“Cijena uspjeha je težak rad, posvećenost poslu i odlučnost bilo da pobjediti ili izgubiti, damo sve od sebe zadatku koji nam je bio u rukama” – Vins Lombardi. Upravo ovaj citat najbolje predstavlja današnju sagovornicu portala Preduzetnica.me,  vlasnicu firme “Merkator”, Nemšu – Nelku Omerhodžić.

Ona je firmu osnovala 1991. godine zahvaljujući, kako kaže, svojoj i suprugovoj odlučnosti da započnu privatni posao. Otvorili su knjižaru sa jednim radnikom. Riješenost da uspiju je bila njihova vodilja i zahvaljujući njoj, od skromne knjižare u porodičnoj kući stigli su do komforne, savremeno opremljene štamparije sa 100 zaposlenih.

Ova uspješna preduzetnica želi  znanjem i iskustvom podržati žene u Crnoj Gori da se odvaže i krenu u sopstveni biznis. Nemša ističe da bi voljela da se preduzetnice više udružuju, kao i da prepoznaju ideje i ciljeve Udruženja preduzetnica Crne Gore.

 

Otkud ideja da se kao mlada žena na sjeveru, oprobate u biznisu ? Kako su izgledali Vaši počeci?

Želja da se bavim preduzetništvom, da se sama angažujem i dokažem u nekom poslu, javila se još u srednjoj Ekonomskoj školi. Kasnije, u malom kolektivu “Knjigopromet” ta želja se produbljivala, da bih, nakon gašenja te firme,  ideja kulminirala u čvrstu potrebu da pokrenem privatni posao. Nije se to tada zvalo biznis, niti sam očekivala da će se stvari kretati ovako uspješno uzlaznom putanjom.

Zajedno sa suprugom koji je takođe radio u “Knjigoprometu”, ubrzo iza gašenja te firme, pokrenuli smo sopstveni biznis. Danas je to savremeno preduzeće koje  čini 100 zaposlenih. Imamo savremenu štamparsku opremu  i  u svom vlasništvu  značajan poslovni prostor. Poslujemo po svjetskim standardima  i za to imamao potrebne certifikate. Osnovna djelatnost je proizvodnja, trgovina i grafičke usluge.Rad je organizovan po sektorima: štampa, ofset štampa, štampa velikog formata, izrada 3D svetlećih reklama i autografika-brendiranje vozila.

Koliko Vam je značila podrška porodice, supruga ?

Svakako da je značila mnogo. Međutim, bila je to podrška iz poštovanja prema meni, više kao odgovor na moju odlučnost nego što su bili ubijeđeni da sam na pravom putu. Ni sama nijesam mogla biti sigurna da ću uspjeti. Negdje u dubokoj pozadini odlučnosti, tinjao je plamičak sumnje, ali sam ga uspješno gasila, naročito pred drugima. Nijesam dopuštala da iko to primijeti.

Koliko Vam je bilo teško to što ste žena u maloj sredini. Da li ste nailazili na predrasude ?

Predrasude su bile na snazi, bilo je neobično da žena vodi posao van domaćinstva ili da vozi automobile. Danas su takva razmišljanja  iščezla. Unaprijed sam samoj sebi govorila  da neću obraćati pažnju na predrasude okoline. Koliko god mi je to predstavljalo smetnju, toliko je djelovalo podsticajno jer sam privlačila pažnju praktično svih sa kojima sam komunicirala. Dakle, nijesu mi te predrasude predstavljale neku teškoću. Naprotiv, svi koji su poznavali mene ili moju porodicu brzo su sticali povjerenje i tokom rada ono je iz dana u dan jačalo. Odgovoran odnos, profesionalizam, posvećenost i uspjeh u poslu kojim se bavite, najbolji je lijek protiv bolesti predrasuda.

Kako ste se nosili sa izazovima sve ove godine. Koji su Vam bili početni izazovi ?

Izazovi su bili različiti.Prvi je svakako bio nedostatak većih novčanih sredstava, početna nevjerica najbližih i okoline. Objektivne smetnje izazvane dešavanjima na području bivše Jugoslavije uzmicali su pred neugasivom vjerom u sebe i jakom ambicijom da se to na djelu dokaže. Preduzetništvo tjera na stalno učenje i spoznaju iz brojnih oblasti. Kad se sav taj trud vraća kroz materijalnu dobit itekako važnu za čitavu porodicu i za još sto porodica, onda svakako da me raduje i ispunjava posebnim zadovoljstvom. Naravno, tu je i ona druga satisfakcija – priznanje i uvažavanje od brojnih poslovnih prijatelja i sredine u kojoj živite.

Slažete li se da je danas u odnosu na prije skoro 30 godina, kada ste Vi počinjali privatni biznis, bolja situacija. Prevashodno mislim na taj odnos prema ženi u nečemu što još uvijek dominantno važi za mušku profesiju?

Danas teret i rizik preduzetništva gotovo ravnopravno nose žene i muškarci. Postoje određeni poslovi koji manje ili više realno bolje priliče muškom ili ženskom rodu, ali smo svjedoci da se te predrasude lagano, a ipak vidno brišu.

Često se čuje da u jednom trenutku žena mora da uspori, da se posveti porodici. To što ste se jako mladi ostvarili u ulozi majke, da li Vam je odmoglo ili pomoglo ?

Podrška supruga bila je od izuzetnog značaja. On ne samo da me je podržavao, već se i sam potpuno angažovao u poslovima koji su nam išli uzlaznom putanjom. Rad, upornost, odgovoran odnos prema poslu I svima u lancu poslovanja, brzo nam je krčio put ka uspjehu. Danas je “Merkator” firma u kojoj osim mene i muža, rade i  naša tri sina.

Obavljali ste i funkciju potpredsjednice Opštine Bijelo Polje. Da li je za ženu teže u biznisu ili u politici ?

Kojem god poslu priđete voljno i odgovorno, rezultati neće izostati. Iako će mnogi reći da su biznis i politika kompatibilni poslovi, za mene su to dvije posve različite oblasti rada. Teško je reći šta je teže, a šta lakše U oba slučaja morate biti  predani, odgovorni i korektni prema svima sa kojima sarađujete.

U međuvremenu ste napisali knjigu recepata bjelopoljske kuhinje koju ste posvetili svojoj majci. Danas kada pogledate, kakva je bila uloga žene u vrijeme Vaše majke. Dok smo pripremale ovaj razgovor prenijeli ste sjajnu rečenicu koju pamtite da Vam je govorila:”Nauči sve da kuvaš, ali nemoj kuvati uvijek kada možeš da ne kuvaš…”

Uloga žene  u njeno vrijeme se puno razlikuje u odnosu na tu ulogu danas. Tada je bilo malo ekonomski i profesionalno ostvarenih žena. Njihova uloga diktirana je od muške strane, bilo da je to brat, muž ili otac.Moja majka je odgajala sedmoro djece u veoma skromnim životnim uslovima. Vrijedno je i marljivo radila od poslova u kući pa do onih u vrtu i na imanju. Svjesna tog tereta u kojem ne bi željela da vidi mene, govorila je: “Ovo sve treba da se zna, nauči sve da kuvaš i radiš, a kad kod možeš, ti ne kuvaj i ne muči se kao ja”.

Sa posebnim zadovoljstvom, danas spremam ono što je i ona spremala, jer to se svima dopadne, a meni dođe i kao podsjećanje na dane kad sam se uz majku učila kuhinjskim vještinama.

Volim da kuvam i spremam hranu, i u domu i u rodu se uvijek gledalo da kada gost dođe u kuću treba ga srdačno i ljubazno počastiti najboljim. I tako rade svi ljudi u bjelopoljskom kraju, pa je to uslovilo da se razvije kulinarsko umjeće i na trpezi nađu domaći specijaliteti.Otuda i ideja da prikupim recepte poznatih jela naše lokalne, domaće kuhinje, jednostavnim za spremanje, a ukusna, i po zdravlje kvalitetna. Da ih tako sačuvam od zaborava, a drugima da predstavim dio tradicije i običaja naše sredine.

Dobitnica ste mnogih prestižnih nagrada u zemlji i inostrastvu. Kako se osjećate? Da li bi neku nagradu posebno izdvojili ?

Nagrade svakako prijaju i imaju posebno značenje i težinu, kako za profesionalnu karijeru tako i za proširenje i razvoj biznisa. Godine 2006., našla sam se među 14 najuspiješnijih žena u Crnoj Gori. Četiri godine kasnije, uspjeh u biznisu preporučio me je kod crnogorskog Centra za preduzetništvo kao instruktorku ženama koje planiraju da se bave privatnim biznisom. Dobitnica sam nagrade za najuspiješniju ženu iz oblasti preduzetništva na tradicionalnom takmičenju “Najžena 21.vijeka”, u organizaciji agencije “Airli-Nivo” iz  Beograda.

Najdraža mi je je nagrada na petom međunarodnom takmičenju  za izbor malog ili srednjeg preduzeća u Jugoistočnoj Evropi koje podržava porodicu za 2017. godinu, održanog u Podgorici od 14. do 16. jula, podržanog od Udruženja preduzetnica Crne Gore i Balkanskog udruženja žena u zanatstvu. Konkurs se organizuje u okviru projekta “Zapadni Balkan”, uz koordinaciju Balkanskog biroa za podršku srednjeg staleža, a finansira ga Federalno ministarstvo za ekonomsku saradnju i razvoj Njemačke, gdje je učestvovao Grafički centar “Merkator” iz Bijelog Polja  i predstavljao našu zemlju. Nagrada je izuzetno kotirana u regionu, a ujedno je i nagrada svih nas.

Kroz društvene angažmane i kroz posao, vidjela sam da je država dosta uradila na stvaranju i unapređenju poslovne infrastrukture i podsticaja razvoja preduzetništva. Mnoge administrativne barijere su otklonjene i prilagođene ovom vremenu.

Šta je za Vas najveće bogastvo ?

Nikad nijesam dozvolila da me poslovne obaveze i one u društveno – političkom životu odvoje od obaveza majke i supruge. Stižem da putujem, čitam dobre knjige, da se prijateljima podijelim radosti i nevolju svakodnevnog života. Imam istančan sluh da podržim dešavanja u kulturi i da izdvojim sredstva u humantirane svrhe, da svaki problem uposlenih u “Merkatoru” doživim kao lični. Tri sina, unučad, uspješan brak i sačuvane prave porodične veze sa širom famalijom, uz brojna prijateljstva koja sam stekla, moje su najveće bogastvo.

Podijeli

O Autoru

Edita Dautović

Edita Dautović je vlasnica Agencije za nekretnine „Millennium” u Podgorici i predsjednica Udruženja preduzetnica Crne Gore. Jedna je od osnivačica Balkanskog udruženja žena u zanatima, od 2014. godine i predsjednica iste, promoterka je socijalnog preduzeća i ambasadorka ženskog preduzetništva Crne Gore u inostranstvu.

Ostavite Komentar