Moderno doba, sa svim svojim nelogičnostima i manama, ipak napreduje u pogledu osnaživanja žena u raznim pravcima, uključujući preduzetništvo. Danas se više nego ikad priča o ravnopravnosti polova, ali u praksi još uvijek postoji mnogo stvari koje nijesu jasno definisane i koje se i dalje, prećutno, očekuju od žena. I pored mogućnosti izbora, ta očekivanja i sve ono sa čime se žene susreću zahtijeva podizanje svijesti o svim onim izazovima sa kojima se suočavamo.

Ako pogledate današnji svijet biznisa, vidjećete da njime i dalje dominiraju muškarci. To nije iznenađujuće, ako se u obzir uzme istorija, koja je sve donedavno samo muškarce prepoznavala kao podobne da se bave “teškim” pitanjima, u koja svakako spada i vođenje biznisa. Istina je da na listama najuspešnijih preduzetnika ima žena, ali većinu i dalje čine muškarci. Budućnost će sigurno ovaj odnos sve više preokretati u korist preduzetnica, ali kako bi to došlo, potrebno je biti svjestan stvari sa kojima se one suočavaju, kako bi se o tim problemima govorilo otvorenije i oni, samim tim, postajali manje tabu nego što su danas.

Zato ćemo se osvrnuti na pet najvećih izazova ženskog preduzetništva, iz perspektive žena koje same osnivaju i vode svoje biznise, uz djelić iskustva, odnosno podjeljenu misao nekih od uspješnih žena u svijetu preduzetništva.

 Kulturološki uslovljene vrijednosti

“Znate, svih ovih godina jelasam svoje kolačiće. Ljudi su mi govorili kako su fantastični zbog čega sam odlučila da uđem u posao prodaje kolačića. Muž mi je momentalno rekao ‘ Oh, dušo, to je tako glupa ideja’, a tome su se priružili I moji roditelji itičući da nemam šta das radim u biznisu prodaje kolačića” – Debi Filds.

Jedan od prvih izazova za svaku ženu koja želi da se oproba u preduzetništvu su kulturne uslovljene vrijednosti, odnosno tradicija. Svijet je prilično šarenolik po pitanju toga kako se u određenim oblastima vidi uloga žene u društvu: što je društvo tradicionalnije, i uloga žene je više određena udajom, rađanjem, vođenjem računa o domaćinstvu i slično. U ovakvim zemljama to predstavlja problem koji uopšte nije zanemarljiv, a on ponekad podrazumijeva i to da se u sopstvenoj kući morate izboriti za pravo glasa.

Uloga muškarca dugo vremena se oslanjala na ideju da je on taj koji mora „donjeti hleb na sto”, a u pomenutim konzervativnim sredinama, preduzetničke vještine žena često se doživljavaju takmičarski, to jest kao njena namera da preuzme ulogu glave porodice od muža.

Sa ovim izazovom se posebno suočavaju one porodice u kojima je i muškarac preduzetnik. Tada se najčešće muška dejca vide kao naslednici posla, dok su ženska najčešće izuzeta iz toga. On se može prevazići isključivo tako što ćemo se držati svojih principa i urediti stvari najpre u svojoj kući, a potom se – koliko je to moguće – ne osvrtati na sva ona mišljenja ljudi koji imaju problem da se nose sa „ženom u pantalonama”.

Društvena diskriminacija

“Grozno je reći, ali dugo sam bila etiketirana jer sam dizajnerka vjenčanica i sada sam začuđena kako sam uspjela da to prevaziđem. Pokušala sam sve osim odustajanja, a to sam uspjela zahvaljujući želji da ostvarim svoj san” – Vera Vong.

Iako smo dobrano zagazili u 21. vek, broj ljudi koji i dalje vjeruje u to da su muškarci podobniji za biznis nije mali, niti zanemarljiv. Međutim, i sami smo skloni vjerovanju u određene stereotipe o tome šta su “muški” a šta “ženski” poslovi. Da li vam se nekad desilo da ugledate ženu kako vozi gradski autobus, automehaničarka ili vodoinstalaterka j da pomislite “Zašto žena radi ovaj posao”? To se sigurno svima, u nekoj formi, desilo, a istina je da iza toga stoji duboko, kulturološki i društveno uslovljeno stanovište da neki poslovi jednostavno nijesu za žene (ili muškarce; isto važi i obrnutom pravcu – za muškarca koji radi kao vaspitač u vrtiću, kao ispomoć u kući i tome slično).

Činjenica je, dalje, da bi mnogi birali da radije sarađuju sa muškarcem nego sa ženom. Upravo pomenuto stanovište, kao i ono da se prosto zna da su muškarci bolji u biznisu (što je samo još jedna predrasuda), zadaju muku brojnim preduzetnicama.

Sa ovim izazovom suočavaju se i razvijenija, odnosno liberalnija društva, a bitka se vodi na ogromnom broju frontova, svakodnevno. Zato je važno znati da na ovakve stereotipe i predrasude možete naići bilo gdje i bilo kada, ali ono što je ključno jeste to da ih prihvatimo baš kao ono što jesu – predrasude i stereotipi. Ne možemo promeniti šta okolina misli, ali možemo uticati na to šta ćemo mi raditi sa njihovim mišljenjem, zar ne?

 Nedostatak poverenja investitora

“Šta je najgore što može da se desi? Da me svi odbiju; možeš misliti” – Dž. K. Rouling

Ovo je izazov koji nastaje u trenutku kada je potrebno skupiti novac za otpočinjanje sopstvenog biznisa. Investitori su, generalno – mada je ovo vrlo povezano sa vrstom biznisa o kojoj je riječ – naklonjeniji da vjeruju muškarcima, ali to nije nešto što bi se moglo izgovoriti naglas tek tako. Iza toga stoje dva već pomenuta izazova, a ženama je generalno potrebno mnogo više vremena i truda da bi dokazale svoju vrijednost. U svakom slučaju, ženama će sigurno trebati više strpljenja i upornosti da svoju biznis priču predstave stranama zainteresovanim za njeno finansiranje, kako bi se u fokusu našla održivost ideje, a ne pol onoga ko je prezentuje.

 Balansiranje između privatnih i poslovnih obaveza

“Bilo je rizično, bila sam udata i trudna sa najstarijim sinom, ali ne gledam na rizik isto kao i drugi ljudi. Kada si preduzetnik/ca, moraš se voditi mišlju da ćeš uspjeti” – Lilijen Vernon.

Ovo je vjerovatno prva stvar na koju većina pomisli ne samo kad je reč o ženama preduzetnicama, već i u kontekstu žena koje rade bilo koji posao. Stvar je u tome što će i one žene koje su odlično organizovale sve svoje obaveze plaćati danak u umoru i previše obaveza, a kamoli one koje pristaju na to da pod punom opremom igraju na dva terena: i domaćica i poslovna žena. Jedno svakako ne isključuje drugo, ali isto tako zahtijeva ozbiljno planiranje, hitro prilagođavanje i kompromise.

Ako je muškarac glava porodice, onda je žena njegov kičmeni stub, i upravo je to ono nad čime društvo vjerovatno strepi kada se posmatra ženski preduzetnički duh. Međutim, umjesto da se vodi rat oko toga čija je uloga da se izbaci smeće, zar ne bi bilo konstruktivnije napraviti plan – a ujedno i vežbati sopstvene preduzetničke vještine – kad ko iznosi smeće i zatim ga se pridržavati?

 Stres

Stres definitivno nije rezervisan samo za preduzetnice, već pogađa sve ljude koji bilo šta rade i stalo im je da to što rade zadovolji postavljene kriterijume. Međutim, ako se sjetimo da žene, osim svega onoga što preduzetništvo donosi, moraju da se nose i sa svim onim što je gore opisano, onda je jasno da je taj stres kompleksniji. Potrebno je, dakle, ne samo nositi se sa svakodnevnim izazovima, nego sa svim onim što poziciju preduzetnice čini drugačijom u odnosu na preduzetnike. Ne postoji svemogući recept koji će odnijeti sve ove probleme, ali svijest o njima, kao i način na koji biramo da se nosimo sa takvim izazovima je ono što može da igru učini ravnopravnijom.

Izvor: Itmagazin.info

Podijeli

O Autoru

Milanka Ćorović

Novinarka, kolumnistkinja, portparolka udruženja preduzetnica Crne Gore i urednica portala preduzetnica.me, rođena Podgoričanka, bira teme i piše članke koji nas podsjećaju da su ,,istinske vrijednosti isključivo one koje odgovorno i marljivo gajimo u sebi“ i da je kontinuirani rad ,,najveća životna investicija“. Vječita zaljubljenica u prirodu, pisanu, a i datu riječ.

Ostavite Komentar

*Ukoliko ste pravilno upisali komentar dobićete potvrdu da je isti primljen za administriranje. Portal Preduzetnica.me zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima ne odražavaju stavove redakcije Portala Preduzetnica.me.