Kada nas neko nadjača konstruktivnom mišlju i tim činom proširimo umna polja, znači da nas je nadahnula njegova KREATIVNOST. Ona podrazumijeva maštu, a mašta je jedna mala fabrika unutar nas koja podstiče ideje i snove. Kreativni ljudi su bolji u povezivanju različitih informacija, pravljenju asocijacija i u tome da vide stvari na drugačiji način. Kreativnost se njeguje, na njoj se radi.

O stvaralaštvu i orginalnosti razgovarala sam sa fotografkinjom Veselom Radović Mišković, vokalistkinjom benda “Kino Kultura” Anđelom Vukčević i osnivačicom, direktoricom i vlasnicom firme “Habitat” i “Sofa Bed” Milankom Jovanović.

VESELA RADOVIĆ MIŠKOVIĆ

Kreativnost je sve traženija vještina na tržištu rada u 21. vijeku. Možemo je naći u umjetnosti, preduzetništvu, nauci … Ona može da nam pruži utočište u smislu što nas spašava od konstantne izloženosti mnogostrukoj banalizaciji kojoj smo izloženi u različitom obliku pa i u verbalnom, dok glupost pluta po površini poput naftnih mrlja.

Dakle, “kreativnost zahtijeva hrabrost da se ne držiš sigurnosti”(Erih From). U skladu s tim, izlazak iz “safe zone” preduslov je za životni uspjeh i napredovanje?

Biti kreativan znači biti svoj, uvijek drugačiji, jednom riječju – Orginalan. Ne ponavljati sebe, a opet, s druge strane, imati lični pečat. Njegujući stvaralački duh, njegujemo otvorenost ka novim znanjima i iskustvima, a kao takvi – spremni smo da učimo i širimo vidike – postajemo ujedno i bolja osoba, prema sebi i drugima. Dakle, da – izlazak iz okvira poznatog, uljuljkanog i sigurnog je prvi korak ka nečemu produktivnom, inovativnom.

Važno je pratiti energiju koja se konstantno mijenja, a ima inteligenciju i nalazi svoj put. Biti kreativan nije nešto što je nedokučivo, do čega se teško dolazi. Naprotiv, lako je biti produktivno stvaralačko biće. Prvo kreativno pravilo je da spoznamo sebe, zatim zakopamo ego duboko, duboko – i, ukoliko je moguće, oslobodititi ga se. Nakon toga – bajka počinje!

Vilijam Džejms opisao je kreativni proces kao “kazan koji kipti od ideja, u kome sve pršti i vri u stanju zapanjujuće aktivnosti”. Koliko je teško biti autentičan odnosno prepoznatljiv po svom stvaralaštvu u današnje vrijeme?

U kreativnosti i stvaralaštvu, svako od nas ima svoj vibracioni pečat postojanja pa tako i autentičnost. Dešavalo se da ljudi koji prate moj rad, u mnoštvu drugih fotografija,prepoznaju one koje su djelo moje duše. Dakle, uspjela sam da budem prepoznatljiva, a taj lični pečat podrazumijeva iskrenost u stvaralačkom činu, primjenu svih dosadašnjih znanja, a sve to začinjeno jednom lijepom emocijom. Autentičnost su naši maniri, način na koji razgovaramo s drugima, izražavamo ono što mislimo i osjećamo i način na koji to prenosimo na stvaralaštvo. Drugim riječima, put do autentičnosti vodi kroz spoznaju kako biti ono što jesmo, a to je za naš duhovni rast itekako važno.

Za kraj, koji je najbolji način da se kreativnost njeguje, nadograđuje i “dijeli” s drugima?

Kad kažemo da je neko kreativan, obično pomislimo na ljepotu njegovog postojanja i djela koje stvara. Ljepota treba da se dijeli i širi u cilju razmjene dobre energije, stvaranja boljeg i ljepšeg svijeta čiji smo žitelji. Negdje sam pročitala citat koji savršeno opisuje najbolji način njegovanja autentičnosti :”Podarite svijetu svoju strast, i njena će ga toplina omekšati. Ispružite ruke, zakoračite u njegovu smjeru i on će potrčati u vašem.  Plešite u ritmu svemira, i on će vas odvesti do mjesta gdje zajedno borave i ljubav i obilje. Dijelite energiju, tražite inteligenciju, živite u mudrosti”.

ANĐELA VUKČEVIĆ

Kreativnost je sve traženija vještina na tržištu rada u 21. vijeku. Možemo je naći u umjetnosti, preduzetništvu, nauci … Ona može da nam pruži utočište u smislu što nas spašava od konstantne izloženosti mnogostrukoj banalizaciji kojoj smo izloženi u različitom obliku pa i u verbalnom, dok glupost pluta po površini poput naftnih mrlja.

Dakle, “kreativnost zahtijeva hrabrost da se ne držiš sigurnosti”(Erih From). U skladu s tim, izlazak iz “safe zone” preduslov je za životni uspjeh i napredovanje?

Apsolutno. Čovjek je kreativno biće i prirodno mu je da stvara, ruši i ponovo stvara. Sve u prirodi funkcioniše na isti način i problem nastaje onda kada čovjek pokuša da se opire tom toku, ide kontra struji ili čak pokušava da ga zaustavi. U tom smislu, rušenje podrazumijeva odvajanje od sigurnog i put ka novom i nepoznatom odnosno prema procesu stvaranja. Dugo je kreativnost “čučala” na prašnjavom i čađavom dnu ljudskih potreba i to se vidi u svakom segmentu ljudskog djelovanja. Srećnici smo što svjedočimo vraćanju važnosti kreativnosti skoro pa u prvi plan, jer nas to kao društvo vraća našoj prirodi.

Naše kreativno biće ne boji se da izađe iz sigurne zone i uživa u stalnom ispoljavanju i stvaranju, to radi prirodno i sa lakoćom. Ono što ometa njegovo slobodno izražavanje su brojne nesigurnosti, manjak samopouzdanja, strah od odbijanja, tuđeg mišljenja, grešaka. Vjerujem da će u budućnosti ljudi hrabrije ići svojim putem i slobodnije ispoljavati kreativnost i posebnost i samim tim druge podržavati u tome.

Vilijam Džejms opisao je kreativni proces kao “kazan koji kipti od ideja, u kome sve pršti i vri u stanju zapanjujuće aktivnosti”. Koliko je teško biti autentičan odnosno prepoznatljiv po svom stvaralaštvu u današnje vrijeme?

Teško je biti autentičan u onoj mjeri koliko su prisutni perfekcionizam i opterećenost tuđim mišljenjem. Istovremeno, nikada ranije nije bilo ovoliko odvažnih pojedinaca koji hrabrošću da budu autentični, iskreni prema sebi i svom stvaralaštvu, pokazuju i drugima da je to moguće i da zapravo nije tako teško.

Potrebno je samo pratiti osjećaj radosti koji je neizostavan kada se bavimo onim što volimo. Samim tim što se danas sve veća pažnja poklanja kreativnosti, pojedinci više nego ikad imaju priliku da se kroz kreativni proces izraze i pokažu svijetu “šta se krčka” kod njih.

 Za kraj, koji je najbolji način da se kreativnost njeguje, nadograđuje i “dijeli” s drugima?

Najbolji način da se kreativnost njeguje i nadograđuje jeste da se stvara i eksperimentiše. Ne preispitivati urađeno, ne dorađivati, pustiti ga da “diše”, učiti iz prethodnog te ići dalje. Jedino tako je i moguće uočiti napredak koji je neizbježan rezultat truda i istrajnosti.

Dijeljenje sa drugima je jednako važno kao i samo stvaranje. Ono omogućava ljudima da se povežu, čuju i uvaže sugestije pa samim tim i poboljšaju svoje djelo, kao i da budu drugima primjer njegovanja kreativnosti.

MILANKA JOVANOVIĆ

Kreativnost je svd traženija vještina na tržištu rada u 21. vijeku. Možemo je naći u umjetnosti, preduzetništvu, nauci … Ona može da nam pruži utočište u smislu što nas spašava od konstantne izloženosti mnogostrukoj banalizaciji kojoj smo izloženi u različitom obliku pa i u verbalnom, dok glupost pluta po površini poput naftnih mrlja.

Dakle, “kreativnost zahtijeva hrabrost da se ne držiš sigurnosti” (Erih From). U skladu s tim, izlazak iz “safe zone” preduslov je za životni uspjeh i napredovanje?

Duboko vjerujem da kreativni ljudi stvaralački dar nose u sebi od samog rođenja.Kreativnost nadograđujemo i oblikujemo, shodno načinu života i izazovima sa kojima se susrećemo. U preduzetništvu, kreativnost je ključ uspjeha i ukoliko zaostaje, itekako je primijetno njen izostanak. Kreativnost je uvijek bila moja vodilja kroz posao i bez nje ne bijh mogla da napredujem, a za napredak je svakako potrebno izaći iz “safe zone”. To podrazumijeva hrabrost, odgovornost i spremnost na poraz, a to sve upravo i čini jedan život.

Vilijam Džejms opisao je kreativni proces kao “kazan koji kipti od ideja, u kome sve pršti i vri u stanju zapanjujuće aktivnosti”. Koliko je teško biti autentičan odnosno prepoznatljiv po svom stvaralaštvu u današnje vrijeme?

Svi smo skrojeni po svojoj mjeri. Lični pečat se stiče vremenom, iskustvom i brusi cijelog života. Važno je imati ono nešto što dokazuje da smo upravo to što imamo izabrali u mnoštvu. Trudim se da ostavim lični pečat u svom radu. Biti autentičan znači imati dovoljno samopouzdanja, hrabrosti i svojega ja, kada se ne bojimo biti ono što jesmo i izraziti ono što mislimo. Nikada nije bilo lako biti autentičan jer to zahtijeva volju i  odlučnosti krenuti u nepoznato.

Za kraj, koji je najbolji način da se kreativnost njeguje, nadograđuje i “dijeli” s drugima?

Slobodom kretanja, putovanja, druženja i razmjenom iskustava.To je bogatstvo. Ukoliko imamo sreću i na tim putevima idemo sa kreativcim ili ih srijećemo onda je to dobitna kombinacija.

Podijeli

O Autoru

Milanka Ćorović

Novinarka, kolumnistkinja, portparolka udruženja preduzetnica Crne Gore i urednica portala preduzetnica.me, rođena Podgoričanka, bira teme i piše članke koji nas podsjećaju da su ,,istinske vrijednosti isključivo one koje odgovorno i marljivo gajimo u sebi“ i da je kontinuirani rad ,,najveća životna investicija“. Vječita zaljubljenica u prirodu, pisanu, a i datu riječ.

Ostavite Komentar

*Ukoliko ste pravilno upisali komentar dobićete potvrdu da je isti primljen za administriranje. Portal Preduzetnica.me zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima ne odražavaju stavove redakcije Portala Preduzetnica.me.