Radeći s liderkama, počela sam da prepoznajem ponašanje i navike koje dijele svi uspješni ljudi. Da ne pričam o tome kako vas inspirišu da otvarate nove horizonte, tražite još boljeg, jačeg, mudrijeg, uspješnijeg, plemenitijeg sebe. Najbolji lideri/ke čine da umijeće vođenja izgleda tako jednostavno da ga i ne primjećujete. I svima njima je zajednička jedna osobina – njeno veličanstvo AMBICIJA.

Kreativno, hrabro, zanimljivo, inovativno, progresivno, uspješno – osobine koje primamljivo zvuče, a o njima za portal Preduzetnica.me govore pomoćnica ministra održivog razvoja i turizma, generalna direktorica Direktorata za životnu sredinu u Ministarstvu održivog razvoja i turizma Ivana Vojinović, vlasnica i direktorica društva za zastupanje u osiguranju “AM CAPITAL TEAM”, Lepa Đurović i psihološkinja Sanja Maraš.

IVANA VOJINOVIĆ

Tragati za ličnim razvitkom podrazumijeva, da moramo raditi sami na sebi. Većina ljudi shvata da je za to potreban napor, pa mu se podvrgava sa žarom i velikom posvećenošću. Bez pokretačke sile ne bi bilo dostignuća u bilo kojoj oblasti života. AMBICIJA. Šta zapravo sve još stoji iza tog rada?

Na ambiciju utiče dosta faktora, najprije struktura naše ličnosti, društveni kontekst u kojem živiimo, podrška porodice, vaspitanje, životni ciljevi, snaga da se borimo, uzori, i slično. I što je posebno važno, a često se zanemaruje je da želja za uspjehom i ambicija ne smiju da znače stremljenje ka nemogućem i neostvarivim idejama. Naporan rad, upornost i ambicija daju efekat ukoliko je osoba dovoljno samosvjesna da poznaje svoje potencijale i kapacitete, ali sa druge strane i limite. Jedino je tada ambicija pokretač i snaga koja nas čini zadovoljnim u našem mikro svijetu. Primjećujem da su osobe koje uglavnom etiketiramo kao ambiciozne ispunile planove i ostvarile ciljeve kroz borbu i suočavanje sa problemima, bez odustajanja i straha.

Biti ambiciozan stvar je strukture ličnosti, a ne zanimanja kojim se neko bavi. To je kreativna osobina, prosto vuče naprijed. Da li naše društvo, prema Vašim iskustvima, “oprašta” žensku ambiciju?

Ispoljena ambicioznost žena je promijenila muško – žensko odnose. Danas žene nijesu zadovoljne samo tradicionalnom ulogom majke i domaćice, dok sa druge strane mnogi muškarci nijesu u stanju da se prilagode novim ulogama. Mi smo još uvijek tradicionalna sredina i ženska ambicioznost može da se “prihvati” samo onda kada ne trpe porodica i odnosi, kada muškarac to razumije, kada je podrška ženi i pomaže u obavezama oko djece i domaćinstva.

Vrlo često žene se sputavaju tvrdnjama da su nepotrebno ambiciozne. Koliko god smatramo da smo napredovali i da se ambicija “dozvoljava” ženama, pa čak smatra i pozitivnom karakteristikom, u praksi su česti primjeri kada se ona posmatra kao hir. Žena, ako je inteligentna i samosvjesna, trebalo bi da shvati kada će i da li će njena ambicioznost praviti probleme u vezi i porodici. Jedna simpatična anegdota iz 1938. godine je da je jedan od zvaničnih razloga bivšeg supruga glumice Bette Davis za razvod braka bio i taj da ga je zanemarivala jer se suviše intelektualno uzdizala i previše čitala knjige.

 Salvador Dali je slikovito primjetio da je inteligencija bez ambicije kao ptica bez krila. Umijeće življenja se sastoji u tome da pronađemo pravu mjeru i ustalimo se u avanturi života. Prirodno je da istražujemo svoj život, da se preispitujemo, evociramo, razmišljamo, planiramo … Kako sačuvati sebe od zamke takozvane nezdrava ambicija?

Ambicija ubija kada postane opsesija i ona zaista lako može postati “nezdrava” i destruktivna. To se dešava onda kada nije u skladu sa sposobnostima, realnim okolnostima i ukoliko iza nje leži pohlepa. Pogubna je i onda kada nam nije stalo šta moramo žrtvovati, već je samo važno da se do cilja dođe. Takva ambicioznost stvara nesrećne ličnosti sa odsustvom liubavi i empatije, i na koncu samo uzima i ništa konstruktivno ne donosi.

Ne postoji univerzalna definicija granice između “zdrave” i “nezdrave”. Podržavam samo onu ambiciju i upornost koja je u skladu sa mogućnostima čovjeka, kada je realna i nije uperena protiv nekog drugog.

 “Uspjeh je dobiti ono što želimo. Sreća je željeti ono što dobijemo”. U skladu s Vašim iskustvom, šta poručujete čitaocima portala Preduzetnica.me, kako dobiti oboje iz gore citirane misli ?

Sreća i uspjeh nijesu sinonimi. Uspjeh je biti srećan. Sigurno da uspjeh utiče na sreću, ali nije od presudne važnosti.Sreća je krovni cilj života, a uspjeh je jedno od mnogih postignuća. Sreća je jedini pravi odgovor na sve. Uostalom, mnogo vijekova prije nas Aristotel je rekao da je “sreća smisao i svrha života,  cilj i kraj ljudskog postojanja”.

LEPA ĐUROVIĆ

Tragati za ličnim razvitkom podrazumijeva, da moramo raditi sami na sebi. Većina ljudi shvata da je za to potreban napor, pa mu se podvrgava sa žarom i velikom posvećenošću. Bez pokretačke sile ne bi bilo dostignuća u bilo kojoj oblasti života. AMBICIJA. Šta zapravo sve još stoji iza tog rada?

Na ovaj svijet dolazimo po zasluzi i sa određenim zadatkom. Lični razvitak je način da ispunimo taj zadatak i da u miru proživimo život koji nam je dat. To što nazivaju pokretačkom silom ja bih prije nazvala prirodnim porivom, željom da naučimo da živimo i stvaramo u miru sa samim sobom i sa okruženjem. Nije to napor, to je blagoslov da si zdrav fizički i razumom i sposoban da čitaš, slušaš pametne ljude, promišljaš. U tom dijelu, specifično je vreme. Nažalost, većina ljudi bude zrela tek posle četrdesete, dok neke najljepše godine proživi prilično traumatično. Mladi bi, uz podršku roditelja, bliskih ljudi i stručnih lica za tu oblast itekako mogli da skrate taj period, ali oni vrlo često ne umiju to da iskoriste. Čini im se da sami najbolje znaju šta i kako treba.

Svako jeste jedinka za sebe i odluke treba da donosi sam, ali sam isto tako sigurna, da im je život mnogo jednostavniji i lakši ako slušaju mudre savjete kako ne bi mnogo života potrošili na “otkrivanje tople vode”. Život je kratak, posebno mladost, i tužno je ma i samo jedan dan potrošiti na nepotrebne stvari, opterećenja, nervoze, isfrustriranost…

 Biti ambiciozan/a stvar je strukture ličnosti, a ne zanimanja kojim se neko bavi. To je kreativna osobina, prosto vuče naprijed. Da li naše društvo, prema Vašim iskustvima, “oprašta” žensku ambiciju?

Društvo, u najvećem broju slučajeva, ne oprašta ništa što čovjeka čini srećnim, ali koga briga. Ako ne možemo promijeniti društvo, a ne možemo, makar ne preko noći, promijenimo svoj odnos prema njemu. Živimo svoj život, radeći na sebi i svojim dostignućima, edukujmo se, razvijajmo svoj biznis, čitajmo knjige, družimo se sa pozitivnim ljudima, šetajmo, boravimo u prirodi… Jedini način da promijenimo društvo je da svojim življenjem pokažemo okruženju kako treba živjeti.

Salvador Dali je slikovito primjetio da je inteligencija bez ambicije kao ptica bez krila.Umijeće življenja se sastoji u tome da pronađemo pravu mjeru i ustalimo se u avanturi života. Prirodno je da istražujemo svoj život, da se preispitujemo, evociramo, razmišljamo, planiramo … Kako sačuvati sebe od zamke takozvane nezdrava ambicija?

Ambicija često stanuje i tamo gdje ljudi nisu dovoljno zreli, mudri, obrazovani. Tu kategoriju ljudi vidim kao one kojima je potrebna pomoć jer će teško sebi dozvoliti da počnu misliti na drugačiji način. Ne može se ništa dobro dobiti ako se radi na štetu drugih, ako to nije jedan čestiti i jasan put… Šta god ti ljudi postigli to je samo privid za okruženje, trenutno varaju sebe, ali u konačnom nisu i ne mogu biti srećni ljudi.

Uspjeh je dobiti ono što želimo. Sreća je željeti ono što dobijemo”. U skladu s Vašim iskustvom, šta poručujete čitaocima portala Preduzetnica.me, kako dobiti oboje iz gore citirane misli ?

Uspeh i sreća je kada volimo ljude, kada ne osuđujemo i ne mrzimo nikoga. Sve ostalo je nadogradnja koja može biti bogata. Sve zavisi od toga koliko smo pametni i koliko smo radni, disciplinovani, spremni da učimo i da se informišemo.

SANJA MARAŠ

Tragati za ličnim razvitkom podrazumijeva, da moramo raditi sami na sebi. Većina ljudi shvata da je za to potreban napor, pa mu se podvrgava sa žarom i velikom posvećenošću. Bez pokretačke sile ne bi bilo dostignuća u bilo kojoj oblasti života. AMBICIJA. Šta zapravo sve još stoji iza tog rada?

U čovjekovoj prirodi je da se samoaktualizuje. To je gotovo pitanje našeg duševnog zdravlja. Do skoro su žene živjele bez te dozvole. Što zbog društvene sputanosti, što zbog samonametnutih ograničenja. Društvo je sazrelo i emancipacija žena je otvorila put ka samoaktualizaciji ženama. Iza ambicije stoji hrabrost, emocionalna zrelost i stabilnost, samouvjerenost, čvrstina karaktera i pozitivna vizija. Takođe, za uspjeh i ambiciju, je važno da imamo osobe koje vjeruju u nas i koje nas snažno podržavaju. Nije lako, puno je odricanja, padova, prepreka, ali nam treba neko da nas podigne, otjera sumnju i kaze:”Ti to možeš!”. Najprirodnije je da to budu roditelji, ali nažalost oni vrlo često budu izvor blokada i sputavanja. To mogu biti starija braća, sestre, prijatelji, ljubavni partneri, psihoterapeuti…

Biti ambiciozan stvar je strukture ličnosti, a ne zanimanja kojim se neko bavi. To je kreativna osobina, prosto vuče naprijed. Da li naše društvo, prema Vašim iskustvima, oprašta žensku ambiciju?

 U Crnoj Gori jos uvijek postoje tradicionalni okviri ženskog identiteta. Naravno da se ambiciozna žena ne uklapa u taj kalup. Međutim, ako je ona autentično ambiciozna, njoj to neće smetati. Istrajćce u svojoj ambiciji i naci će put da realizuje svoje snove.

Salvador Dali je slikovito primjetio da je inteligencija bez ambicije kao ptica bez krila. Umijeće življenja se sastoji u tome da pronađemo pravu mjeru i ustalimo se u avanturi života. Prirodno je da istražujemo svoj život, da se preispitujemo, evociramo, razmišljamo, planiramo … Kako sačuvati sebe od zamke takozvane nezdrava ambicija?

Ako osobu potpuno preuzme ambicija, počinju da stradaju njeni odnosi. Najprije se to osjeti u porodici, koja sve manje ima tu osobu, a onda i prijatelji, koji još manje imaju razumijevanja. Nezgodno je kada žena zarad ambicije, zanemaruje djecu. Ona su do šeste godine emotivno vulnerabilna i svako zanemarivanje je dodatno ranjavanje njihove krhke prirode.

Mnoge majke toga nijesu svjesne, a to je najčešći razlog njihove roditeljske neodgovornosti. Postoji opasnost da nekom karijera “uzme” život. Žene koje se opsesivno predaju karijeri, ne stignu da ostvare porodicu ni kvalitetnu partnersku vezu. Pretvaraju se u ženski opozit. Nerijetko, postaju zahtjevne i teške osobe, koje zlostavljaju ljude oko sebe. Nikada nije kasno da zaustave nezdravu ambiciju i da se posvete sebi, porodici, prijateljima. Treba naći mjeru i ne ići u krajnosti.

“Uspjeh je dobiti ono što želimo. Sreća je željeti ono što dobijemo”. U skladu s Vašim iskustvom, šta poručujete čitaocima portala Preduzetnica.me, kako dobiti oboje iz gore citirane misli ?

Uspjeh jeste kada dobijemo ono što želimo. Ali isto tako mnogi ne znaju da se raduju svom uspjehu. Mislili su da će naći sreću i mir kada ostvare cilj, međutim to se nije desilo. Zašto je to tako, postoji puno razloga. Od najranijeg djetinjstva smo programirani od roditelja. Nesvjesno slijedimo te programe i ponašamo se poput njih. Prije nego pokušamo da odgonetnemo ko smo, treba da otkrijemo ko su naši roditelji. Koje su bile njihove vrijednosti?…Oni će pokušati da preko nas ostvare neostvarene ambicije. To je sasvim prirodno. Svaki roditelj želi da nametne djetetu upravo svoje vrijednosti. Problem je kada su vrijednosti roditelja suprotstavljene. Onda je na djeci da biraju čije vrijednosti će slijediti. Šta god da izaberu, ostaje ona sumnja, da li su izabrali pravo. Iz tog razloga, ne znaju se radovati svom uspjehu. Važno pitanje je koliko je to njihov uspjeh i šta stoji iza njega? Rad na sebi je neophodan i njemu uvijek treba stremiti.

Podijeli

O Autoru

Milanka Ćorović

Novinarka, kolumnistkinja, portparolka udruženja preduzetnica Crne Gore i urednica portala preduzetnica.me, rođena Podgoričanka, bira teme i piše članke koji nas podsjećaju da su ,,istinske vrijednosti isključivo one koje odgovorno i marljivo gajimo u sebi“ i da je kontinuirani rad ,,najveća životna investicija“. Vječita zaljubljenica u prirodu, pisanu, a i datu riječ.

1 Comment

  1. Avatar

    Sanja maras je zavrsila poslovnu psihologiju u Baru. Iako je preko veze zaposlena bila u Domu zdravlja, opste je poznato da nije psiholog i da je jako nestrucna.

Ostavite Komentar

*Ukoliko ste pravilno upisali komentar dobićete potvrdu da je isti primljen za administriranje. Portal Preduzetnica.me zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima ne odražavaju stavove redakcije Portala Preduzetnica.me.