Prije nekoliko dana sam, na jednoj edukativnoj radionici, pitala žene da mi kažu šta ih sprečava da budu preduzetnice, koje su njihove preduzetničke ideje, predlozi … Odgovori su bili različiti i interesantni. Jedne su rekle da im treba više podrške države, druge da im treba više podrške supruga, a neke da je previše egoizma kod žena i konkurentnosti. Ovo poslednje mi je posebno zadržalo pažnju. Moram priznati da me je ta izjava pomalo i zabrinula. Ženska solidarnost – kako to moćno zvuči, pomislih. Da li smo zaista kamen spoticanja jedna drugoj ili, ipak vjetar u leđa i snažna potpora, pitala sam tri interesantne, izuzetno inspirativne i uspješne žene.

Na pitanja za Preduzetnica.me odgovaraju književnica Olja Raičević Knežević, osnivačica i vlasnica agencije PR & marketing agencije “Dobar glas” i suosnivačica i suvlasnica prvog nezavisnog portala Glavnog grada “Volim Podgoricu” Vesna Radojević i izvršna direktorica nevladine organizacije “Crnogrski ženski lobi”, Aida Petrović.

OLjA RAIČEVIĆ KNEŽEVIĆ 

Jedna od omiljenih parafraza Hobbesove rečenice “Čovjek je čovjeku vuk” glasi “Žena je ženi vučica”. Pitanje ženske solidarnosti, sestrinstva, podrške, često se izvlači baš na “dan D”, ali na njoj treba, ipak, raditi u kontinuitetu, zar ne?

 “Žena je ženi vučica” – zvuči krajnje pozitivno. Zvuči snažno i nepobjedivo, potpora vučica jedna drugoj tamo negdje u mraku, divljini, na kiši i snijegu, i pred uprtim puškama lovaca. Da ne pričam kako bi vučice štitile mladunce jedna drugoj … Dakle, ako bih govorila o ženskoj nesolidarnosti, bilo bi to više kao “Žena je ženi krpelj”. Podvuče se i sisa krv, tako preživljava, u nekim slučajevima prenoseći virus gadne bolesti koja napada mozak i parališe žrtvu.

Ženska solidarnost pravi čuda, daje najbolje rezultate na svim poljima i trenira se. Još je uvijek razumljivo da ženina prva reakcija na uspjeh druge žene bude zavist jer to je utkano u naš DNK ili u našu kolektivnu memoriju, zato što, toliko vjekova već, jedna žena, da bi preživjela i dobro u tom životu prošla, iz svog je polja djelovanja morala izbaciti neku drugu.

Uspjehom se prvenstveno smatralo zadobiti toliko divljenje muškarca da će isti poželjeti da te uzme pod svoj krov i dozvoli da produžiš njegovu vrstu. Sada se barem to više ne smatra prvim uspjehom, ali obrazac ponašanja i reagovanja još nije izdahnuo. Zato i treba trenirati tome suprotnu reakciju na uspjeh ostalih žena.

Iz Vašeg dosadašnjeg iskustva, da li na našim prostorima postoji ženska solidarnost?

Krv je i dalje uzavrela, takve smo i time se ponosimo. Još uvijek smo glasne i strasne, i sređujemo se i ne damo se, sve više ambiciozne i nezavisne, ali onda – kao kad neko naglo na nekoj proslavi pogasi sva svijetla – imamo kratki spoj u glavi kad na red dođe ženska solidarnost. Imam mnogo lijepih primjera, ako počnem da nabrajam imena, neke ću preskočiti, a to ne bi bilo fer. I u Crnoj Gori, a i u Zagrebu, u Beogradu takođe, pomogle su mi žene, uglavnom. Ali, pazite, to i o meni nešto govori: nisam ja od juče.

Znam kome da se obratim za pomoć i pitam za savjet. Okružila sam se ženama koje su otvorene, posebne, prevazišle nagon “zašto da pomognem tebi pa da ispadne da si bolja od mene?”, i ono plemensko “ja tebi – ti meni”. Znaju da podrška treba da ide dalje, od mene nekoj sljedećoj, jer će se samo na taj način širiti.

Kada je riječ o ženskoj borbi i generalno o borbi za ljudska prava, zašto se pojedinci solidarišu sa jednom borbom, a drugom ne – može li biti da je zbog perspektive? Društvo ne muče isti problemi i svaki pojedinac različito pristupa njihovom rješavanju.

Recimo, problemi sa kojima se susrećete Vi, ja ili neko treći, u društvu nijesu isti kao problemi jedne trudnice, Romkinje, samohrane majke, nezaposlene žene, žene koja ima neku vrstu invaliditeta, žene koja je silovana ili izložena raznim oblicima torture i nasilja i slično, ali je bitno da prepoznamo, osvjestimo i borimo se jedna za drugu?

Da, ali znate onu: Možeš da prevariš neke ljude ponekad, ali ne možeš da prevariš sve ljude uvijek? E, pa tako nekako, ista je postavka: Ne možemo svi sve. Uostalom, žena koja ima svoj mir, nezavisnost i slobodu, najbolje će pomoći. Uz to, imati mudrost. Iskustvo na određenom polju. Posebnu obuku za nešto. Imati strast, ne brojati koliko je sati ostalo do kraja radnog vremena. A nisu sve u mogućnosti tako da pomažu. Bilo bi dobro da se svaka drži onoga u čemu je, ako ne najbolja, a ono barem dobra.

Da li je uzrok / posledica spremnosti na žensku solidarnost, u društvima koje odgaja različito djevojčice i dječake odnosno jasne su podjele uloga razlog da ona žena koja nastoji da izađe iz okvira patrijahalnog poimanja podjela uloga neće naići na podršku žene koja u tom okviru ostaje?

Naravno da je tako. Sve ono što ne razumijemo plaši nas i želimo to umanjiti, uništiti, zakopati. Zato je potrebna izloženost različitosti. Tribine i predavanja o različitosti trebalo bi uvesti u škole jer su naše sredine male, sklone uniformisanosti.

Šta biste poručili ženama?

Ono što je Adrienne Rich napisala za Marie Curie: “Njene rane i njena snaga potekle su iz istog izvora”.

VESNA RADOJEVIĆ

Jedna od omiljenih parafraza Hobbesove rečenice “Čovjek je čovjeku vuk glasi “Žena je ženi vučica. Pitanje ženske solidarnosti, sestrinstva, podrške, često se izvlači baš nadan D“, ali na njoj treba, ipak, raditi u kontinuitetu, zar ne?

Sve što želimo da raste u našem životu, i našem okruženju, treba raditi u kontinuitetu. Zalivati, hraniti, čuvati, ili će uvenuti. Ljubav, solidarnost, podrška, da li se te kategorije uopšte mogu ugurati u bilo koji, jedan jedini, dan u godini, pa i “dan D” ? Volimo ili ne volimo, ili smo solidarni ili nismo. Ovdje je riječ o onome što nosimo, ili ne nosimo u sebi.

Oni koji u sebi imaju ljubav, ne mogu imati “dan D” kada tu ljubav iskazuju. To nije ljubav, jer ona govori svakim pogledom, gestom, riječju, svakoga dana. To je loša gluma kojom se pokušava impresionirati osoba za koju se performans izvodi, a sebi obezbjeđuje alibi za nepočinstva, ili jednostavno, nečinjenja, koja se čine svakodnevno.

Iz Vašeg dosadašnjeg iskustva, da li na našim prostorima postoji ženska solidarnost?

Možda je moj put specifičan, ali, iskreno, nisam doživjela nešto što bih mogla nazvati ženska solidarnost u smislu podrške drugih žena zbog toga što sam žena. Možda nisam tražila ili nisam znala gdje da tražim tu vrstu solidarnosti i pomoći. Ovdje, naravno, isključujem majku, snahu, kćerku, i svoje najbliže prijateljice, jer je to drugi vid podrške i ne mogu ga svrstati u ono što sugeriše ženska solidarnost. Konačno, možda moje iskustvo nije mjerodavno.

Kada je riječ o ženskoj borbi i generalno o borbi za ljudska prava, zašto se pojedinci solidarišu sa jednom borbom, a drugom ne – može li biti da je zbog perspektive? Društvo ne muče isti problemi i svaki pojedinac različito pristupa njihovom rješavanju.

Recimo, problemi sa kojima se susrećete Vi, ja ili neko treći, u društvu nijesu isti kao problemi jedne trudnice, Romkinje, samohrane majke, nezaposlene žene, žene koja ima neku vrstu invaliditeta, žene koja je silovana ili izložena raznim oblicima torture i nasilja i slično, ali je bitno da prepoznamo, osvjestimo i borimo se jedna za drugu?

Čini mi se da mnogi borci za bilo kakva, ili bilo čija prava, danas, mnogo više pričaju nego što zaista čine. Kineski filozof Lao Ce je šest vjekova prije Hrista rekao: Jedno jedino “Evo ti” vrijedi više nego deset “Neka ti Bog pomogne”. Znači više nego hiljade govora, konferencija, strategija, poslije kojih se ništa ne desi. Kada bi svi borci za nečija prava, za spas planete, svakoga dana u godini, pomogli konkretno jednoj osobi, ženi, djetetu, šumi ili izumirućoj životinjskoj vrsti, ova planeta bi bila mnogo ljepše mjesto.

Borba žena za ženska prava i solidarnost vuče korijen iz suštine ženskog bića, koje je intuitivno, emotivno, snažno, hrabro, borbeno, pravedno. To biće treba nahraniti, i ono će rasti. Ženska solidarnost treba pomoći današnjoj ženi da se poveže sa svojim suštinskim bićem, da ojača, da se napuni samopouzdanjem, da osvijesti svoju snagu.

Da li je uzrok / posledica spremnosti na žensku solidarnost, u društvima koje odgaja različito djevojčice i dječake odnosno jasne su podjele uloga razlog da ona žena koja nastoji da izađe iz okvira patrijahalnog poimanja podjela uloga neće naići na podršku žene koja u tom okviru ostaje?

Pitanje ženske solidarnosti neodvojivo je od pitanja solidarnosti uopšte. Ne postoji žena koja je solidarna, a da to nije i kada su u pitanju muškarci, djeca, bilo ko kome je solidarnost potrebna. Nije Crna Gora više patrijarhalno društvo kao nekada. Pogledajte samo naše djevojke danas. U većini slučajeva, njihovo odgajanje, školovanje, mogućnosti, ne razlikuju se od onoga što dobijaju muška djeca. Veći problem od navodne patrijarhalnosti je sistem vrijednosti, ne samo u Crnoj Gori već mnogo šire. Tu treba tražiti razloge nedostatka solidarnosti, pa i ženske.

Šta biste poručili ženama?

Da rade na sebi,mnogo čitaju, neprekidno edukuju,uče jezike, makar engleski. Da zarone u sebe i pronađu svoju suštinu. Da vjeruju u sebe, imaju stav i grebu za ono u šta vjeruju. Da se ne obeshrabre kada dožive neuspjeh i da imaju jasan cilj. Ženama koje imaju djecu poručujem da nađu vremena za njih, da ih grle, vole, ljube, govore da su pametni i sposobni. Da ih puste, ali da budu tu za njih. I da im kuvaju divnu domaću hranu.

AIDA PETROVIĆ

Jedna od omiljenih parafraza Hobbesove rečenice “Čovjek je čovjeku vuk” glasi “Žena je ženi vučica”. Pitanje ženske solidarnosti, sestrinstva, podrške, često se izvlači baš na “dan D”, ali na njoj treba, ipak, raditi u kontinuitetu, zar ne? 

Patrijarhalno – tradicionalni obrasci, od ranog djetinjstva, uče nas da budemo takmičarski nastrojene jedna prema drugoj, privatno, a još više poslovno. Više je nego jasno da to nepisano patrijarhalno “pravilo” funkcioniše dosta dobro u mnogim situacijama kod žena, posebno kada je u pitanju “dan D”. Međusobnim pomaganjem i razumijevanjem izdignućemo se iznad nametnutih stereotipima o ženskoj (ne)solidarnosti. Jedino tako napravićemo veće promjene i graditi bolju, iskreniju žensku solidarnost, neophodnu u prvatnom i poslovnom odnosu.

Iz Vašeg dosadašnjeg iskustva, da li na našim prostorima postoji ženska solidarnost?

Da ne postoji solidarnost bilo bi zabrinjavajuće i alarmantno pa bi se mi žene morale upitati šta nam se desilo da ne čujemo, ne vidimo i ne saosjećamo sa drugom koja je u nekom problemu. Žao mi je što ženske solidarnosti, samim tim i razumijevanja najmanje ima tamo gdje bi trebala biti najviše, a to su žene koje pripadaju ranjivim grupama (žene žrtve nasilja, silovanja, trgovine ljudima, samohrane majke, zavisnice…).

Imala sam užasne životne tragedije, gubitak djeteta i ubistvo supruga. Danas, posmatrajući taj period iza sebe,  solidarnost pod kojom prije svega podrazumjevam razumijevanje  i pomoć  da se teški periodi prevaziđu lakše, u mojim tragičnim porodičnim dešavanjima, bila je mala i krhka. To me nikada nije pokolebalo niti preobratilo da postanem takva osoba – da ne pružim pomoć kada sam u prilici za nju.

Kada je riječ o ženskoj borbi i generalno o borbi za ljudska prava, zašto se pojedinci solidarišu sa jednom borbom, a drugom ne – može li biti da je zbog perspektive? Društvo ne muče isti problemi i svaki pojedinac različito pristupa njihovom rješavanju.

Recimo, problemi sa kojima se susrećete Vi, ja ili neko treći, u društvu nijesu isti kao problemi jedne trudnice, Romkinje, samohrane majke, nezaposlene žene, žene koja ima neku vrstu invaliditeta, žene koja je silovana ili izložena raznim oblicima torture i nasilja i slično, ali je bitno da prepoznamo, osvjestimo i borimo se jedna za drugu

Nametnuti oblici patrijarhata koji propagiraju i plasiraju ženski rivalitet i netrpeljivost u raznim aspektima života i rada jesu glavne prepreke ženskoj solidarnosti. Patrijarhalno ustrojstvo društva nameće i zahtijeva od žena lojalnost zasnovanu na poštovanju, bez pogovora  muškarcu, ocu, bratu, mužu ili nadređenom šefu, direktoru i partijskom kolegi.

S jedne strane, imamo žene koje vrednuju pogubne nametnute patrijarhalne principe i modele razdvajanja žena i pripadnosti ocu porodice, partije, radnog mjesta, a s druge strane žene koje se s pravom bune protiv takvih nametnutih obrazaca. Borba za zajedničko dobro i  solidaran svijet doće do punog izražaja kada se odbiju svi oblici patrijarhata koji uslovljavaju žene na poštovanje patrijarhalno tradicionalnih principa koji dovode do suštinke  razdvojenosti žena i rivalstva.

Da li je uzrok / posledica spremnosti na žensku solidarnost, u društvima koje odgaja različito djevojčice i dječake odnosno jasne su podjele uloga razlog da ona žena koja nastoji da izađe iz okvira patrijahalnog poimanja podjela uloga neće naići na podršku žene koja u tom okviru ostaje?

Kada se spominje dijeljenje uloga u društvu neophodno je spomenuti da postoje dva pristupa. Prvi pristup, razlog za deljenje uloga po polovima nalazi u biološkim razlikama, a drugi, prihvaćeniji, govori o kulturnoj podjeli uloga žena u porodici i društvu uopšte. Žene često  prihvataju okvire  uloga koje su im nametnute, a među kojima je i uloga rivalititeta i nesolidarnosti sa drugim ženama kao suparnicama privatno i poslovno. To je pogrešan pristup ženskom sestrinstvu koji uporno podriva temelje na kojima žene treba da izgrade čvrstu solidarnost u cilju zajedničkog boljitka. Ovakvi kalupi stvaraju se od najranijeg djetinjstva ženskog djeteta koje, prije svega, stvara porodica, a zatim i okruženje.

 Šta biste poručili ženama?

Mi žene moramo biti mudre i ne prihvatati nametnute okove suparničkog ponašanja i rivaliteta jer to ne donosi boljitak. Žene su jake, moćne  i spremne da sestrinski pomognu onoj drugoj kad u njoj ne vide  rivalstvo. Prihvatite sebe jer samosvjesna žena  svojom  snagom i pozitivnom  energijom mijenja i druge oko sebe.

Podijeli

O Autoru

Milanka Ćorović

Novinarka, kolumnistkinja, portparolka udruženja preduzetnica Crne Gore i urednica portala preduzetnica.me, rođena Podgoričanka, bira teme i piše članke koji nas podsjećaju da su ,,istinske vrijednosti isključivo one koje odgovorno i marljivo gajimo u sebi“ i da je kontinuirani rad ,,najveća životna investicija“. Vječita zaljubljenica u prirodu, pisanu, a i datu riječ.

Ostavite Komentar