Seoski poslovi oduvijek su se smatrali vrlo teškim, bilo da se radi o obradi zemlje, uzgoju biljnog i životinjskog svijeta, preradi sirovina dobijenih uzgojem i sl…U tim poslovima, žene su, vrlo često, glavni pokretači i inicijatori svega, počev od onih „teških“ pa do najdetaljnijih radnji. Uz sve to ide i briga o kući i djeci, koja je, za razliku od poljoprivrednih poslova, ona vrsta koju isključivo odrađuju žene, bez ikakve mogućnosti da se i u okviru nje izvrši podjela.

Ipak, iako je vrlo očigledno da žene na svojim leđima nose veći dio tereta i odgovornosti koje podrazumijevaju seoski život, jako je mali, gotovo da ga i nema, broj onih domaćinstava koja su u vlasništvu žena. Gotovo sva se vode na njihove očeve, a kasnije muževe i braću, naravno uz njihov dobrovoljan pristanak, pa često ni priliku da se o navedenom pitanju izjasne. Iako postoji toliko tipova domaćih radinosti, u okviru kojih nastaju fantastični proizvodi koje isključivo proizvode žene, uglavnom se, na papiru, kao vlasnici istih, potpisuju muškarci.

Slikovni rezultat za žene na selu slike"

U poslijednje vrijeme se situacija počela mijenjati, ali nikako u onoj mjeri, odnosno onom brzinom, kojom bi trebala da se mijenja. Iako se žene polako osviješćuju, postaju svjesne svojih mogućnosti i potencijala, kao i nivoa odlučivanja koji im uz to i pripada; ipak, odvažnost, odnosno hrabrost ka preduzimanju adekvatnih koraka, izostaje. Razlog ovome najviše leži u nedovoljnoj podršci od strane porodice, pa i institucija, zatim nedovoljnoj ličnoj motivaciji, čiji je najveći uzrok nedostatak samopouzdanja. Faktori koji ovaj nedostatak dodatno podstiču su društveni obrasci u čijim okvirima mjesta za uspješnu ženu nema, ili ga ima vrlo malo.

S druge strane, rad žene, kao vrlo eksploatisane radne snage, u seoskim sredinama je vrlo zastupljen, u više varijanti čak i u većem procentu nego rad muškarca. Paradoks koji se ovdje javlja je i više nego jasan – iako svojim radom, umijećima i vještinama mnogo više učestvuju u stvaranju (viška) vrijednosti, ženama na selu nije dat ni dio moći odlučivanja koji im, suštinski, pripada. Ovim se nameće logičan zaključak da one predstavljaju onu snagu preduzetništva koja realno postoji, ali je u društvu vrlo neprepoznatljiva, te samim tim ne može ni biti njegov dio, što dalje implicira da ne može ni da utiče na privredni razvoj.

Ipak, imajući u vidu činjenicu da je već došlo vrijeme koje pred svako društvo postavlja nove izazove, čiji dio mehanizma u velikoj mjeri čini preduzetništvo, neke njegove postavke će morati u osnovi da se mijenjaju. Kada je u pitanju žensko preduzetništvo, koje se u širim krugovima prepoznaje kao jedan od osnovih temelja samog koncepta preduzetništva uopšte; rad žena na selu se mora prepoznati kao veoma važan resurs. Iz tog razloga je bitno učiniti sve da ove žene dobiju ono što im po pravilnoj društvenoj selekciji i pripada, a to je nivo odlučivanja u odnosu na njihov doprinos kompletnom društvenom napretku.

 

Podijeli

O Autoru

Selma Hurić

Selma Hurić rođena 1984. godine u Prijepolju. Po vokaciji profesorica, po opredeljenju feministkinja, iz ljubavi kolumnistkinja. Borbu za ljudska prava smatra dužnošću, odgovornost prema prirodi i društvu imperativom postojanja. Vječito zaljubljena u prirodu, planinarenje i čitanje. Vjeruje da je mašta nadahnuće života.

Ostavite Komentar

*pročitajte pravila komentarisanja