Problem plastičnih kesa, kao i ostale ambalaže koja ostavlja trajne štetne poslijedice na cijelu planetu, odavno je predmet razmatranja raznih ekoloških organizacija, preduzeća, kao i same države. Bilo je raznih prijedloga riješenja, od potpunog ukidanja ovakve vrste ambalaže, odnosno zamjene papirnom, zatim, što je bilo vrlo interesantno, slučaja u Vankuveru gdje je jedan market predstavio ideju štampanja duhovitih natpisa na kesama (u smislu naglašavanja kupovine „određenih“ vrsta proizvoda, pri kojima potrošači izbegavaju da budu viđeni prilikom samog čina kupovine), koji bi motivisali kupce da nose cegere kada idu u nabavku. Ovo je imalo suprotan efekat, jer je ovo postalo kupcima zanimljivo pa su čak i povećali kupovinu ovih kesa.  Riješenje koje je trenutno aktuelno je naplata svake plastične kese pri kupovini, što ima za cilj smanjenje njihove upotrebe.

Dva su bitna pitanja kojima se treba baviti vezano za ovaj problem. Prvo se odnosi na socio-ekološke, a drugo na ekonomske faktore.

 Ono što se na početku nameće kao logično pitanje jeste, koliko, zapravo, naplata plastičnih kesa doprinosi smanjenju njihove upotrebe uopšte, i, samim tim, pozitivnom uticaju na zaštitu životne sredine, i da li je statistika pokazala tendencije pada ovim potezom? Simbolična cijena, koja se u Crnoj Gori kreće negdje oko 0,03 eura, izgleda ne motiviše kupce dovoljno da prestaju da svoje namirnice kući odnose u ovim kesama. Ako imamo u vidu da većina današnjeg stanovništva u nabavku ide u momentima kada se vraća s posla (izuzevši one koji idu u „velike“ nabavke nedjeljom), onda bi očekivanje da nose platnene cegere bilo prilično nerealno, s obzirom na sve veću užurbanost, kao i nedovoljnu svijest o štetnosti plastike po životnu sredinu. Ono što bi doprinijelo riješavanju ovog problema svakako nije povećanje cijene, ali jeste uticaj na podizanje svijesti o tome da ta cijena, koliko god visoka ili niska bila, ne predstavlja dodatni način da građani troše više novca, već upravo suprotno. Samim podsticanjem toga da se ove kese ne kupuju, treba da se stvori psihološki momenat kod kojeg potrošači bivaju svjesni dvije stvari: da troše manje novca i da štite životnu sredinu.

Drugo pitanje se odnosi na ekonomske faktore, odnosno koristi koje se ostvaruju nečinjenjem radnji, koje bi kod potrošača izazvale navedeni psihološki momenat. Ovdje se zapravo radi o činjenici da, ako plastične kese više nisu besplatne, a potrošači ih kupuju i dalje u istoj, ili približnoj mjeri, koristi od toga imaju isključivo marketi čiji se logotipi nalaze na tim kesama. Koristi se ogledaju višestruko: u direktnoj zaradi koja se ostvaruje prodajom, kao i u reklamiranju logotipima koji su na taj način vidljiviji drugim potrošačima. U marketinškom smislu, može se reći da se ovdje radi o nekoj vrsti “prikrivenog” marketinga, jer se preko nepromovisanja štetnog uticaja plastike, u ovom slučaju kesa, na životnu sredinu, kao i time što se ne šalju jasne poruke o cilju naplate istih u javnost, ostvaruje dodatna zarada.

Jasno je da su navedeni faktori u osnovi jako povezani, i da tako zajedno imaju vrlo važan uticaj na ponašanje potrošača. Ono što bi trebalo da predstavlja fokus jeste upravo ekološka svijest stanovništva, informisanje o problemima na planeti na svim nivoima, konstantno i kroz sve raspoložive resurse. Od školskog sistema, preko medija, društvenih mreža pa do svakodnevnih neformalnih razgovora, kompletan sistem treba da bude fokusiran na uticaj ponašanja potrošača koji doprinosi očuvanju planete i životne sredine, bez potrebe da se u to uključuju bilo čiji ekonomski interesi.   

Podijeli

O Autoru

Selma Hurić

Rođena 11.01.1984. godine u Prijepolju. Osnovnu i srednju školu završila u rodnom gradu. Ekonomski fakultet završila 2007 godine u Podgorici. Od 2010 zaposlena u Ekonomsko-trgovinskoj školi u Prijepolju, kao profesorica ekonomske grupe predmeta. Od 2014. godine članica nevladine organizacije Forum žena Prijepolja, gdje je učestvovala u realizaciji više projekata kao koordinatorka i saradnica. Od iste godine koordinatorka u realizaciji više projekata koji su proizvod saradnje između Ekonomsko-trgovinske škole i Kancelarije za mlade Prijepolja. Vlasnica više sertifikata iz oblasti obrazovanja, zapošljivosti mladih, medijske pismenosti i zagovaranja javnih politika. Od aprila 2018. radi i kao kolumnistkinja za portal Forum Info, gdje piše tekstove koji se baziraju na temi rodne ravnopravnosti, ali i drugim važnim društvenim pitanjima. Od februara 2019. piše za portal www.preduzetnica.me

Ostavite Komentar