Naša sagovornica je Anita Radulović uspješna preduzetnica iz Bara. Voli da je okružena jakim ženama sa kojim se savršeno dopunjava i svakodnevno ima više nego uspješnu saradnju.
Anita je rođena u Puli 12. maja 1979. godine i veći dio djetinjstva provela je na Malom Lošinju.
Roditelji, porijeklom iz Leskovca – otac oficir i majka računovođa, uvijek su bili i ostaće njen uzor. Od malena su u njoj izgradili osjećaj odgovornosti, preciznosti, poštovanja zajednice i diplomatskog ponašanja.
Usljed ratnog stanja, 1992. godine porodica započinje novi život u Baru gdje Anita završava Gimnaziju – matematički smjer. Diplomirala je na Ekonomskom fakultetu u Podgorici, nakon čega nastavlja magistarske studije na Ekonomskom fakultetu u Beogradu.
Anita od 2012. godine pokreće preduzetničku priču kada je osnivala profesionalne poslovne mreže koju vodi kompanija “RACC” iz Bara. Njena poslovna mreža sada je proširena na:
“PU RACC Educo”, licenciranog organizatora obrazovanja odraslih;
Kadar “Plus” agencije za privremeno zapošljavanje;
“Premium Consulting Montenegro”;
ćerke firme “RACC Respect” i “RACC Service”;
NVO Ekološka mreža Crne Gore, kao najnoviji dio mreže, osnovana je u 2019. godini, a bavi se pitanjima zaštite životne okoline.
Kada se sada osvrnete na put koji ste prešli, šta biste izdvojili kao ono čime se najviše ponosite. Šta Vam je bilo najteže i od čega nikada nijeste i nećete odustati?
Najponosnija sam na svoju djecu. Na predivnog dječaka od 10 i malenu palčicu od četiri godine. Rasli su zajedno sa mojim preduzetničkim idejama i često svoju grupaciju posmatram kao svoje treće djete.
Iza mene su godine velikog rada, nisam ni stizala da sumiram velki trud, marljivost i posvećenost koji sam kontinuirano ulagala, dok mi drugi nijesu skrenuli pažnju na ono što sam postigla. Sada kada pogledam rezultate, ponosna na ostvarenu karijeru jer sve što jesam i što imam – sama sam izgradila.
Od samog starta bili ste primorani da donosite odluke koje nijesu uvijek bile ispravne ili su u tom momentu bile jedino moguće da se realizuju. Koliko je to teško breme?
U mom slučaju, tragedija, gubitak bebe na porođaju, je bila preduzetnički pokretač. Nekoliko mjeseci nakon toga, krećem u sopstveni biznis jer mi je trebalo nešto veliko da skrenem misli. To je, vjerovatno bila lavovska snaga, koja u nekom periodu života izroni iz svih nas, a nijesmo ni svjesni da je imamo. Ne razmišljate o posledicama, rizicima, opasnostima, samo grabite. Nema toga što vas može zaustaviti. Za mene, to je bila 2012. godina.
U tom neprestanom radu i borbi, nosila samu u sebi i dalje želju da se još jednom ostvarim kao majka, da djetetu podarim najvredniji poklon u životu – brata ili sestru.
Osjećaj neispunjenosti je jači od upozorenja ljekara i odlučujem se da na svijet donesem mog anđela, moju Micku. Malena palčica, rođena sa svega 1.250 grama, preokreće moj svijet i donosi novu snagu u život.
Godina 2014. je bila poseban lični i profesionalni izazov: Dani na neonatologiji, život u Beogradu, stalna online konekcija sa firmom, dok razmišljam hoće li mi djevojčica prohodati, balansiram da i firma ostane na stabilnim nogama.
Nagrađena sam – sreća i uspjeh su stigli na oba polja, ostvareno majčinstvo i stabilna firma. Posle velike tuge stigla je i velika nagrada, konačno život smislen i ispunjen na svim poljima.
Da li vremenom ambicije jenjavaju?
U svemu vidim ideju, ambicija je nepresušna. Bez nje, život nije život. Najveća privatna ambicija je sreća moje djece, dok poslovnih ambicija imam toliko da često pomislim koliko je nebo visoko.
Nadam se da ću postaviti novu biznis filozifiju u Crnoj Gori, a to je fer igra sa svim učesnicima. Zaposleni ne treba da budu zaposleni iz zakona, nego naši saradnici, kolege, prijatelji, dok naši klijenti i dobavljači treba da budu naši glavni promoteri. Najveći adrenalin koji osjetim u poslu nije saldo na računu, nego pozitivna timska atmosfera u kancelarijama i zadovoljni klijenti koji u nama vide prijatelje, jer ih i mi doživljavamo na isti način.
Kako ste došli na ideju da se bavite privatnim biznisom. Koliko je bilo teško?
Potencijal za uspjeh nosim u sebi još od malena: rad u školi, uspješna takmičenja, biti među najboljima, ne zadovoljavati se prosjekom i uvijek stremiti ka postizanju višeg. Uzor su mi bili otac oficir i majka računovođa.
Negdje sam pročitala da su veliki broj uspješnih ljudi u bivšoj Jugoslaviji djeca vojnih lica (mahom viših po činu). Mogu se složiti s tim. Od oca sam naslijedila osjećaj odgovornosti, preciznosti, poštovanja zajednice i diplomatskog ponašanja.
S druge strane, majka, koja nas je stoički provela kroz krize 90-ih i ratno stanje ( s obzirom na to da sam rođena u Hrvatskoj, gdje sam provela veći dio djetinjstva), bila je žena koja mi je prva pokazala moć preduzetništva i uputila me u moju najveću ljubav – svijet računovodstva. U tim tinejdžerskim danima, na velikom trpezarijskom stolu ogroman dnevnik, širom raširene kartice, ručno popunjavanje i prvi susret sa duguje/potražuje. Majka koja govori: “Pažljivo, ne smiješ da pogriješiš, jer se korektor u knigovođstvu ne koristi.
Kalkulacije, fakture, popisi i električni kalkulator, a tek nekoliko godina kasnije prvi računovodstveni softveri. Osječala sam se važnom jer pomažem majci da vodi biznis. Dok drugarice imaju dnevnik učiteljice, ja imam moj dnevnik to jest glavnu knjigu koju nijedna od njih ne razumije.
Šta Vam je bila zvijezda vodilja svih ovih godina, kako u životu, tako i u biznisu?
Volim da radim s ljudima, to je ono što me ispunjava, oni su moja zvjezda vodilja. Najbolje se osjećam kada sam okružena spokojem porodice. Suprug i djeca mi pružaju neizmjernu snagu. Saradnici, kojih je svakim danom sve više, pokreću u nove poduhvate da bih osim sebi i njima obezbjedila bolje mjesto na poslovnom nebu.
Kad kod nas dođe djevojka pripravnica, odmah posmatram, analiziram da li mogu proširiti posao za radno mjesto više, posebno kada kod mladih prepoznam taj pozitivan duh, volju i želju za radom i entuzijazam prema poslu. Jednostavno, oni su ti koji me vode i upravljaju mojim odlukama. Najveće poslovno zadovoljstvo mi je pitanje neke nezaposlene cure/žene da joj se dozvoli bar volontiranje u našoj firmi jer je čula da su sjajni uslovi za rad i želi da radi u takvom preduzeću.
Koja je Vaša poslovna filozofija?
Timski duh i porodične vrijednosti. Tim u kojem radim je nasmijan, obrazovan, uporan i ambiciozan. Puno prelijepih mladih žena (meni su najljepše), prvenstveno majki i supruga, koje se međusobno druže, dopunjuju i napreduju. Tu je Kaća od prvoga dana, njena efikasnost i IT spretnost, Jovana, djevojka koja je kucnula na moja vrata u želji da volontira, a sada žena i majka dvoje male djece i stub moje organizacije.
Slavica, razumna svjest našeg tima, Edina, savršena mlada žena, tu su i Nermina, Milica, Milena, vrijedne, precizne, konstantno trudne, Jasmina, pčelica radilica, Danka, Sneža, Rijalda, Danijela, dvije Sanje, Anida, dvije Ivane i naravno naš dragi kolega Arijan. Uz njih i sve te divne partnerke i koleginice iz Podgorice i Budve.
Sa ponosom mogu da kažem da je od osnivanja preduzeća 2012. godine pa do sada rođeno 14 beba. Sve bebe doživljavam kao moje poslovne bebe, jer se svaka vijest o novoj trudnoći proslavi i pravimo planove šta bi bilo kad bi bilo. Ponosna sam na njih koje iz dana u dan dokazuju da se može biti uspješna žena, supruga i super mama.
Šta je najvažnije da žena u biznisu posjeduje? Koliko je teško breme koje ona nosi?
Samostalna žena je ona koja je ekonomski nezavisna, koja je pozitivnog duha, uporna, istrajna, preduzimljiva, inovativna, konstatno se edukuje i naravno radi posao koji voli. Biti žena u Crnoj Gori je teško samo po sebi, a kako je biti uspješna žena u biznisu nije potrebno komentarisati. Ne samo za biznis, nego i za sve u životu je potrebna volja, jasan cilj i vojnička disciplina.
Tržište je nemilosrdno, da biste opstali morate bazirati poslovanje na kvalitetnoj usluzi i pristupu svakom klijentu pojedinačno. Prednost je imati svoje preduzeće, jer raspolažete svojim radnim vremenom. Međutim, to je istovremeno i nedostatak, jer nemate fiksno radno vrijeme, sami snosite odgovornost za sve postupke, od vas zavisi egzistencija vaše porodice, ali i porodica vaših zaposlenih. Razvijete privatni biznis, mislite radićete manje, a onda zateknete sebe kako osvićete u kancelariji. Veća firma znači više i obaveza, odgovornosti, rokova i konstantno odricanje.
Posebna je vještina istovremeno voditi posao i brinuti o porodici. Na taj uspjeh sam najviše ponosna i savjetujem sve porodične žene u biznisu da ne zapostavljaju svoju karijeru, ali da iskoriste pomoć supruga, baka, tetaka. Žene iz moje firme to najbolje znaju i pokazuju da je moguće biti uspješna majka, supruga i preduzetnica.
Kako biste ocijenili trenutnu poslovnu klimu i šta učiniti da se stvore bolji uslovi za poslovanje privatnih preduzeća?
Kad se osvrnem 20-30 godina unazad, ekspanzija ženskih prava je sada prisutna na svakom koraku. Trenutno je mnogo lakše, sve vam je dostupnije. Žena je postala važnija u poslovnom svijetu zbog mogućnosti obavljanja više zadataka istovremeno, osjećajnosti, predanosti, dobrih komunikacijskih sposobnosti ili zbog neke od hiljadu vještina koje nas odlikuju. Trebamo biti svjesne da smo mi te koje stvaramo bolje uslove poslovanja, jer preduzeća posmatramo kao porodice.
Koliko je ženskom preduzetništvu važna podrška drugih žena koje su već uspjele, to bi trebalo biti ženska solidarnost. Koliko je imamo, treba li raditi više na tome?
Iza svake uspješne žene, stoje druge uspješne žena koje joj čuvaju leđa: majka, baka, sestra, kuma, prijateljice, koleginice. Naravno da najveću snagu crpimo iz njih. Nekada i sama lijepa riječ podrške otvoriće sva vrata. Treba samo češće čuti – “ti to možeš ili mi smo tu”.
Nametnule smo same sebi više obaveza. I dalje ostajemo da budemo ono što su nekad žene jedino bile, domaćice, majke i stubovi porodice, ali smo pored toga i liderke, preduzetnice i sve što je nekad bio i sad jeste muškarac.
Sa zadovoljstvom mogu da kažem da do sada nijesam imala nijedno loše iskustvo sa bilo kojom jakom ženom. Čak naprotiv sva poslovna partnerstva su upravo sa jakim ženama, sa kojim se savršeno dopunjavam i svakodnevno imam više nego uspješnu saradnju.
Kvalitet je Vaš zaštitni znak, klijenti Vas prepoznaju. U čemu je formula uspjeha?
Formula uspjeha je naravno tim. Najčešći komentari upućeni našem kolektivu su upravo vezani za naše zaposlene i tu divnu harmoniju koja vlada. Svaki član mi je jednako bitan jer ima nesto svoje, nezamjenljivo. Trud, zalaganje i kvalitetna usluga su naš najveći kapital. Često pružamo i više od onoga što mislimo da možemo, dajemo najbolje od sebe i često se to podrazumijeva. Najčešće se ne plaća, ali život je veliki bumerang gdje se sve svakome vrati, baš onako kako treba. Svaki besplatan savjet ili mali dio znanja koji sam prenijela dugima višestruko mi se vratio.
Da li ste koristili neka sredstva, grantove ili druge povoljnosti od države, stranih organizacija/institucija i drugih pravnih lica?
U početku ne, valjda i sama moja priroda štediše, koja je iz svake zarade nešto sitno izdvajala (zrno po zrno pogača). Nevjerovatno da smo za ovih sedam godina promjenili čak četiri prostora, jer svake godine nedostaje kvadrat prostora više. Sad kad firme ruše sve bonitetne ocijene i kada proširujemo poslovanje i u druge crnogorske gradove, počeli smo da investiramo u sopstvene prostorije. Obratila sam se poslovnim bankama za kupovinu poslovnih prostora.
Može li se reći da je u Vašem slučaju sasvim tačno da ko riskira taj profitira?
Naravno, samo bih dodala onaj ko pametno riskira. Dakle, odmjereni rizik. Stalni planovi, analize, pregovori, uvek postoje odricanja, ali kada volite to što radite i kada verujete u to, onda je lakše.
Šta biste poručili ženama koje se odluče da uplove u vode preduzetništva?
Nemojte sjediti kod kuće i čekati da se dogodi neko čudo. Današnjica pruža priliku svima, posla i ideja ima gdje god se okrenete. Da, potreban je napor, polet, ali vjerujte možete pomjeriti granice i da, možete promjeniti svijet. Ne postoji neuspjeh, samo predah.
