Svi želimo da napredujemo, da imamo lijep i ispunjen život. Međutim, nismo svi spremni i da “platimo cijenu” za to. Sagovornica Preduzetnica.me osnivačica NLP Network-a, NLP trenerica i kouč Danka Pješčić Ćetković objašnjava da nas upravo ta nespremnost koči i ograničava naš progres. Dok oni, kako kaže, koji se usude da “plate cijene” za svoje želje, ciljeve i vizije, žive srećan i ispunjen život.

Sa Dankom smo razgovarali o spremnosti da se plati cijena” za lični napredak.

Danka Pješčić Ćetković, Foto: Privatna arhiva

Zašto nismo spremni da “plaćamo cijene za svoj napredak“?

Iz straha da će cijena biti previsoka da nećemo biti u stanju da je izmirimo. Na primjer, znam da je za mene bolje da se preselim u veći grad, da ću imati više mogućnosti, ali osjećam strah. Da li ću se snaći? Kako ću sama? Da li imati dovoljno znanja? Šta ako ne uspijem?… Strah nas najčešće zadržava u mjestu i zbog njega stagniramo. Strah ako ima zaštitnu ulogu, da nas upozori, da budemo obazriviji je koristan za nas. Međutim, strah koji nas sputava, koji nam ne da da rastemo, da se upuštamo u promjene je itekako ograničavajući.

Nije suština da se oslobodimo straha, jer je to nemoguće, suština je da idemo uprkos strahu. To je stvarna hrabrost. Strah me je da započnem svoj biznis, kako ću se snaći, da li ću imati dovoljno klijenta… a želim to. Idi, probaj, daj sve od sebe, ako to stvarno želiš. Ako se usudiš i kreneš, usput ćeš toliko toga naučiti, porasti, osnažiti svoje samopouzdanje da ćeš kasnije biti zahvala. Ne toliko na tome što si započela svoj biznis, već na tome što si uprkos strahu krenula.

Kako da imamo jasnu percepciju uspjeha?

Često ono što mi smatramo da bi bio uspjeh za nas, ciljevi koje postižemo na tom putu, zapravo i nisu stvarno naši ciljevi. Nije nešto što mi istinski želimo, već je nešto što bi trebalo,bilo dobro i korisno za nas…Možda su nas usmjerili roditelji, prijatelji, škola…i mi slijedimo to, iako osjećamo da to nije naš put. I pošto to nije istinski naš put, onda nam je teško i naporno plaćati cijenu za takav uspjeh.

Svi znamo nekoga, ko je po nekim našim kriterijumima uspješan, ima sve u životu, od dobrog posla, finasija, ličnog života, ali te osobe nisu srećne ni ispunjene, je li tako? Vrlo vjerovatno jer ne žive svoju priču, ne ostvaruju svoje ciljeve, već ispunjavaju nečija tuđa očekivanja. Pažljivo osluškuj sebe i upoznaj svoje želje, šta stvarno želiš, a šta nije tvoje.

Svaki napredak nosi i neko odricanje. Na tu “cijenu” se treba odvažiti, zar ne?

Percepcija “cijene” najčešće upućuje na nešto što je previše, preskupo odnosno neko odricanje i usko je povezano sa percepcijom uspjeha. Ako ono što živimo nije naša percepcija uspjeha, ako ciljeve koje ostvarujemo nisu naši, onda je svaka cijena previsoka. Svaki napredak nosi i neko odricanje. Nekada treba da se odreknemo loših navika, ograničavajućih uvjerenja, a najčešće  zone poznatog. Nekada treba puno da radimo na sebi, da učimo neke nove stvari, usvajamo nove vještine i time ćemo se odreći, prethodnih nekorisnih percepcija i uvjerenja. Međutim, mi ćemo kroz to porasti i to zapravo nije “cijena” već benefit za nas.

Kada u životu slijedimo svoj put, ostvarujemo svoje ciljeve, mi tada konstantno rastemo i razvijamo se. Znamo da, ako na primjer želimo bolji posao, da treba da ulažemo u sebe, da konstantno razvijamo svoje vještine. Da da radimo na svom samopouzdanju. Da je inicijativa na nama. Da možda počnemo sa svojim bizisom, istražimo najbilže tržište, mogućnosti podrške, pošaljemo obavještenje svima koje znamo o našim uslugama, iako nam niko nije tražio i nismo se još zvanično registrovale…Da se možda preselimo u drugi grad, državu jer tamo ima više mogućnost za nas. Na primjer ako želimo srećan i ispunjen emotivni život, a trenutno smo u vezi sa osobom sa kojom nemamo baš najbolji odnos. Šta radimo? Ili zajedno radimo na tome da popravimo taj odnos ili ako to ne ide, idemo dalje.

To su cijene koje plaćamo za nešto što želimo. Važno je da budemo spremni da trenutno možda prođemo kroz nešto što je neprijatno, zato što je to zdravije i bolje za  nas, na duge staze. Da se odreknemo nečega što nam je možda trenutno dobro, za rad većeg dobra kojeg ćemo imati sjutra.

Za kraj, kako ćemo znati da li griješimo i jesmo li na pravom životnom putu?

Treba često sebi postavljati pitanje, prije odluka i nekih izbora: Da li je to vrijedno za mene? Ne razmišljajte da li je teško ili lako, već da li je vrijedno. Da li mi je fokus na onome što mi je “teško” ili na onome što će biti dobro i korisno za mene. Ono što je vrijedno za nas i ako na to usmjerimo svoju pažnju, za to smo spremni da platimo pravu cijenu. Ta “cijena” je onda zapravo naše napredovanje, rast i iskustvo. To nas čini samopuzdanijima, boljima sebi i drugima, a to nema cijenu.

Jooble oglasi za posao
Podijeli

O Autoru

Milanka Ćorović

Novinarka, kolumnistkinja, portparolka udruženja preduzetnica Crne Gore i urednica portala Preduzetnica.me, rođena Podgoričanka, bira teme i piše članke koji nas podsjećaju da su "istinske vrijednosti isključivo one koje odgovorno i marljivo gajimo u sebi“ i da je kontinuirani rad "najveća životna investicija“. Vječita zaljubljenica u prirodu, pisanu, a i datu riječ.

Ostavite Komentar

*pročitajte pravila komentarisanja