od strane kapitalizma, užurbanošću i konstantnom jurnjavom za uspjehom, pa samim tim i pojavom mentalnih bolesti.

Zar nije onda možda došao momenat da se okrenemo sebi samima, da apele i mjere vlasti širom svijeta da ostanemo kod kuće i ne komuniciramo ni sa kim bez preke potrebe, shvatimo kao glasnike preko kojih nam ta ista priroda poručuje da joj treba odmor od nas, a nama samima vrijeme u kojima ćemo se sa sobom suočiti, i uvidjeti ko smo u stvari, i da li smo zapravo to što jesmo?

Резултат слика за high thinking career pictures high resolution

Za većinu mentalnih bolesti se, statistički gledano, kao razlog navodi „pogrešan život“, odnosno dolaženje do one tačke u životu kada čovjek shvati da je odabrao životni put koji nije bio put njegovih/njenih aspiracija i afiniteta, već sticaj okolnosti pod kojim je naveden/a na određene izbore. Tada se javlja neka vrsta „oportunitetne panike“, koja zapravo predstavlja svojevrstan očaj zbog propuštenih prilika u životu, koja često za poslijedicu ima mentalno oboljenje. Statistika takođe kaže da su žene sklonije depresiji, pogotovo u godinama života kada se približavaju, ili su već, u klimaksu, što je često uzrokovano navedenim. Odluke koje su donešene kao poslijedica odgovarajućih okolnosti u datom trenutku, kao što su izbor zanimanja, zaposlenja, mjesta u kojem će se živjeti i sl., u dosta slučajeva se u se pokazale kao pogrešne, pogotovo kada su žene u pitanju, jer su, realno, manje u mogućnosti da biraju.

Vrijeme koje od nas zahtijeva da se, maltene, skoro u potpunosti distanciramo od drugih ljudi, može biti idealno vrijeme u kojem ćemo preispitati životne odluke koje su naše bivstvovanje određivale do sada. U dopisivanjima i telefonskim razgovorima sa bliskim osobama, čujem da se iz podruma vade šivaće mašine, prepravlja neka stara odjeća i šije nova, naručuje daš masa za vajanje i nastaju neki divni novi predmeti, opremaju potkrovlja sa dugo prikupljanim tehničkim sredstvima za mini-muzička studija, nastavljaju pisati davno započete knjige, ručno se pravi nakit, broševi i ukrasi…Sve su to neki duboko zakopani talenti, koji su tavorili ispod nekih, okolnostima nametnutih poslova i svakodnevice, koja je izazivala osjećaj tjeskobe u ljudima i proizvodila neke turobne osjećaje.

Zar onda nije bolje da prestanemo da paničimo i strahujemo kako ćemo se razboljeti, da se saberemo i poslušamo apele, odnosno ispoštujemo mjere koje vlasti svakodnevno donose i time svedemo mogućnost sopstvene i  bolesti najbližih na najmanju moguću mjeru, a da se istovremeno okrenemo sebi, da vidimo kuda smo i da, kada se sve ovo završi, svi zajedno, pročišćeniji i odgovorniji, krenemo da se dižemo iz pepela u kojem se nalazimo? Jer neće biti lako, a poslijedice će osjećati cijelo društvo.

Tišina napolju se savršeno uklapa sa klasikom. Vjerovatno ću i posle ovog teksta nastaviti da pišem. Budite mi zdravi i volite sebe i svoje bližnje, a prije svega odgovorni i disciplinovani.

Borimo se protiv ove pošasti zajedno 😉.

 

Podijeli

O Autoru

Selma Hurić

Selma Hurić rođena 1984. godine u Prijepolju. Po vokaciji profesorica, po opredeljenju feministkinja, iz ljubavi kolumnistkinja. Borbu za ljudska prava smatra dužnošću, odgovornost prema prirodi i društvu imperativom postojanja. Vječito zaljubljena u prirodu, planinarenje i čitanje. Vjeruje da je mašta nadahnuće života.

Ostavite Komentar

*pročitajte pravila komentarisanja