Žižo Mural, prvi mural studio u Crnoj Gori je nastao prije desetak godina kao ideja i zamisao dvije umjetnice iz Crne Gore. Koncept brenda Žižo mural je takav da obuhvata šire polje vizuelne umjetnosti prateći razna umjetnička interesovanja i akcije koji se vremenom mijenjaju.

Zorica Lakić, jedna od umjetnica/osnivača Žižo mural studija, je završila Gimnaziju “Petar I Petrović, Njegoš” u Danilovgradu a nakon toga je studirala i diplomirala na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju.

Podarila je živost i vedrinu raznim prostorima a čega se Zorica sjeća kada su počeci u pitanju, da li postoji neka ambicija koju dosad nije ostvarila i šta bi poručila ženama koje tek treba da zaplivaju u vode preduzetništva, pročitajte u nastavku.

Iza Vas su godine napornog rada. Početak je bio težak. Kada se sada osvrnete na put koji ste prešli, šta biste izdvojili kao ono čime se najviše ponosite?

Kada se započinje nešto novo, skoro da se računa na malo teži početak, međutim kada pogledam unazad, i nije bilo toliko teško, najviše je trebalo biti strpljiv. Smatram da je u poslu veoma važan pošten odnos prema ljudima, ništa manje nego dobro urađen posao.

Kvalitet je Vaš zaštitni znak, klijenti Vas prepoznaju. U čemu je formula uspjeha?

Formula za svaki uspjeh je vjerovatno ista i izgleda jednostavna a podrazumjeva vjeru, rad, trajanje i ljubav prema tome što radimo.

Šta je najvažnije da žena u biznisu posjeduje. Koliko je teško breme koje ona nosi?

Vjerovatno nisam prava osoba za ovo pitanje, jer je moj posao sasvim individualan i ne zavisim od saradnika, nemam nadređene, tako da nisam doživjela bilo koji oblik diskriminacije u odnosu na pol, iako vjerujem da postoji u drugim profesijama. Mislim da su i muškarci i žene još uvijek pomalo zbunjeni novom ulogom žene,  Žena treba i može da bude profesionalno ravnopravna iako joj je jako teško pored ostalih uloga koje prirodno ima i koje i sama sebi zadaje ali se i očekuju od nje. Kada čujemo priče onih koje to uspijevaju, uglavnom je suština u dobroj organizaciji. 


Može li se reći da je u Vašem slučaju sasvim tačno da ko riskira taj profitira?

Saglasna u potpunosti. Nekada to nije tako jasna tačka u kojoj rizikuješ, više bi se to mogla nazvati povremena hrabrost, ili makar težnja.

Šta Vam je bilo najteže i od čega nikada nijeste i nećete odustati?

Kao pomalo teško pamtim trenutke kada posao loše ide, a vidim sumnju kod najbližih da sve to ima smisla kada ne daje trenutne rezultate. Izgleda da je i to bila barijera koju treba savladati i dio sazrijevanja u više smjerova. Nadam se da nikada neću doći u iskušenje da pravim razliku među klijentima i da ne držim iste kriterijume za sve.

Postoji li neka ambicija koju još nijeste ostvarili?

Ambicije su promjenjiva kategorija, trenutno imam želje vezane za spajanje dva interesovanja, a to su umjetnost i boravak na selu, uopšte u prirodi. Prošlog proljeća je samo započet projekat ‘Zizo summer art’- grafičke radionice u prirodi, i reakcija je bila divna, tako da se nadam da će se sledeće godine nastaviti i nadograditi. Valjda sve u čemu ima zrno ljubavi daje lijep plod, tako da sam relaksirana od pretjeranih ambicija, više je to dinamično praćenje želja. Uporedo sa tim moje interesovanje je permanentno usmjereno na praćenje trendova vezanih za uređenje enterijera, uže za murale i klasično slikarstvo i voljela bih da se realizuje još više modernijih murala.

Koliko je ženskom preduzetništvu važna podrška drugih žena koje su već uspjele, to bi trebala biti ženska solidarnost. Koliko je imamo, treba li raditi više na tome?

U poslovnom smislu  ne pravim nikakvu razliku između muškaraca i žena, tako da je mom sistemu vrijednosti pomalo stran taj pojam “ženska solidarnost”. Žena je sjajna takva kakva jeste, kao i muškarac, i nadam se da će doći vrijeme da će se harmonizovati to što je već prirodno dato. Ako se već pitanje odnosi na žene, moram reći da se dešavalo da potpuno nepoznate divne žene urade neke lijepe gestove, i dešava se i dan danas. To se pamti jer takve žene u poslovnom svijetu imaju posebnu toplinu, neku majčinsku pažnju kada ti daju savjet, nešto potpuno nematerijalno a to muškarac ne može imati na takav  način. Kroz svoj posao sam upoznala puno dragih ljudi, moguće da je to povezano sa prirodom mog posla, ali i sa ljudima sa kojima sarađujem.

Po Vama koji su izazovi i trendovi današnje poslovne žene?

Ženi je danas više dato, ali se puno i traži od nje, i često je to uzrok raznih frustracija a ponekad i pojave agresivnosti koja nije suština žene. Svakako mislim da je pozicija žene mnogo bolja zbog mogućnosti izbora, a dobra će biti onda kada ne budemo morali da govorimo o ovome. Sa ovim iskustvom koje imam danas, sigurna sam da se nađem u teškoj finansijskoj situaciji, ne bih imala problem da radim bilo koji posao koji je dostupan, shvatajući da je to privremeno. Taj problem vezan za sujetu sam imala na početku, kada je sve teže išlo tako da ne nalazim previše opravdanja za neuspjeh na tom planu, jer svaka situacija ima optimalno rješenje, ali ga treba aktivno tražiti.

I na kraju šta biste poručili ženama koje se odluče da uplove u vode preduzetništva?

Mislim da kada se počinje neki biznis, profit ne bi trebao da bude na prvom mjestu. On dolazi kao rezultat rada i trebao bi biti bar na drugom mjestu, pri tome uopšte ne umanjujem bitnost finansija od ”kojih se živi”. Znam da ne razmišlja isto sit i gladan čovjek, ali negdje prednost ovog gladnog bi bio makar jači motiv a u tome leži velika snaga.
Svako treba da bira profesiju na osnovu svojih želja i afiniteta, jer će tako uvijek imati “goriva” kada se gubi snaga uslijed prepreka. Često je problem u tome što čovjek ne postavi sebi jednostavno pitanje šta želi da radi, šta želi da bude, i kako se dolazi do toga, korak po korak. Ideja je zaista moć a zatim slijedi realizacija tj.rad, neminovne prepreke i čuveni kontinuitet. A najvažnije od svega je vjera. Mislim da kao nacija jako brzo odustajemo, nedostaje nam taj kontinuitet potreban za ozbiljne rezultate. Skloni smo da očekujemo uspjeh preko noći. Kao ilustraciju svega ovoga moram napomenuti da sam ovim poslom počela da se bavim sa svojom koleginicom Milenom Živković bez ikakvog početnog kapitala, pomoći uticajnih ljudi, niti ičeg sličnog, i to bi mogao biti primjer da je sve to moguće i izvodljivo.

Podijeli

O Autoru

Dragana Rajković

Rođena je u Splitu 1989.godine. Osnovnu i srednju školu je završila u Podgorici. Posle srednje škole upisala je Institut za strane jezike, prevodilaštvo - smjer englesko-ruski. Po završetku fakulteta radila je u NVO “Roditelji”, a nakon toga na drugim mjestima od kojih su neki poslovi bili u struci a neki ne. Pisanje doživljava kao hobi koji izuzetno voli ali je sama sebi veliki kritičar pa se nikada nije usuđivala da nekome pošalje neke svoje radove. Konkurs Portala Analitika pod nazivom Savremena Karijatida je bio prvi konkurs za koji se osmjelila da pošalje svoju priču. Priča je izabrana kao jedna od deset najljepših što je dalo vjetar u leđa da nastavi sa pisanjem. Moto koji slijedi je: Uvijek može bolje. To predstavlja kočnicu kako se ne bih uljuljkala sadašnjim/trenutnim uspijehom. Na taj način pokušava da se ne uspava na profesionalnom planu i da ide dalje i ispituje svoje granice. Pisanje za Portal Preduzetnica je dokaz da se granice pomjeraju.

Ostavite Komentar

*Ukoliko ste pravilno upisali komentar dobićete potvrdu da je isti primljen za administriranje. Portal Preduzetnica.me zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima ne odražavaju stavove redakcije Portala Preduzetnica.me.