Anđela Lekić je rođena u Podgorici gdje je završila osnovnu školu dok je srednju školu završila u Španiji, tačnije maturirala je u Barseloni. Tamo je odvela želja za sklapanjem novih prijateljstava, usavršavanjem španskog i engleskog jezika kao i ljubav prema putovanjima i Španiji kao zemlji.

Pored izrade nakita za djecu i odrasle, već desetak godina radi u advokatskoj kancelariji, porodičnoj firmi svog oca, zajedno sa sestrom. Uz svakodnevne obaveze oko djece, kuće i posla, kreiranje nakita kojim je počela da se bavi prije četiri godine je opušta i to je nešto u čemu uživa.

Zbog uzrasta svoje djece, izlaganje na sajmovima je dosad bilo neizvodljivo ali se nada da će se u skorijoj budućnosti to promijeniti.

Kako je sve počelo, sa kakvim se izazovima sreće poslovna žena i na šta je najviše ponosna u dosadašnjem radu, pročitajte u nastavku.

Za početak da se osvrnemo na pandemiju virusa COVID-19 koja ima globalne negativne efekte na ekonomiju država širom svijeta.

Da li smatrate da je pandemija COVID-19 virusa uticala na preduzetništvo i na koji način?

Smatram da je pandemija uticala na preduzetništvo u velikoj mjeri. Konkretno u mom slučaju uticala je na nabavljanje zaliha materijala iz drugih zemalja što je rezultiralo nemogućnošću dostavljanja istog u našu zemlju, pa sam bila ograničena po tom pitanju.

Da li je po Vašem mišljenju aktuelna pandemija jednako pogodila žensko i muško preduzetništvo? Zašto?

Kao što sam pomenula, uticala je na preduzetništvo, na muško i na žensko podjednako kao i na sve sfere života uglavnom. Zaustavilo se sve na par mjeseci, kretanje, prevoz, uvoz i još mnogo toga, ali se nadam da će ubrzo sve krenuti da se vraća u normalu.

Iza Vas su godine napornog rada. Početak je bio težak. Kada se sada osvrnete na put koji ste prešli, šta biste izdvojili kao ono čime se najviše ponosite?

Imam 30 godina. Počela sam da se bavim izradom ručno rađenog nakita prije 4 godine iz želje da se malo ozbiljnije posvetim nečemu što je na početku bila samo zamisao. Iako sam mislila da neću naći vremena za to pored troje djece, tri dječaka koja traže mnogo pažnje i vremena, ipak sam odlučila da probam. Uslijedila je nabavka materijala, prikupljanje ideja, pravljenje početnih komada za najbliže, sve dok nisam kreirala profile na društvenim mrežama i polako počela da pridobijam povjerenje mušterija.

Najviše sam ponosna na tu hrabrost i istrajnost koje su mi bile potrebne da krenem u bilo koju vrstu posla. Treba se dokazati među ostalim ljudima koji plasiraju svoje proizvode godinama unazad a to nije nimalo lako. Mislim da sam uspjela u tome a to dokazuju mušterije koje iznova poručuju komade ručno rađenog i unikatnog nakita za sebe ili svoje najmilije. Cijene su simbolične i svima pristupačne a zauzvrat se dobija parče ljubavi pretočene u taj unikatni komad.

Kvalitet je Vaš zaštitni znak, klijenti Vas prepoznaju. U čemu je formula uspjeha?

Svaki put kada dobijem porudžbinu od nekoga, prvo u glavi posložim sliku kako bi to trebalo da izgleda. Prvenstveno uzmem u obzir želje mušterija a zatim po završetku izrade pošaljem sliku na upit i čekam povratnu reakciju. Ukoliko neki detalj treba da se promijeni, ja to i uradim. Smatram da je to ono nešto što ih je privuklo kod mene i mog načina rada. Osluškujem njihove želje i spremna sam da korigujem sve što je potrebno čak i po nekoliko puta, sve do željenog izgleda.

Šta je najvažnije da žena u biznisu posjeduje. Koliko je teško breme koje ona nosi?

Za ženu u biznisu su najvažniji samopouzdanje i odlučnost da se oproba u vodama biznisa. Sebe svrstavam u male biznise jer radim od kuće, nemam firmu ali to funkcioniše sasvim u redu. Poznajem dosta žena koje se bave raznim vrstama ručnih radova i svaka se izborila za svoju klijentelu, što je divno. Društvene mreže su od velike pomoći jer su one najbolja reklama i tim putem se najbrže šire informacije.

Može li se reći da je u Vašem slučaju sasvim tačno da ko riskira taj profitira?

Kada sam počela svoj mali biznis nisam uložila odmah neku enormnu količinu novca dok nije zaživio. Mogu reći da u neku ruku jesam rizikovala ali sada nakon više godina profitiram i doprinosim našem malom petočlanom domaćinstvu.

Šta Vam je bilo najteže i od čega nikada nijeste i nećete odustati?

Najteže je bilo izboriti se za mušterije. Kao što sam i pomenula, godinama prije mene su žene plasirale slične proizvode i trebalo je istaći se među svima njima i donijeti nešto novo i drugačije. Svaka od nas ima svoj stil izrade nakita, svoj lični pečat, tako da svaka ima i svoju klijentelu. Neću odustati od svog malog zanata jer me čini srećnom. Moje mušterije čini srećnima. Sama pomisao da moje rukotvorine stignu na najudaljenija mjesta, čak i na druge kontinente, me čini beskrajno ispunjenom.

Postoji li neka ambicija koju još nijeste ostvarili?

Za sada sam skroz zadovoljna svojim uspjesima u životu, a najviše svojom ulogom majke kojom se ponosim više od svega.

Koliko je ženskom preduzetništvu važna podrška drugih žena koje su već uspjele, to bi trebala biti ženska solidarnost. Koliko je imamo, treba li raditi više na tome?

Podrška drugih žene izuzetno je važna, pogotovo ako je žena neodlučna i nema samopouzdanja za pokretanje bizniza iz straha od neuspjeha. Treba dati vjetar u leđa svima. Ja sam spremna da posavjetujem svakoga i da dam bilo koju informaciju ženama koje bi se bavile sličnim biznisom kao ja. Širimo mrežu rukotvorina svih vrsta u poslednje vrijeme i to me jako raduje.

Po Vama koji su izazovi i trendovi današnje poslovne žene?

Izazovi poslovne žene jesu dokazati se i razbiti predrasude koje vladaju a to su da žena ne može voditi biznis bilo koje vrste. Svjedoci smo sve većeg trenda rasta ženskih biznisa kao što su kozmetički saloni, butici, šnajderske radnje i tome slično. Mislim da polako razbijamo stereotipe.

I na kraju šta biste poručili ženama koje se odluče da uplove u vode preduzetništva?

Svim ženama koje žele da pokrenu svoj biznis želim da dam podršku i ohrabrim ih da se oprobaju u tome što su naumile, da ne odustaju od svojih snova i zamisli. Kada se jednom ostvare na tom polju nema ničeg ljepšeg od uživanja u plodovima svojih ideja.

Podijeli

O Autoru

Dragana Rajković

Rođena je u Splitu 1989.godine. Osnovnu i srednju školu je završila u Podgorici. Posle srednje škole upisala je Institut za strane jezike, prevodilaštvo - smjer englesko-ruski. Po završetku fakulteta radila je u NVO “Roditelji”, a nakon toga na drugim mjestima od kojih su neki poslovi bili u struci a neki ne. Pisanje doživljava kao hobi koji izuzetno voli ali je sama sebi veliki kritičar pa se nikada nije usuđivala da nekome pošalje neke svoje radove. Konkurs Portala Analitika pod nazivom Savremena Karijatida je bio prvi konkurs za koji se osmjelila da pošalje svoju priču. Priča je izabrana kao jedna od deset najljepših što je dalo vjetar u leđa da nastavi sa pisanjem. Moto koji slijedi je: Uvijek može bolje. To predstavlja kočnicu kako se ne bih uljuljkala sadašnjim/trenutnim uspijehom. Na taj način pokušava da se ne uspava na profesionalnom planu i da ide dalje i ispituje svoje granice. Pisanje za Portal Preduzetnica je dokaz da se granice pomjeraju.

Ostavite Komentar

*pročitajte pravila komentarisanja