Iako se ponekad učini da smo kao društvo prilično odmakli na uspostavljanju rodne ravnopravnosti, na kojoj se zasniva opšti napredak, dogodi se nešto što nam da do znanja da nismo ni blizu dostizanja ovog cilja. Ovo je najviše očigledno kada žena ostvari određeni uspjeh, na poslovnom ili nekom drugom planu. Isticanje, odnosno promovisanje tog uspjeha bi trebalo da podrazumijeva naglašavanje sposobnosti, vještina, kao i faktora koji su do njega doveli, kako bi svrha toga bila motivacija osobe sličnih afiniteta da teži ka ostvarivanju istog.

Ipak, ono što se mnogo više događa je davanje akcenta tome da je uspjeh upravo ostvarila žena, kao i očekivanje divljenja zato što je ona, eventualno, prva koja je nešto tako postigla. Ovdje problem nije u toj samoj konstataciji, ona svakako mora postojati, već u tome što se ona naglašava mnogo više u odnosu na razloge samog uspjeha, što zapravo stvara konekst u kojem je žena inače nesposobna da ga ostvari, pa se eto, kada se to dogodi, neophodno naglašava njena rodna pripadnost. Ovakve stvari su možda najviše tipične za žene u nauci, kao i u biznisu. I u jednoj i u drugoj sferi, prvenstveno, brojno manje „plivaju“, u odnosu na svoje kolege muškarce, često njihove zasluge preuzimaju upravo oni, mnogo više im se dodijeljuju mjesta odgovornosti nego odlučivanja, što sve zajedno otežava ostvarivanje uspjeha, mada ga u potpunosti ne spriječava. Kada do njega, idenjem linijom većeg otpora, ipak dođe, činjenica da ga je ostvarila žena ne naglašava se zbog svega navedenog, već zbog rodno određenih karakteristika koje su činjenično neutemeljene, u praksi nedokazane, i samim tim, za bilo kakvo rasuđivanje osim laičkog i površnog, u najmanju ruku, irelevantne.

Da bi žene u biznisu opstale, i svoje poslovanje održavale bar približnim naporima kao i njihove kolege preduzetnici, neophodno je stvoriti jednake društvene uslove u kojima će mjerila uspješnosti biti jednaka za sve. U tom smislu, kada žena postigne uspjeh, naglašavanje njene rodne pripadnosti ne bi nikako smjelo da se kontekstualno određuje tako da kompetan ženski rod automatski stavlja u neravnopravan položaj, već da podrazumijeva težnju upravo ka suprotnom – da rame uz rame učestvuje na tržišnoj utakmici sa kolegama iz svoje branše, gdje će jedini kriterijum za pobjedu biti način poslovanja. Sve dok se pravci dostizanja rodne ravnopravnosti ne uspostave na ovakve temelje, žene koje se bave preduzetništvom će imati konstantan osjećaj da je vođenje sopstvenog  biznisa definitivno posao koji mnogo lakše „pada“ muškarcima.

Održivost biznisa predstavlja jako tezak poduhvat sam po sebi. Ako se uz to dodaju još i barijere koje proističu iz rodnih karakteristika, a usko uopšte nisu vezane sa samim načinom poslovanja, onda se ovaj, ionako težak posao, dodatno komplikuje i otežava. Iz tog, i više razloga, rodna egalitarnost bi, pored svih ostalih ciljeva koji podrazumijevaju društveni napredak, trebalo da bude prioritetna oblast kojoj se stremi svakodnevno.     

Podijeli

O Autoru

Selma Hurić

Selma Hurić rođena 1984. godine u Prijepolju. Po vokaciji profesorica, po opredeljenju feministkinja, iz ljubavi kolumnistkinja. Borbu za ljudska prava smatra dužnošću, odgovornost prema prirodi i društvu imperativom postojanja. Vječito zaljubljena u prirodu, planinarenje i čitanje. Vjeruje da je mašta nadahnuće života.

Ostavite Komentar

*pročitajte pravila komentarisanja