Česte seobe i traganja za mjestom stanovanja pretežno se vezuju za Rome kao narod koji nema svoju zemlju, a svaka je zemlja njegova. Kada je došao u Niš, poslije nekoliko godina snalaženja na različite načine, Turkijan je slučajno ušao u novinarstvo, čime se i sada bavi, vodeći produkciju „Roma world“ i istoimeni portal. Sve je počelo kada je, kako kaže, upoznao novinara Radeta Vučkovića.

Foto: Privatna arhiva

Kako biste sebe predstavili i opisali Vaše poslovne početke?

U svijetu novinarstva sam od 2001. godine, zahvaljujući romskom novinaru i aktivisti Radetu Vučkoviću, koji me je takoreći sa ulice uveo u novinarstvo. Prvo sam počeo da radim kao voditelj na radio stanici Nišava i Nišu, nakon 15 dana volontiranja počeo sam da radim za honorar. U periodu od 2001 – 2010 radio sam na tom jedinom romskom mediju civilnog sektora gotovo na svim pozicijama, od voditelja do glodura radija. Kroz rad i kontinuiranu edukaciju na tom mediju, zavolio sam ovaj zanat, jer kroz njega mogu da pomognem mojoj zajednici u ostvarivanju svojih zakonskih zagarantovanih prava. 2013.godine nekoliko mojih drugova i ja osnovali smo NVO produkciju Roma World koja ima za cilj informisanje romske zajednice o svojim pravima i obavezama. 2015.godine smo registrovali i online portal pod istim nazivom. I eto do danas radimo, doduše mnogo puta i volonterski.

Kako ocjenjujete odnos medija prema pravima manjina?

Većinski mediji mnogo puta i iz najboljih namjera mnoge priče o romima prenose sa puno predrasuda i stereotipa. Naravno ima i onih medija koji profesinalno rade svoj posao. Smatram da bi svaki kolega koji piše o Romima trebalo da zna prije svega ko su Romi, odakle dolaze, njihovu istoriju, žrtve koje su date tokom svih ratova, pa tek onda pisati o ovoj zajednici.

U novinarstvu ste skoro dvije decenije i dugogodišnji ste aktivista. Možete li nam reći nešto više o tome? Koliko ste zadovoljni postignutim?

Moj cilj je bio da naš medij bude neko kome će se vjerovati, i smatram da smo u tome zajedničkim radom svih nas u timu i ostvarili. Dakle, tražimo ostvarivanje prava Roma i Romkinja, ali s druge strane ukazujemo i na naše obaveze. Ova „borba“ je jedan proces koji zahtijeva kontinuiran rad od strane svih nas koji se borimo za ostvarivanje prava romske zajednice.

Što se tiče postignutih rezultata, smatram da uvijek može više i bolje, ali pozitivnih  promjena ima, što mi daje nadu u bolje sjutra za pripadnike moje zajednice.

Foto: Privatna arhiva

Predsjednik ste NVO Roma World. Možete li nam reći nešto više o radu vaše organizacije?

Od 2015 godine, od kada smo zvanično registrovali medij, a još od 2013.godine radimo na poboljšanju položaja pripadnika romske zajednice u Nišu, ali i u Srbiji uopšte. Realizovali smo više od 30 projekata koji se uglavnom tiču informisanja. Pored informisanja imamo i komponentu zagovaranja usvajanja lokalnih dokumenata koja se tiču romske zajednice i mogu reći da to uspješno radimo zahvaljujući dobroj saradnji sa lokalnom samopravom, NVO sektorom i romskom zajednicom.

Da li po Vašem mišljenju Romi imaju dovoljno prostora u medijima? Na čemu je potrebno više raditi?

Romi i Romkinje nisu dovoljno zastupljeni u većinskim lokalnim i mainstream medijima. Mediji su ti koji itekako utiču na javnost i formiraju mišljenje o nečemu. Smatram da kada bi mediji radili na pozitivnim pričama o uspješnim Romima i Romkinjama kojih danas itekako ima, vjerujem da će se aktuelna slika o romskoj zajednici itekako promijeniti.

Sa kojim problemima se najčešće suočavaju Romi, posebno u doba pandemije?

Problemi romske zajednice i prije pandemije su bili veliki, gotovo u svim sferama života. Jedan od velikih problema je zapošljavanje, na žalost nema ni 1% iz romske zajednice koji su zaposleni u društvenom sektoru. Stanovanje je takođe problem, jer su mnoga naselja kojih u Srbiji ima preko 700 uglavnom nelegalizovana, a država nema rješenja za ovaj problem.

Ako želimo da promijenimo nešto, u društvu i zajednici u kojoj živimo, moramo prvo da se obrazujemo. Ako si školovan, možeš i da radiš i da tražiš svoja prava i sve ostalo. Romske porodice se trude da to promijene, ima pomaka u poslednjih desetak godina. Ali, ako je neko decenijama na marginama društva, vrlo je teško nešto promijeniti za kratak period. Svako se na svoj način bori da promijeni svoj i život svoje porodice.

Kada je u pitanju Covid19, najviše problema su imali sakupljači sekundarnih sirovina kojih u Srbiji ima oko 40 hiljada, kao i trgovci koji rade na pijacama čiji se tačan broj ne zna. Sakupljači nisu mogli da rade prvih mjeseci pandemije, a i danas im je život ugrožen, jer niko im nije pružio nikakvu pomoć osim našeg udruženja u vidu zaštitnih maski, rukavica i vizira. Prepušteni su sami sebi, i svakog dana rizikuju da budu zaraženi virusom jer im je takva priroda posla. Hvala Bogu, za sada nemamo neki veći broj sakupljača zaraženih Covid19.

Foto: Privatna arhiva

Vjerujemo da djeca koja nisu imala tehničkih mogućnosti da prate nastavu preko internet i televizijskog programa ostala su uskraćena za obrazovanje u ovoj situaciji, i o njima se u medijima nije govorilo. Kakav je Vaš stav o ovom pitanju?

Mislim da se malo ili uopšte nije pričalo u medijima o ovom problemu na početku pandemije. Međutim zahvaljujući Romsom Edukativnom Fondu od avgusta 2020.godine u medijima se počelo pričati o ovom problemu, nekoliko hiljada djece je dobilo tablet računare za praćenje online nastave. Ipak, to nije dovoljno i sva djeca nisu obuhvaćena ovim projektom. Smatram da je obaveza države da  djeci iz socijalno ugroženih porodica obezbijede tehničku mogućnost za praćenje online nastave, a mediji nisu odigrali svoju ulogu na ukazivanje ovog problema.

Koji su najveći izazovi sa kojim ste se suočili u radu i životu uopšte?

Na samom početku nisam imao tehničkih mogućnosti, opremu, novac za funkcionisanje medija, ali zahvaljujući upornosti, iskustvu kao i donekle razumijevanju donosioca odluka pri konkurisanju na različitim konkursima prevazišli smo donekle ove izazove. Ostvaren je naš cilj postojanja, a to je kontinuirano izvještavanje romske zajednice o njihovim pravima i obavezama.

Ako nemate posla, ako nemate dovoljno obrazovanja – nemate način da se borite za egzistenciju. Stradanje Roma u borbi za egzistenciju danas se može smatrati modernim holokaustom.

Borba se nastavlja! Napomenuo bih da mi nikada na prvom mjestu nije bio novac i lični interes. Ako kroz svoj rad pomognem jednom čovjeku ili porodici, to će mi biti najveća nagrada.

Foto: Privatna arhiva

Jasno je da su Romi kategorija građana koja najteže ostvaruje svoja zakonska prava. U njihovo obrazovanje se najmanje ulaže, dok im društvo ne omogućava da se dokažu i integrišu u društvenoj zajednici. Ima li pomaka u odnosu na ranije?

Da, ima pomaka. Kada je obrazovanje u pitanju, na državnom kao i na lokalnom nivou srednjoškolci i studenti dobijaju stipendije. U 2018/19 grad Niš je dao 60 stipendija za srednjoškolce i 4 za studente. I ove godine očekujemo raspisivanje konkursa za stipendije, doduše sa malim zakašnjenjem, ali kako se kaže – bolje ikad nego nikad.

Da li se i koliko radi na unapređenju njihovog statusa u Srbiji? Na kojem polju je najviše urađeno?

Da, radi se. Samim usvajanjem strateških dokumenata na državnom i lokalnom nivou pokazuje se da se radi na unapređenju statusa Roma i Romkinja u Srbiji. Međutim uvijek može bolje i više. Najviše je urađeno na polju obrazovanja, a najmanje na polju zapošljavanja. Nadam se da će se u budućnosti uspješnije raditi na ovim poljima.

Smatrate li da Srbija ima dobre zakonske regulative za zaštitu ljudskih prava?

Mislim da ima, počevši od Ustava, Zakona o zabrani diskriminacije. Smatram da se svi ti Zakoni u praksi nekako ne poštuju.

Nedostaje poštovanje zakona od strane zakonodavca.

Foto: Privatna arhiva

Kakav je trenutni status Roma što se tiče Niša?

Prošle godine smo imali izbore, tako da su sva radna tijela koja su bila zadužena za praćenje sprovođenja akcionih planova za poboljšanje položaja Roma i Romkinja u stanju mirovanja, i nadam se da će se vrlo brzo sve aktivirati.

Grad Niš je imao Savjet nacionalnih manjina, mobilni tim kao i Romacted LAG (lokalne akcione grupe) koje čine pripadnici romske zajednice.

Da li ste zadovoljni saradnjom sa lokalnom samoupravom?

Može se reći da je dobra, ali opet vjerujem da može više da se uradi za našu zajednicu. Vrlo je važno da donosioci odluka imaju sluha za potrebe romske zajednice, i da ne zaborave da je ova zajednica najmarginalizovanija u Srbiji.

Foto: Privatna arhiva

Smatrate li da su Romi u Srbiji osnaženiji da se izbore za svoja prava?

Donekle da. Danas imamo mnoge mlade obrazovane Rome i Romkinje koji se bore za ostvarivanje prava romske zajednice. Nažalost, ovo je borba na duge staze, potrebno je strpljenje, znanje, pomoć EU kako bi se donekle promijenila sveukupna situacija romske zajednice.

Šta poručujete našim čitaocima/teljkama?

Ukoliko se bavite aktivizmom na bilo koji način, istrajte u tome. Nije u svijetu aktivizma lako. Ako mi Romi ne pomognemo nama samima, drugi to neće uraditi za nas. Potrebno je jedinstvo svih nas kako bi udruženim snagama došli do promjena i poboljšanja.

Jooble oglasi za posao
Podijeli

O Autoru

Edita Dautović

Edita Dautović je vlasnica Agencije za nekretnine „Millennium” u Podgorici i predsjednica Udruženja preduzetnica Crne Gore. Jedna je od osnivačica Balkanskog udruženja žena u zanatima, od 2014. godine i predsjednica iste, promoterka je socijalnog preduzeća i ambasadorka ženskog preduzetništva Crne Gore u inostranstvu.

Ostavite Komentar

*pročitajte pravila komentarisanja