Kaže se da je “rad stvorio čovjeka”. Ljudi su u radu oduvijek nalazili smisao života, a ne samo način za opstanak i održanje ljudske vrste.

Ivo Andrić je pisao: “Samo se radom ili hrabrošću može postići ugled među ljudima, prisiliti ih ne da vas vole i nagrade, ali svakako da vas cijene i poštuju”.

Formula uspjeha današnjih sagovornica portala Preduzetnica.me ima tri stavke: rad, posvećenost i istrajnost. One su Nataša Siništaj koja se bavi biljnom i plasteničkom proizvodnjom kao i voćarstvom, Ivana Mrdak koja, takođe radi s plastelinskom proizvodnjom i jedna od vlasnica vrtnog centra “Mondo Verde” Rada Jakšić.

Sve tri su saglasne da poljoprivreda može biti unosan posao, ali su potrebne investicije i mnogo promjena.

NATAŠA SINIŠTAJ

Agrobiznis je unosan posao i potrebno mu je posvetiti posebnu pažnju kada se radi o njegovoj organizaciji, strategiji poslovanja, realizaciji…Dakle, iziskuje vrijeme, energiju i posvećenost. Kako je počela Vaša agro priča?

Moja agrobiznis priča počinje udajom kada i prelazim na selo.Upoznavajući se sa poslovima s kojima se bavio suprug, zavoljela sam poljoprivredu. Imala sam veliku volju da učim i radim. Suprug se, u međuvremenu, zaposlio kao vozač i mnogo vremena prvodi u putu. Preuzela sam posao odnosno brigu o biljkama u plastenicima površine 1.999 metara kvadratnih. Svi su se čudili kako to da se cura iz grada zainteresovala za poljoprivredu. Moja volja, rad, posvećenost i suprugova podrška rezultirale su da danas imam 9. 000 metara kvadratnih plastenika i 1.000 stabala trešnje.

Kako izgleda Vaše jutro. Pretpostavljam da ste još od ranih časova na nogama?

Da, ustajem rano, a za vrijeme sezone i prije pet sati. Počinjem sa navodnjavanjem i otvaranjem plastenika. Za vrijeme sezone, plastenici su nam puni krastavaca.To je biljka koja se svaki dan vrti oko konca, dakle do osam sati vrtim krastavac. Potom, radnici stignu, a onda robu vozim u distributivni centar “Voli”. Radnike moram kontrolisati, čim obavim prodaju priskačem im u pomoć. Krastavac moramo ubrati do pet sati kada se završava njihovo radno vrijeme, a meni ostaje slaganje.

 Pored toga što se bavim poljoprivredom, domaćica sam i majka troje djece. Treba na vrijeme spremiti hranu, a djeca moraju imati dobre ocjene u školi. Oni se bave i sportom što znači da ih moram voziti u školu i na sve druge dodatne aktivnosti. Kad završim sve obaveze počinjem sa slaganjem krastavaca koje se ponekad, zbog količine, odloži do narednog dana. Navodnjavanje traje 10 sati i plastenici se zatvaraju svake noći.

U poljoprivredi se morate pripremiti na svakakve uslove, od vremenskih do finansijskih. Kako uspijevate da se izborite sa poteškoćama na koje nailazite?

Sve se rešava novcem koji nabavljamo kroz pozajmnice i kredite. U slučaju vremenskih nepogoda, država isplaćuje 10 posto od štete što nama mnogo ne znači jer moramo da ulažemo sve iz početka.

Radna praksa je pokazala da žene imaju posebnu odgovornost i brigu. Vjerujem da je tako i kada je u pitanju agrobiznis. Da li su žene u Crnoj Gori zainteresovane za rad u toj oblasti?

Zainteresovanost žena za agrobiznis je mala. Osim mene, u Tuzima samo još jedna žena se bavi poljoprivredom. One su ovdje uglavnom majke i domaćice, a za poljoprivredu treba fizički rad i podrška porodice.

Šta je po Vašem mišljenju bilo naročito dobro, recimo prije 20 godina, a šta danas, a tiče se poljoprivrede?

Ne znam kako je bilo prije 20 godina, ali prije 14 godina tržište nije bilo slobodno. Prije nekoliko godina, država je potpisala ugovor o slobodnoj trgovini, a mi nijesmo bili ugroženi prodajom proizvoda. Danas ima dosta uvozne robe koja se prodaje ispod proizvodne cijene čime je naš posao doveden u pitanje.

Za kraj, koji je Vaš savjet proizvođačima/cama za predstojeću sezonu?

Ukoliko želite da se bavite poljoprivredom potrebno je da se naoružate strpljenjem, voljom i upornim radom zbog mnogih poteškoća koje će vas pratiti (vremenske nepogode, uvoz robe, pad cijene…).

IVANA MRDAK

Agrobiznis je unosan posao i potrebno mu je posvetiti posebnu pažnju kada se radi o njegovoj organizaciji, strategiji poslovanja, realizaciji…Dakle, iziskuje vrijeme, energiju i posvećenost. Kako je počela Vaša agro priča?

Godine 2013. iz grada sam se preselila na selo. S porodicom sam kupila plac i napravili smo kuću. Postepeno smo ulagali u agrobiznis što je rezultiralo da prva godina bude više nego uspješna. Danas imamo 3.000 metara kvadratnih savremenih plastenika i dva hektara na otvorenom polju.

Kako izgleda Vaše jutro. Pretpostavljam da ste još od ranih časova na nogama?

Moj dan počinje rano. Prvo otvaramo plastenike i obavljamo prihranu biljaka, navodnjavamo i na kraju krećemo sa berbom koja nekada zna da traje i do kasnih večernjih sati.

U poljoprivredi se morate pripremiti na svakakve uslove, od vremenskih do finansijskih. Kako uspijevate da se izborite sa poteškoćama na koje nailazite?

Svake godine nastojimo da usavršavamo proizvodnju kako bi bili konkurentni na tržištu, a to zahtijeva velika ulaganja. Što se tiče vremenskih uslova, tu ne možemo da utičemo previše, ali smo i u tom dijelu uradili dosta toga. Izradili smo savremene plastenike koji imaju garanciju proizvođača na udare vjetra i težinu snijega.

Radna praksa je pokazala da žene imaju posebnu odgovornost i brigu.Vjerujem da je tako i kada je u pitanju agrobiznis. Da li su žene u Crnoj Gori zainteresovane za rad u toj oblasti?

Žena je u svakom poslu odgovorna, brižna i daje sto posto sebe.Tako je i u ovom poslu. Naravno tu je i bezuslovna podrška supruga i djece. Zainteresovanost žena za ovu oblast nije velika, ali primjetno je da njihov broj raste.

 Šta je po Vašem mišljenju bilo naročito dobro, recimo prije 20 godina, a šta danas, a tiče se poljoprivrede?

Poljoprivreda nije bila na zavidnom nivou pa tako ni položaj žena. One su bile sporedna uloga, a danas je to drugačije. Osavremenjavanjem tehnologije i rad u poljoprivredi je lakši. Danas imamo savremenu mehanizaciju koja u mnogome olakšava i ubrzava rad.

Za kraj, koji je Vaš savjet proizvođačima/cama za predstojeću sezonu?

Napredujte, ulažite, budite uporni i izdržljivi u nastojanju da na tržištu budete što kvalitetniji i konkurentniji.

RADA JAKŠIĆ

Agrobiznis je unosan posao i potrebno mu je posvetiti posebnu pažnju kada se radi o njegovoj organizaciji, strategiji poslovanja, realizacijiDakle, iziskuje vrijeme, energiju i posvećenost. Kako je počela Vaša agro priča?

Posao u oblasti uređivanja i održavanja vrtova započeli smo kao porodični biznis 2004. godine. U početku smo uvozili kompletan sadni materijal.Vremenom smo shvatili da određene biljne vrte možemo i sami proizvoditi.Tako smo i započeli proizvodnju sadnica Thuja spp. i Juniperus spp. na porodičnom imanju u Pljevljima. I danas, najveći dio sadnog materijala uvozimo, obzirom da tržište zahtijeva raznovrstan, zreo i školovan sadni materijal, za šta je potrebno puno vremena, ulaganja i poljoprivrednog zemljišta.

Kako izgleda Vaše jutro. Pretpostavljam da ste još od ranih časova na nogama?

Radni dan počinjem veoma rano, a završava se kasno, posebno u ljetnjim mjesecima.Sa  saradnicima vodim kompletan proces proizvodnje, održavanja i distribucije sadnog materijala. Nijesam samo posmatračica i organizatorka, već aktivno učestvujem u cjelokupnom radu. Upravo je to recept za dobre rezultate. Na kraju radnog dana, sa saradnicima, pravim plan aktivnosti za naredni dan, jer je dobra organizacija pola odrađenog posla.

U poljoprivredi se morate pripremiti na svakakve uslove, od vremenskih do finansijskih. Kako uspijevate da se izborite sa poteškoćama na koje nailazite?

Zahvaljujući dugogodišnjoj praksi, poznajem način održavanja i njegovanja biljaka koje se nalaze u asortimanu rasadnika. Zavisno od biljne vrste i godišnjeg doba, planiram i sprovodim mjere njege i zaštite biljaka. Naravno, postoje ekstremni vremenski uslovi kada uz sve ljudske napore, iskustvo i rad bude štete na biljnom materijalu, ali se svi trudimo da to bude minimalno.

Ovo je posao u kome morate konstantno pratiti potrebe tržišta i shodno tome planirati proizvodnju ili uvoz biljaka kako bi uvijek bili konkurentni na tržištu. Samo kvalitetom i dobrom ponudom može se probiti i opstati na vrhu.

Radna praksa je pokazala da žene imaju posebnu odgovornost i brigu. Vjerujem da je tako i kada je u pitanju agrobiznis. Da li su žene u Crnoj Gori zainteresovane za rad u toj oblasti?

Kako su žene u Crnoj Gori uglavnom stub porodice i nosioci svojih domaćinstava, tako su i u oblasti biznisa jako sposobne, temljne i odgovorne. Žene su itekako zainteresovane za rad, ne samo u ovoj već i u drugim oblastima preduzetništva, pritom su jako uspješne.

Šta je po Vašem mišljenju bilo naročito dobro, recimo prije 20 godina, a šta danas,  a tiče se poljoprivrede?

Danas je dosta lakše baviti se ovom djelatnošću. Osavremenjen način proizvodnje, tehnologije koje se primjenjuju u proizvodnji i održavanju, pristupačnost informacija, povezanost država, mogućnost razmjene iskustava, stručna i finasijska pomoć države i raznih fondova omogućavaju bolje rezultate i olakšavaju poslove ne samo u ovoj, već i u drugim djelatnostima.

 Za kraj, koji je Vaš savjet proizvođačima/cama za predstojeću sezonu?

Posvećenost poslu, dobra organizacija, stalno usavršavanje, osluškivanje tržišta, ljubav prema poslu koji se radi i uspjeh je zagarantovan.

Podijeli

O Autoru

Milanka Ćorović

Novinarka, kolumnistkinja, portparolka udruženja preduzetnica Crne Gore i urednica portala preduzetnica.me, rođena Podgoričanka, bira teme i piše članke koji nas podsjećaju da su ,,istinske vrijednosti isključivo one koje odgovorno i marljivo gajimo u sebi“ i da je kontinuirani rad ,,najveća životna investicija“. Vječita zaljubljenica u prirodu, pisanu, a i datu riječ.

Ostavite Komentar

*Ukoliko ste pravilno upisali komentar dobićete potvrdu da je isti primljen za administriranje. Portal Preduzetnica.me zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima ne odražavaju stavove redakcije Portala Preduzetnica.me.